Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3633/21 (N. B. i drugi)

Odluka donesena 25. 09. 2025.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
  • Upravni spor
  • Ništavost
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3633/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

25. 09. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 25. septembra 2025. godine, u predmetu broj AP-3633/21 , rješavajući apelaciju Namire Bajrović i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Namire Bajrović, Lirije Jusufović i Dževada Jusufovića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 023769 20 Uvp od 14. jula 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana .

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Namire Bajrović, Lirije Jusufović i Dževada Jusufovića podnesena zbog dužine trajanja postupka okončanog Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 023769 20 Uvp od 14. jula 2021. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Namira Bajrović, Lirija Jusufović i Dževad Jusufović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banjaluke, koje zastupa Omer Hadžiselimović advokat iz Banjaluke, podnijeli su 23. oktobra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 023769 20 Uvp od 14. jula 2021. godine.

2. Rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Područna jedinica Banjaluka (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ) od 15. novembra 2006. godine, provedena je promjena korisnika nekretnine u katastarskom operatu. Navedena promjena provedena je na osnovu ugovora o kupoprodaji nekretnine koji je zaključen 10. marta 1999. godine (u daljnjem tekstu: ugovor) između A. Đ. (u daljnjem tekstu: prednik apelanata) i L. J. (u daljnjem tekstu: kupac), sve kako je pobliže navedeno u rješenju.

3. Rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove (u daljnjem tekstu: drugostepeni organ) od 12. novembra 2018. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelanata izjavljena protiv prvostepenog rješenja.

4. Presudom Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 023769 18 U od 17. marta 2020. godine odbijena je tužba koju su apelanti podnijeli 28. novembra 2018. godine protiv rješenja drugostepenog organa.

5. U obrazloženju, sud se pozvao na odredbe člana 138. Zakona o premeru i katastru zemljišta, te na odredbe člana 59. stav (1) i člana 60. stav (1) Pravilnika za održavanje katastra zemljišta (u daljnjem tekstu: Pravilnik). Sud je istakao da je, u smislu navedenih odredaba, kupac podnio zahtjev za promjenu korisnika u katastarskom operatu na osnovu ugovora. Sud je ukazao da je navedeni ugovor ovjeren u sudu i da sadrži sve podatke propisane odredbama člana 60. stav (1) Pravilnika. Stoga je sud zaključio da je zahtjev kupca pravilno usvojen i da je navedena promjena u katastarskom operatu pravilno provedena. Dalje, sud je istakao da navodi apelanata da je ugovor apsolutno ništav jer je njihov prednik umro prije nego što je ugovor zaključen ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost osporenog rješenja. Naime, sud je ukazao da činjenicu da se radi o apsolutno ništavom ugovoru treba utvrditi u drugom postupku pred nadležnim sudom. Ovu činjenicu apelanti nisu utvrdili, odnosno nisu je dokazali.

6. Presudom Vrhovnog suda odbijen je zahtjev apelanata za vanredno preispitivanje prvostepene presude. U obrazloženju, sud se pozvao na odredbe člana 20. stav (1) Zakona o održavanju premjera i katastra zemljišta, te na odredbe člana 138. Zakona o premeru i katastru nekretnina. Takođe se pozvao na odredbe člana 59. stav (1) Pravilnika. Sud je istakao da je navedena promjena upisa u katastarskom operatu pravilno dozvoljena u konkretnom slučaju, jer je ugovor predstavljao valjan pravni osnov za upis te promjene u smislu navedenih odredaba. Sud je ukazao da prigovori apelanata koji se odnose na valjanost ili ništavost ugovora ne mogu uticati na drugačije odlučivanje u konkretnom slučaju. Naime, sud je podržao zaključak prvostepenog suda da se navedeno može utvrđivati samo u posebnom sudskom postupku, presudom kojom se odlučuje o ništavosti ugovora. Ovo posebno imajući u vidu da podatak koji se odnosi na datum rođenja prednika apelanata, naveden u izvodu iz matične knjige umrlih, ne odgovara podacima prodavca koji su navedeni u ugovoru.

7. Apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), uključujući pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje, te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti, u suštini, ponavljaju navode koje su iznosili i tokom postupka pred redovnim sudovima, te smatraju da su redovni sudovi pri donošenju osporenih odluka pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili relevantne propise. Naročito ističu da je ugovor ništav jer je, između ostalog, njihov prednik umro prije nego što je taj ugovor navodno zaključen. U odnosu na navode o dužini trajanja postupka, apelanti ističu da „postupak kod suda traje preko 20 godina“. Relevantni propisi

8. Zakon o održavanju premjera i katastra zemljišta („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 19/96 i 15/10). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst propisa sačinjen u Ustavnom sudu BiH, kako je objavljen u službenim glasilima jer nije objavljen na svim službenim jezicima i pismima, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 20. stav (1) (1) Promene korisnika u katastarskom operatu provode se na osnovu pravosnažnih odluka sudova i drugih državnih organa koji odlučuju o promeni prava na nekretninama, kao i na osnovu ugovora overenih kod suda.

9. U Zakonu o premeru i katastru nekretnina („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 19/96 i 15/00) relevantne odredbe glase:

Član 138.

Upis prava na nekretninama po zahtevu stranaka vrši se i na osnovu ugovora o prenosu prava na nekretninama iz člana 9. stav 4. Zakona o prometu nepokretnosti i u drugim slučajevima kada je za to zakonom određeno.

10. U Pravilniku za održavanje katastra zemljišta („Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 36/00 i 54/01) relevantne odredbe glase:

Član 59. stav (1) tačka 4) (1) Osnovi za promenu korisnika u katastarskom operatu su:

4) ugovor overen kod suda.

11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka g) i stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: b)Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka m) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu. (4)Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno..a)Dopustivost - neiscrpljivanje pravnih lijekova

12. U pogledu navoda apelanata o dužini trajanja postupka, Ustavni sud zapaža da su apelanti naveli da „postupak kod suda traje preko 20 godina“. Međutim, imajući u vidu činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionog spisa, Ustavni sud zapaža da je postupak pred redovnim sudovima u konkretnom slučaju trajao dvije godine i nešto manje od osam mjeseci.

13. Dalje, prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispunio formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-

106/04 od 18. januara 2005. godine).

14. Ustavni sud zapaža da je apelacija podnesena nakon 1. januara 2021. godine, odnosno nakon stupanja na snagu Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 99/20), koji propisuje pravna sredstva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku pred sudovima u Republici Srpskoj. Ustavni sud podsjeća da Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku pred sudovima u Republici Srpskoj predstavlja efektivan pravni lijek koji apelanti, u skladu sa principom supsidijarnosti, trebaju iskoristiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-2406/22 od 19. i 20. januara 2023. godine, dostupna na internet stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba).

15. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelacija podnesena oko 10 mjeseci nakon stupanja na snagu navedenog zakon. Međutim, apelanti nisu, shodno odredbama člana 6. i 21. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, prije podnošenja apelacije podnijeli redovnim sudovima pred kojima se postupak vodio zahtjev za ubrzanje postupka sa ciljem zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odnosno tužbu za utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku i zadovoljenje. Dakle, apelanti su propustili da iscrpe efektivne pravne lijekove propisane navedenim zakonom, pa se podnesena apelacija, u tom dijelu, ne može razmatrati.b)Dopustivost – apelacija je očigledno (prima facie) neosnovana

16. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Europski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43., Khudunts protiv Azerbajdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, tačka 32., te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9., dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Europski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27.), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

17. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine) dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi, Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. sa daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. 42. do 45. sa daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).

18. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženju osporene odluke dao relevantne razloge za svoje odlučenje, zbog čega se ne može reći da su utvrđenja tog suda proizvoljna ili očigledno nerazumna. Naime, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud, pozivajući se na relevantne propise, dovoljno obrazložio da su u konkretnom slučaju bili ispunjeni uslovi za upis promjene u katastarskom operatu. Naročito, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud detaljno obrazložio zašto apelanti ne mogu isticati u ovom postupku prigovore koji se odnose na ništavost ugovora. Osim toga, apelanti ne navode, niti Ustavni sud zapaža da je osporenom odlukom prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na njihovu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje u odnosu na osporenu odluku.

19. Apelanti su se pozvali i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je njihovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.

20. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda, kao i stavove navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

21. Imajući u vidu odredbe člana 18. stav (3) tačka m) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

22. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3633/21 (N. B. i drugi) | Sudska praksa | Aktio