Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4367/21 (M. P.)

Odluka donesena 20. 10. 2026.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Upravni postupak
  • Pravično suđenje - jednakost strana u postupku
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Invalid
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4367/21

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 10. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-4367/21, rješavajući apelaciju Marinka Petkovića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1), (2) i (3) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik

Valerija Galić, dopredsjednica

Angelika Nußberger, dopredsjednica

Helen Keller, sutkinja

Ledi Bianku, sudac

Marin Vukoja, sudac

Larisa Velić, sutkinjana sjednici održanoj 20. listopada 2026. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelomično se usvaja apelacija Marinka Petkovića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 U 008091 20 U od 9. rujna 2021. godine.

Na temelju članka 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da Marinku Petkoviću u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obvezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbija se kao neutemeljena apelacija Marinka Petkovića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 U 008091 20 U od 9. rujna 2021. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Marinko Petković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa Dario Kraljević, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 21. prosinca 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 U 008091 20 U od 9. rujna 2021. godine i Rješenja Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj UP-I-03-41-ZKZ-7289/14 od 31. listopada 2016. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, 12. siječnja 2023. godine zatraženo je od Vrhovnog suda i Ministarstva da dostave odgovore na apelaciju.

3. Pozvani su dostavili odgovore na apelaciju, koji su 30. ožujka 2023. godine dostavljeni apelantovom punomoćniku radi eventualnog izjašnjenja. Međutim, izjašnjenje nije dostavljeno u ostavljenom roku.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Uvodne napomene

5. Rješenjem Službe za branitelje iz Domovinskog rata, društvene djelatnosti i opću upravu Ljubuški (u daljnjem tekstu: Služba) broj 09/1-41-112/06 od 26. travnja 2006. godine apelantu je priznato svojstvo ratnog vojnog invalida (u daljnjem tekstu: RVI) V. grupe sa 70 % vojnog invaliditeta po osnovi povređivanja i oboljenja kao pripadnik HVO-a, s pravom na osobnu invalidninu i ostalim pravima propisanim zakonom.

Osporene odluke

6. Rješenjem Ministarstva od 31. listopada 2016. godine, donesenim po službenoj dužnosti, u postupku kontrole zakonitosti korištenja prava na osobnu invalidninu ukinuto je konačno rješenje Službe i upravna stvar riješena tako što je apelantu prestalo svojstvo RVI-ja i pravo na osobnu invalidninu, zaključno s danom donošenja rješenja.

7. Ministarstvo je u obrazloženju rješenja navelo da je apelantov predmet uputilo Liječničkom povjerenstvu Kantonalnog Instituta za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja u Mostaru (u daljnjem tekstu: Liječničko povjerenstvo) radi revizije nalaza i mišljenja liječničkih povjerenstava izdanih u postupku priznavanja svojstva RVI-ja. Liječničko povjerenstvo je u nalazu i mišljenju od 9. svibnja 2016. godine navelo da je apelantov vojni invaliditet ispod 20 %. Ministarstvo je dalje navelo da je Liječničko povjerenstvo, postupajući po apelantovom prigovoru, donijelo novi nalaz i mišljenje od 19. rujna 2016. godine kojim je potvrdilo stupanj apelantovog vojnog invaliditeta. Ministarstvo je istaknulo da je Liječničko povjerenstvo dalo ocjenu vojnog invaliditeta u skladu s odredbama Pravilnika o radu liječničkih povjerenstava u postupku ostvarivanja prava po Zakonu o pravima branitelja i članova njihovih obitelji (u daljnjem tekstu: Pravilnik o radu liječničkih povjerenstava) i Pravilnika o utvrđivanju procenta vojnog invaliditeta s listom procenata. S obzirom na to da je utvrđeno da je invaliditet ispod 20 %, ukazano je da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 7. točka 3. Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti boračko-invalidske zaštite i čl. 3. i 10. Zakona o pravima branitelja i članova njihovih obitelji za daljnje priznavanje svojstva RVI-ja.

8. Presudom Vrhovnog suda odbijena je apelantova tužba. Vrhovni sud je u obrazloženju, između ostalog, naveo da je Liječničko povjerenstvo donijelo nalaz i mišljenje u kojem je dalo potpunu, jasnu i dovoljno obrazloženu ocjenu apelantovog vojnog invaliditeta u skladu s relevantnim odredbama pravilnika, na temelju medicinske dokumentacije o liječenju i neposrednog pregleda apelanta. Vrhovni sud je istaknuo da je apelantu bilo omogućeno izjasniti se o svim činjenicama i okolnostima koje su važne za donošenja rješenja budući da je izjavio prigovor protiv navedenog nalaza i mišljenja, te da je podnio tužbu u upravnom sporu. Također je istaknuo da je neutemeljen i apelantov prigovor da je Liječničko povjerenstvo radilo u nepotpunom sastavu budući da su oba povjerenstva formirana u skladu sa člankom 25. točka e) Pravilnika o radu liječničkih povjerenstava, te da su na nalazima i mišljenjima potpisi i pečati liječnika specijalista.

IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije

9. Apelant navodi da mu je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), uključujući i pravo na suđenje u „razumnom roku“, pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te zabrana diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka

14. Europske konvencije. Apelant smatra da je pogrešno i nepravilno utvrđeno činjenično stanje, da su proizvoljno primijenjeni pozitivnopravni propisi i da su dokazi proizvoljno ocijenjeni. U svezi s tim, apelant osporava nalaz i mišljenje Liječničkog povjerenstva, navodi da je dolazak na ocjenu invalidnosti pred Liječničko povjerenstvo samo „puko zadovoljenje forme“, te da Povjerenstvo nije ispravno utvrdilo njegovu invalidnost. Apelant prigovara i na nadležnost i sastav Povjerenstva (da je Povjerenstvo postupalo u sastavu od samo dva umjesto tri člana), te na činjenicu da je morao platiti troškove za provođenje vještačenja po prigovoru. Nadalje, apelant navodi da mu u postupku nije bilo omogućeno izjasniti se o svim činjenicama i okolnostima koje su važne za donošenje rješenja, niti predlagati dokaze i saslušavati svjedoke. Osim toga, apelant ukazuje da je postupak dugo trajao, što je suprotno pravu na suđenje u razumnom roku iz članka 6. Europske konvencije, zbog čega traži naknadu nematerijalne štete.b)Odgovori na apelaciju

10. Vrhovni sud i Ministarstvo su naveli da nisu povrijeđena apelantova prava.

V.Relevantni propisi

11. Zakon o pravima branitelja i članova njihovih obitelji („Službene novine Federacije BiH“ br. 33/04, 56/05 – ispravak, 70/07, 9/10, 95/13 – odluka USFBiH, 90/17 i 29/22)

U konkretnom slučaju primjenjuje se neslužbeni prečišćeni tekst Zakona o pravima branitelja i članova njihovih obitelji („Službene novine Federacije BiH“ br. 33/04, 56/05 – ispravak, 70/07, 9/10, 95/13 – odluka USFBiH i 90/17) sačinjen u Ustavnom sudu, koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Članak 3. stavak (1)

Ratni vojni invalid je državljanin Bosne i Hercegovine koji je, vršeći vojne dužnosti, druge dužnosti za ciljeve obrane u sastavu Oružanih snaga, sudjelujući u obrani Bosne i Hercegovine u razdoblju i pod uvjetima i okolnostima iz članka 2. stavak 1. ovog zakona, zadobio ranu, povredu, bolest ili je vršenje dužnosti utjecalo na pogoršanje bolesti, pa je zbog toga nastupilo oštećenje njegovog organizma najmanje za 20%.

12. Pravilnik o radu ljekarskih komisija u postupku za ostvarivanje prava po Zakonu o pravima branilaca i članova njihovih porodica („Službene novine Federacije BiH“ br. 41/04, 29/11, 63/15, 22/16 i 44/18)

Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst Pravilnika o radu ljekarskih komisija u postupku za ostvarivanje prava po Zakonu o pravima branilaca i članova njihovih porodica („Službene novine Federacije BiH“ br. 41/04, 29/11 i 63/15) sačinjen u Ustavnom sudu, kako je objavljen u službenim glasilima jer nije objavljen na svim službenim jezicima i pismima, koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 23.a st. (1), (2) i (4) Nalaz i mišljenje Ljekarska komisija (…) dostavit će pregledanom licu poštom preporučeno u roku od tri dana od dana davanja nalaza i mišljenja.

Na nalaz i mišljenje iz prethodnog stava stranka može uložiti prigovor u roku od 8 dana od dana prijema nalaza i mišljenja.

Podnosilac prigovora snosi troškove medicinskog vještačenja po prigovoru.

13. Zakon o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH” broj 9/05) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 55.

Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

14. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15)

Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji u relevantnom dijelu glasi:

Članak 10. (1) Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. (2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost i meritum

15. Ustavni sud zapaža da apelacija ispunjava uvjete propisane člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz članka 18. stavak (3) Pravila Ustavnog suda te da nije očigledno (prima facie) neutemeljena u smislu odredbe članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.

16. Apelant smatra da mu je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, uključujući i pravo na suđenje u „razumnom roku“, pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i zabrana diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.

a) Pravo na pravično suđenje

17. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

18. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […]

U odnosu na osporene odluke

19. Ustavni sud zapaža da apelant navodi da nije imao mogućnost sudjelovati u postupku. Ustavni sud smatra da apelant, u biti, ukazuje na kršenje načela ravnopravnosti stranaka u postupku iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Ustavni sud podsjeća da načelo ravnopravnosti strana u postupku, kako je Europski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) utvrdio u svojoj praksi u kontekstu građanskog postupka, podrazumijeva da objema stranama mora biti dana razumna mogućnost izlaganja svog predmeta, uključujući i iznošenje dokazne građe, pod uvjetima koji ih ne stavljaju u znatno podređen položaj u odnosu na protivnika (vidi Europski sud, Letinčić protiv Hrvatske, presuda od 3. svibnja 2016. godine, predstavka broj 7183/11, točka 48.). U konkretnom slučaju Ustavni sud uočava da iz obrazloženja presude Vrhovnog suda slijedi da je Liječničko povjerenstvo donijelo nalaz i mišljenje na temelju medicinske dokumentacije o liječenju i neposrednog pregleda apelanta, te da je apelant izjavio prigovor i da je podnio tužbu u upravnom sporu. Dakle, proizlazi da je apelant nesporno imao priliku sudjelovati u postupku, odnosno da neutemeljeno prigovara da mu nije bilo omogućeno izjasniti se o svim činjenicama i okolnostima, tj. da je povrijeđeno načelo ravnopravnosti stranaka u postupku iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

20. Ustavni sud dalje ukazuje da se apelacijski navodi o povredi ustavnih prava odnose i na način na koji su Ministarstvo i Vrhovni sud utvrdili činjenično stanje i primijenili relevantne propise. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Europskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, rješavati probleme tumačenja domaćih zakona. Europski sud ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće, prema članku 6. stavak 1. Europske konvencije (kojem korespondira članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi Europski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. prosinca 2019. godine, predstavka broj 52871/13, točka 23.). Ovakvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u svojim brojnim odlukama (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. lipnja 2022. godine, tač. od 42. do 45. s daljnjim referencama, objavljenu na www.ustavnisud.ba).

21. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja osporenih odluka Ministarstva i Vrhovnog suda slijedi da je na temelju nalaza i mišljenja Liječničkog povjerenstva, a u skladu s relevantnim zakonskim odredbama, odlučeno da apelantu prestaje svojstvo ratnog vojnog invalida. U svezi s tim, Ustavni sud smatra da je redovni sud u osporenoj odluci dao detaljna i relevantna obrazloženja kako glede utvrđenih činjenica tako i glede primjene prava, koja Ustavni sud ne smatra ni proizvoljnim niti očigledno nerazumnim. Nadalje, Ustavni sud uočava da apelant prigovara i na nadležnost i sastav Liječničkog povjerenstva, te da je morao platiti troškove za provođenje vještačenja. Ustavni sud i te apelantove navode ocjenjuje neutemeljenim, imajući u vidu sadržaj odredbi Pravilnika o radu liječničkih povjerenstava (vidi činjenični dio ove odluke), te da apelant nije objasnio kako je taj eventualni propust (sastav povjerenstva) mogao biti odlučan za ishod postupka i kako je mogao utjecati na utvrđivanje njegovih prava. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da je u predmetu broj AP-1609/21 razmatrao iste apelacijske navode koje apelant ističe i u konkretnom slučaju i ocijenio ih je neutemeljenim (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-1609/21 od 5. listopada 2022. godine, točka 31., dostupnu na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

22. Stoga, imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da osporenim odlukama u konkretnom slučaju nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

U odnosu na suđenje u razumnom roku

23. Ustavni sud podsjeća da se opravdanost duljine postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i u odnosu na sljedeće kriterije: složenost predmeta, postupanje apelanata i relevantnih organa vlasti, te što je u sporu za apelante bilo dovedeno u pitanje (vidi Europski sud, Delić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 2. ožujka 2021. godine, predstavka broj 59181/18, točka 18.).

24. Ustavni sud zapaža da je u postupku provedenom po službenoj dužnosti Ministarstvo donijelo rješenje od 31. listopada 2016. godine, a da je postupak okončan presudom Vrhovnog suda od 9. rujna 2021. godine. Dakle, postupak je u konkretnom slučaju trajao četiri godine i oko deset mjeseci, što je relevantno razdoblje koje će ispitati Ustavni sud. Osim toga, radilo se o predmetu koji je bio od većeg značaja za apelanta, ali Ustavni sud smatra da se nije radilo o složenom predmetu. Također, Ustavni sud ne može zaključiti da je apelant svojim postupcima doprinio duljini trajanja postupka.

25. Ustavni sud ponavlja da je Ministarstvo donijelo rješenje po službenoj dužnosti, te da je Vrhovni sud u upravnom sporu odluku donio četiri godine i oko deset mjeseci nakon donošenja rješenja Ministarstva. Ustavni sud zapaža da se Vrhovni sud u odgovoru na apelaciju nije posebno izjasnio u odnosu na navode o duljini trajanja postupka. Imajući u vidu navedeno, kao i to da je Ustavni sud u nizu svojih odluka utvrdio da postoji sistemski problem s rješavanjem predmeta pred sudovima u Bosni i Hercegovini u razumnom roku, što je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih razina javne vlasti u ovoj oblasti (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1680/16 od 10. svibnja 2017. godine, toč. 53–66., i druge odluke od 10. svibnja 2017. godine, sve dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), Ustavni sud smatra da duljina postupka u konkretnom slučaju ne zadovoljava standard „razumnog roka“ u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

26. Na temelju izloženog, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Naknada nematerijalne štete

27. S obzirom na odluku u ovom predmetu i svoju dosadašnju praksu (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2975/21 od 7. rujna 2022. godine, toč. 32–34.), Ustavni sud smatra da, u smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantu treba isplatiti iznos od 300,00 KM. Ovu naknadu dužna je platiti Vlada Federacije Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka tog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

b) Ostala prava

28. Apelant ukazuje i na povredu prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelant tvrdnje o povredi tog prava, u biti, temelji na istim tvrdnjama koje je istaknuo u svezi s pravom na pravično suđenje, koje je Ustavni sud već elaborirao u prethodnim točkama ove odluke i zaključio da su neutemeljene. Osim toga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je apelantovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.

29. Apelant se pozvao i na kršenje zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije. Ustavni sud ukazuje da članak 14. Europske konvencije nije neovisan nego ima važnu ulogu u nadopunjavanju ostalih odredbi Europske konvencije i njezinih protokola (vidi Europski sud, Oreščanin protiv Hrvatske, odluka od 7. veljače 2023. godine, predstavke br. 19544/15 i 44792/16, točka 21.). Imajući u vidu prethodna razmatranja Ustavnog suda, kao i činjenicu da apelant nije dostavio bilo kakav dokaz koji bi mogao učiniti vjerojatnim da je u postupku diskriminiran po nekom od zabranjenih osnova u svezi s uživanjem prava iz Europske konvencije, niti to proizlazi iz predočenih dokumenata, Ustavni sud te navode neće razmatrati.

VII.Zaključak

30. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije budući da je postupak, nakon što je Ministarstvo donijelo rješenje po službenoj dužnosti, trajao četiri godine i oko deset mjeseci, čemu je doprinijela duljina postupka pred Vrhovnim sudom, koji u odgovoru na apelaciju nije o tome ponudio bilo kakve razloge.

31. Ustavni sud dalje zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje jer nije bilo moguće zaključiti da je prekršeno načelo ravnopravnosti strana u postupku, niti da su Ministarstvo i Vrhovni sud postupali proizvoljno ili „očigledno nerazumno“.

32. Na temelju članka 59. st. (1), (2) i (3) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman