Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2437/21 (R. B.)

Odluka donesena 27. 11. 2025.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Upravni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2437/21

Apelacija

Odluka o meritumu

27. 11. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-2437/21, rješavajući apelaciju Radojke Batas, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Angelika Nußberger, potpredsjednica

Helen Keller, sudija

Ledi Bianku, sudija

Marin Vukoja, sudija

Larisa Velić, sudijana sjednici održanoj 27. novembra 2025. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Radojke Batas.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu okončanom Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 01 0 U 012242 18 Uvp od 25. marta 2021. godine.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da Radojki Batas u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 2.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Radojka Batas (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Dobrljina podnijela je 7. jula 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 01 0 U 012242 18 Uvp od 25. marta 2021. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), Ministarstva za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoline Unsko-sanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) i Opštine Bosanska Krupa – Službe za prostorno uređenje i imovinsko-pravne i geodetske poslove (u daljnjem tekstu: Služba) zatraženo je 15. novembra 2022. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Pozvani su dostavili odgovore na apelaciju, koji su dostavljeni apelantkinji na eventualno izjašnjenje. Apelantkinja je 3. marta 2023. godine dostavila izjašnjenje na odgovore na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

Uvodne napomene

5. Apelantkinja je 23. marta 1999. godine podnijela zahtjev za vraćanje u posjed stana koji se nalazi u Osnovnoj školi Ivanjska (u daljnjem tekstu: sporni stan). Odlučujući u postupku po zahtjevu, organi uprave i Kantonalni sud su nekoliko puta donosili odluke koje su poništavane odnosno ukidane odlukama Vrhovnog i Kantonalnog suda, te Ministarstva i predmet je vraćan Kantonalnom sudu, odnosno organima uprave na ponovni postupak.

6. Apelantkinja je 16. avgusta 2011. godine Ustavnom sudu podnijela apelaciju zbog dužine trajanja navedenog postupka. Postupak je u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda o toj apelaciji bio u toku pred Kantonalnim sudom. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP-3319/11 od 22. oktobra 2013. godine usvojio apelaciju, utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog toga što u razumnom roku nije okončan postupak vraćanja stana u posjed. Tom odlukom je naloženo Kantonalnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u tom predmetu u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije.

Postupak nakon donošenja odluke Ustavnog suda

7. Iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je Kantonalni sud 29. novembra 2013. godine donio presudu kojom je poništio osporeno rješenje organa uprave i predmet vratio na ponovni postupak.

8. U ponovnom postupku Služba je donijela Rješenje broj UP-1-04-23-3-376/99 od 21. septembra 2016. godine kojim je odbijen apelantkinjin zahtjev za vraćanje spornog stana u posjed.

9. Apelantkinja je podnijela žalbu protiv tog rješenja, koja je odbijena Rješenjem Ministarstva broj 11/2-23-355-UP-2/16 od 25. januara 2017. godine.

10. Odlučujući o tužbi koju je apelantkinja podnijela protiv rješenja Ministarstva, Kantonalni sud je donio Presudu broj 01 0 U 012242 17 U od 11. aprila 2018. godine kojom je tužbu odbio kao neosnovanu.

11. Vrhovni sud je Presudom broj 01 0 U 012242 18 Uvp od 25. marta 2021. godine odbio apelantkinjin zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelantkinja smatra da su joj zbog prekomjerne dužine trajanja postupka okončanog odlukom Vrhovnog suda povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U apelaciji je navela da su njena prava na dom i imovinu „ugrožena zbog pasivnosti i neblagovremenog postupanja ...]. Ovim je tako[đ]e povrije[đ]eno i pravo na pravično su[đ]enje i su[đ]enje u razumnom roku“ jer, kako apelantkinja navodi, „lutam od kuće do kuće tražeći krov nad glavom“. Dalje ističe da ima „dosta godina“ i da joj je takvim postupanjem sudova i organa uprave „ugroženo zdravlje i sam život“.

b) Odgovori na apelaciju

13. Vrhovni sud i Ministarstvo predlažu da se apelacija odbije kao neosnovana iako se nisu eksplicitno očitovali o apelantkinjinim navodima o nerazumnoj dužini trajanja postupka.

14. Kantonalni sud smatra da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede apelantkinjinih prava iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, na čiju povredu ukazuje u apelaciji. Naime, prema mišljenju tog suda, odluka o apelantkinjinoj tužbi donesena je u razumnom roku.

15. Služba se takođe nije eksplicitno očitovala o apelantkinjinim navodima, već je istakla da je sud u konkretnom slučaju donio pravilnu i zakonitu odluku.

c) Izjašnjenje

16. Apelantkinja, u suštini, ponavlja navode koji se odnose na dužinu trajanja postupka. U vezi s tim, ističe da je Vrhovni sud odluku o zahtjevu za vanredno preispitivanje donio tek nakon tri godine od dana podnošenja tog zahtjeva, iako je više puta podnosila urgencije da se postupak okonča. Pri tome, ukazuje da je već jednom podnosila apelaciju zbog kršenja prava na suđenje u konkretnom predmetu i da je, i pored toga, postupak okončan tek osam godina nakon donošenja ranije odluke Ustavnog suda, odnosno ukupno 22 godine od podnošenja zahtjeva za povrat stana.

V.Relevantni propisi

17. Zakon o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH“ broj 9/05) u relevantnom dijelu glasi:

Član 55.

Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

18. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15)

Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 10. (1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. (2) Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost i meritum

19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. Ustavni sud zapaža da apelacija ispunjava uslove propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, da ispunjava i ostale uslove dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

21. Apelantkinja smatra da su joj zbog dužine trajanja postupka povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na suđenje u „razumnom roku“, te pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju

a) U odnosu na dužinu trajanja postupka

22. Ustavni sud ponavlja da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, dužina trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Delić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 2. marta 2021. godine, predstavka broj 59181/18, tačka 18).

23. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da je upravni postupak pokrenut 23. marta 1999. godine, kada je apelantkinja podnijela zahtjev za povrat spornog stana u posjed. Ustavni sud napominje da je dužina postupka od podnošenja tužbe do 22. oktobra 2013. godine već bila predmet ocjene Ustavnog suda u Odluci broj AP-3319/11 (vidi tačku 7. ove odluke). Stoga će Ustavni sud, podržavajući praksu u predmetima ocjene dužine postupka nakon donošenja odluke Ustavnog suda, razmotriti apelantkinjine navode o trajanju postupka u periodu nakon donošenja odluke Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3340/11 od 17. jula 2014. godine, tačka 75, dostupna na www.ustavnisud.ba).

Ustavni sud će, pri tome, kao relevantan cijeniti period od dana dostavljanja ranije odluke Kantonalnom sudu – 18. novembar 2013. godine do donošenja presude Vrhovnog suda od 25. marta 2021. godine kojom je postupak okončan. Dakle, relevantni period je sedam godina i četiri mjeseca. Međutim, Ustavni sud će pri donošenju odluke u konkretnom slučaju uzeti u obzir i to da je u predmetu već jednom donesena odluka kojom je utvrđeno kršenje prava na suđenje u razumnom roku.

24. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da se u ovom predmetu radilo o postupku povrata stana u kojem je trebalo utvrditi da li apelantkinja ispunjava zakonske uslove za povrat. Ustavni sud smatra da taj postupak nije bio naročito složen ni u odnosu na činjenično stanje niti u pogledu pravnih pitanja. Pri tome, Ustavni sud ne nalazi da je apelantkinja svojim ponašanjem na bilo koji način doprinijela dužini trajanja postupka. Imajući u vidu navedeno, a naročito činjenicu da je Ustavni sud u predmetu već jednom utvrdio kršenje prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da je relevantna dužina trajanja postupka a priori suprotna principu „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije te da bi se mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Ustavni sud u činjenicama konkretnog predmeta ne zapaža takve izuzetne okolnosti, niti su redovni sudovi i organi uprave na njih ukazali.

25. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji kršenje apelantkinjinog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

b) Naknada nematerijalne štete

26. S obzirom na odluku u ovom predmetu i svoju dosadašnju praksu (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2975/21 od 7. septembra 2022. godine, tač. 32–

34), te imajući u vidu da ranijom odlukom apelantkinji nije dosuđena naknada nematerijalne štete, Ustavni sud smatra da, u smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantkinji treba isplatiti iznos od 2.000,00 KM.

27. Ovu naknadu dužna je da plati Vlada Unsko-sanskog kantona zato što se postupak u relevantnom periodu, ali i u periodu obuhvaćenom Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP-3319/11 od 22. oktobra 2013. godine (vidi tačku 25. navedene odluke), u pretežnom dijelu vodio pred institucijama i organima ovog kantona.

28. Navedenu naknadu Vlada Unsko-sanskog kantona dužna je da plati u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka apelantkinji plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

29. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

c) Ostali navodi iz apelacije

30. Ustavni sud dalje zapaža da se apelantkinja pozvala na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na ostale aspekte tog prava, kao i prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Međutim, Ustavni sud zapaža da apelantkinja, osim pozivanja na kršenje tih prava, odnosno navođenja relevantnih odredbi Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, nije iznijela bilo kakve argumente u tom pravcu (vidi tačku 12. ove odluke). U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je u brojnim odlukama isticao da neće razmatrati navode o povredi ustavnih i konvencijskih prava u situaciji kada je apelant u obrascu apelacije samo naveo, odnosno nabrojao ta prava, ali navode o povredi prava nije obrazložio (vidi, npr. odluke o dopustivosti br. AP-1084/21 od 18. oktobra 2022. godine, AP-1189/21 od 21. marta 2024. godine i AP-3206/21 od 10. jula 2025. godine). Stoga, Ustavni sud neće razmatrati apelantkinjine navode iznesene u tom pravcu.

VII.Zaključak

31. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije imajući u vidu da je dužina trajanja nastavka predmetnog upravnog postupka i upravnog spora, koji je u relevantnom periodu trajao sedam godina i četiri mjeseca, a priori suprotna principu „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije i mogla bi se opravdati samo u izuzetnim okolnostima, na koje redovni sudovi i organi uprave nisu ukazali.

32. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2437/21 (R. B.) | Sudska praksa | Aktio