Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-461/23 (T. H.)
Odluka donesena 30. 11. 2023.
- Nema povrede
- Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
- Zakonito hapšenje po presudi suda
- Krivični postupak
- Pritvor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Odluka o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 3/03, 32/03, 36/03 i 26/04)
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05 i 48/05)
- ODLUKA KOJOM SE DONOSI ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KRIVIČNOM POSTUPKU BOSNE I HERCEGOVINE ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06 i 76/06)
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06 i 29/07)
- Zakon o izmjeni Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-461/23
Apelacija
Odluka o meritumu
30. 11. 2023.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-461/23, rješavajući apelaciju Tonija Hamidovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14 i 47/23), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Mirsad Ćeman, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Helen Keller, potpredsjednica Seada Palavrić, sutkinja Angelika Nußberger, sutkinja Ledi Bianku, sudija na sjednici održanoj 30. novembra 2023. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Tonija Hamidovića podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 2 K 028556 23 Kž 12 od 19. januara 2023. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Toni Hamidović (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupaju Goran Dragović i Nina Kisić, advokati iz Sarajeva, podnio je 27. januara 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. S1 2 K 028556 23 Kž 12 od 19. januara 2023. godine i S1 2 K 028556 18 K od 10. januara 2023. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH i Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju. Pozvani su dostavili odgovor, koji je radi eventualnog izjašnjenja dostavljen apelantu. Apelant se izjasnio podneskom od 30. marta 2023. godine.
III.Činjenično stanje
3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
4. Rješenjem Suda BiH broj S1 2 K 028556 18 K od 26. decembra 2022. godine apelantu je određen pritvor koji može trajati devet mjeseci nakon izricanja presude i „počeće da traje od dana izdržane kazne zatvora po presudi Općinskog suda u Zenici [naveden broj], pravomoćna 31. jula 2018. godine, a koju izdržava u KPZ Busovača“. Pritvor je određen po osnovu člana 132. stav 1. tač. a) i c) Zakona o krivičnom postupku BiH (u daljnjem tekstu: ZKP) – opasnost od bjekstva i ponavljanja krivičnog djela. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelant prvostepenom presudom proglašen krivim u predmetu koji se vodio zbog krivičnog djela organiziranog kriminala u vezi s krivičnim djelima međunarodne trgovine ljudima, pranja novca, davanja dara i drugih oblika koristi te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 12 godina. Sud se pozvao na odredbu člana 138. ZKP-a, odnosno na mogućnost određivanja pritvora nakon prvostepene presude, te je ustanovio da su ispunjeni uvjeti da se apelantu odredi pritvor. Sud je ukazao na međunarodni karakter krivičnog djela za koje je apelant osuđen prvostepenom presudom, te na okolnosti u vezi s izvršenjem djela. Ukazano je da je apelant ranije osuđivan, da je za njim bila raspisana međunarodna potjernica, kao i da tokom postupka nije bilo moguće osigurati apelantovo prisustvo na pretresima. Sud BiH je naveo da je apelant lišen slobode 11. aprila 2022. godine po potjernici koju je za njim raspisao Općinski sud u Zenici. Apelant je radi izdržavanja kazne zatvora u trajanju od jedne godine upućen u KPZ Busovača.
5. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Sud BiH je donio Rješenje broj S1 2 K 028556 23 Kž 11 od 6. januara 2023. godine kojim je apelantovu žalbu uvažio i ukinuo rješenje od 26. decembra 2022. godine te predmet vratio na ponovni postupak. Apelantova žalba je ocijenjena osnovanom jer je izreka presude bila nerazumljiva. Sud je ukazao na odredbu člana 138. ZKP-a u skladu s kojom je apelantu određen pritvor. Apelant je na izdržavanju kazne zatvora za drugo krivično djelo, odnosno dostupan je sudu. Ukoliko su ispunjeni uvjeti za pritvor, pritvor teče od dana određivanja, a ne od dana izdržane kazne za drugo krivično djelo. Također, Sud BiH je ukazao na odredbu člana 180. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera, koju je prvostepeni sud zanemario. Nadalje je ukazao da pritvorski status optuženog lica ima prioritet u odnosu na status lica na izdržavanju kazne zatvora jer je pritvor restriktivnija mjera s obzirom na to da ZIKS predviđa određene pogodnosti za lice na izdržavanju kazne zatvora koje mogu utjecati na nesmetano vođenje postupka.
6. Rješenjem broj S1 2 K 028556 18 K, od 10. januara 2023. godine Sud BiH je apelantu odredio pritvor iz pritvorskih razloga propisanih članom 132. stav 1. tač. a) i c) ZKP-a, tako da on može trajati najduže devet mjeseci nakon izricanja presude, odnosno do 26. septembra 2023. godine. Istim rješenjem, u tački II, navedeno je da se prekida izdržavanje kazne zatvora izrečene presudom Općinskog suda u Zenici, koju apelant izvršava u KPZ Busovača. Tačkom III je određeno da će po isteku mjere pritvora apelant nastaviti da izdržava kaznu zatvora. U obrazloženju je, između ostalog, ukazano na krivično djelo za koje je apelant osuđen na 12 godina zatvora, apelantovu raniju nedostupnost organima gonjenja, kao i na to da je apelant trenutno na izdržavanju kazne u KPZ Busovača. Sud je zaključio da je mjera pritvora opravdana radi nesmetanog vođenja postupka jer niti jedna druga mjera ne bi bila adekvatna okolnostima koje su u vezi s izvršenjem krivičnog djela, visinom izrečene kazne i apelantovom ličnošću. Pri tome je navedeno da je pritvor određen u vezi sa članom 138. stav 3. ZKP-a. Sud je također ukazao na odredbu člana 180. stav 3. ZIKS-a koja propisuje da će se izdržavanje kazne prekinuti i u slučaju kada Krivično odjeljenje Suda BiH odredi mjeru pritvora za drugo krivično djelo.
7. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Sud BiH je donio Rješenje broj S1 2 K 028556 23 Kž 12 od 19. januara 2023. godine kojim je apelantovu žalbu odbio kao neosnovanu. U rješenju je navedeno da je apelant izjavio žalbu zbog povrede načela reformatio in peus. Međutim, činjenica da je rješenje dopunjeno na način kako je to određeno odredbama ZKP-a i ZIKS-a ne znači da je sud izmijenio rješenje na apelantovu štetu. Rješenje je ispravljeno, kako je sud naveo, zato što su ispravljeni nedostaci na koje se ranije ukazivalo u žalbi. Što se tiče žalbenih navoda da su u rješenju unijeti novi navodi koji se odnose na visinu kazne koju apelant izdržava, kao i na trajanje pritvora do 26. septembra 2023. godine, Sud BiH je naveo da se radi o preciziranju pritvora u skladu s odredbama ZIKS-a, te da nije došlo do povrede odredbi ZKP-a.
IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
8. Apelant ukazuje na povredu prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. st. 1, 3. i 4. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Suština navoda se odnosi na tvrdnju da je apelant „dvostruko lišen slobode“ zbog pogrešne primjene procesnog zakona. Apelantu je određen pritvor za neko buduće vrijeme. Također, ističe da je došlo je i do „miješanja nadležnosti sudova“ jer je Sud BiH prekinuo izdržavanje kazne zatvora drugog suda. Apelant ukazuje da nije jasno ni trajanje mjere zatvora, niti pritvora, kao ni u kojem se „režimu“ sada nalazi i koliko je prošlo vremena od trajanja zatvorske kazne, odnosno pritvora. II.Odgovori na apelaciju
9. U odgovoru na apelaciju Sud BiH i Tužilaštvo navode da je apelacija neosnovana i da je pritvor određen u skladu s odredbama ZKP-a i ZIKS-a.
10. Apelant se izjasnio na odgovore, ukazujući da je apelant tek 20. marta 2023. godine prebačen u zavod po rješenju o određivanju pritvora „nakon isteka prethodne kazne zatvora“. Ovo dodatno ukazuje na osnovanost apelacije.
V.Relevantni propisi
11. Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09, 93/09, 72/13, 49/17 – odluka USBiH, 42/18 – rješenje USBiH, 65/18, 22/21 – odluka USBiH i 8/22 – rješenje USBiH) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 132. stav 1. tač. a) i c) Razlozi za pritvor (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba učinila krivično djelo, pritvor joj se može odrediti:
a) ako se krije ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva,
c) ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora tri godina ili teža kazna, Član 138.
Određivanje pritvora nakon izricanja presude (1) Kada izrekne presudu na kaznu zatvora, Sud može optuženom odrediti, odnosno produžiti pritvor, uzimajući u obzir sve okolnosti povezane sa izvršenjem krivičnog djela, odnosno ličnošću počinioca. U ovom slučaju donosi se posebno rješenje, a žalba protiv rješenja ne zadržava njegovo izvršenje.
(2) Pritvor će se ukinuti ako je optuženi oslobođen od optužbe ili je optužba odbijena osim iz razloga nenadležnosti Suda ili ako je oglašen krivim, a oslobođen od kazne ili je osuđen samo na novčanu kaznu ili je uvjetno osuđen ili je zbog uračunavanja pritvora kaznu već izdržao.
(3) Poslije izricanja prvostepene presude, pritvor može trajati najduže još devet mjeseci. Izuzetno, u složenim predmetima i iz važnih razloga Apelaciono vijeće pritvor može produžiti za još najduže šest mjeseci. Ako za to vrijeme ne bude izrečena drugostepena presuda kojom se prvostepena presuda preinačuje ili potvrđuje, pritvor će se ukinuti i optuženi pustiti na slobodu. Ako u propisanim rokovima bude izrečena drugostepena odluka kojom se prvostepena odluka ukida, pritvor može trajati najduže još jednu godinu od izricanja drugostepene odluke. (4) Na zahtjev optuženog, koji se poslije izricanja kazne zatvora nalazi u pritvoru, sudija, odnosno predsjednik vijeća može optuženog rješenjem uputiti u ustanovu za izdržavanje kazne i prije pravomoćnosti presude.
(5) Pritvor se uvijek ukida istekom izrečene kazne.
(6) Optuženi koji se nalazi u pritvoru, a presuda kojom mu je izrečena kazna zatvora je postala pravosnažna, ostat će u pritvoru do upućivanja na izdržavanje kazne a najduže do isteka trajanja izrečene kazne.
12. Zakon Bosne i Hercegovine o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera – službeni prečišćeni tekst („Službeni glasnik BiH“ broj 22/16) u relevantnom dijelu glasi:
6. Prekid izdržavanja kazne zatvora Član 180.
(Ovlaštenje za prekid izdržavanja) (1) Zatvoreniku se može dozvoliti prekid izdržavanja kazne zatvora.
(2) Odredbe čl. 145., 146., 147. i 148. ovog zakona shodno se primjenjuju i u slučaju prekida izdržavanja kazne zatvora.
(3) Prekid izdržavanja kazne zatvora izvršit će se i u slučaju kada Krivično odjeljenje Suda odredi mjeru pritvora za drugo krivično djelo.
(4) O prekidu izdržavanja kazne zatvora rješenjem odlučuje Krivično odjeljenje Suda.
(5) U slučaju iz stava (4) ovog člana Sud odlučuje u vijeću sastavljenom od trojice sudija.
VI.Dopustivost i meritum
13. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
14. Apelant pobija navedena rješenja tvrdeći da su tim rješenjima povrijeđena njegova prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije.
15. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
d) Pravo na ličnu slobodu i sigurnost.
16. Član 5. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:
a) u slučaju zakonitog pritvora na osnovu presude nadležnog suda;
17. Ustavni sud najprije ukazuje da se pritvor koji je apelantu određen osporenim rješenjima odnosi na situacije predviđene članom 5. stav 1. tačka a) Evropske konvencije. Apelant je osuđen prvostepenom presudom i izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 12 godina. Smatra se da je okrivljenik pritvoren „nakon presude nadležnog suda“ u smislu člana 5. stav 1. tačka a) nakon što je presuda donesena u prvom stepenu, čak i ako još nije izvršiva i još uvijek je podložna žalbi (Ruslan Yakovenko protiv Ukrajine, predstavka broj 5425/11, presuda od 4. jula 2015. godine, stav 46). Apelant smatra da je „dvostruko lišen slobode“ i da je njegov status neizvjestan. Apelant ukazuje na pogrešnu primjenu procesnog prava.
18. Sud BiH je donio rješenje kojim je apelantu određen pritvor u skladu s odredbama člana
138. ZKP-a i člana 180. ZIKS-a. Sud BiH je dao razloge, koje apelant i ne dovodi u pitanje, zašto je apelantu određen pritvor nakon izricanja prvostepene presude. Ono što apelant problematizira je činjenica da je apelantu, dok je bio na izdržavanju kazne zatvora, određen pritvor, čime se periodi lišavanja slobode po ova dva osnova preklapaju.
19. Ustavni sud smatra da se u konkretnom predmetu ne radi o egzistiranju dva rješenja o određivanju pritvora. Ovdje egzistira samo jedno, osporeno rješenje o određivanju pritvora nakon presude. Konkretna situacija je regulirana članom 180. ZIKS-a. U skladu s navedenom odredbom, izdržavanje kazne zatvora se prekida „u slučaju kada Krivično odjeljenje suda odredi mjeru pritvora za drugo krivično djelo“. Također, nesporno je da je apelant smješten u pritvor nakon što je odslužio kaznu zatvora u trajanju od godinu dana, što proizlazi iz apelantovog izjašnjenja od 30. marta 2023. godine. Stoga se nikako ne radi o „dvostrukom lišenju slobode“ jer je jasno da je apelant u pritvoru po rješenju koje je donio sud, a taj pritvor može trajati devet mjeseci, do određenog datuma – 26. septembra 2023. godine. Ono što apelant želi da problematizira je koji je njegov „status“, da li pritvorski ili lica na izdržavanju kazne zatvora. Međutim, Ustavni sud napominje da će o tome voditi računa nadležni sud kada eventualno donese osuđujuću presudu u odnosu na apelanta, odnosno prilikom uračunavanja pritvora u kaznu zatvora ako apelant bude osuđen na takvu kaznu. U ovom momentu pritvor koji je određen apelantu je u skladu sa zakonom, određen je u jasnom zakonskom trajanju, te ne postoji ništa što upućuje na „dvostruko lišenje slobode“, kako to apelant pokušava prikazati.
20. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelantovo pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) i člana 5. Evropske konvencije.
VII.Zaključak
21. Ustavni sud zaključuje da apelantu nije povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i sigurnost kada je apelantu određen pritvor nakon prvostepene presude kojom je osuđen na zatvorsku kaznu u skladu sa zakonom propisanim odredbama, jasno određenog trajanja.
22. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
23. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić