Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3131/22 („Pliva trade“ d.o.o. Šipovo)
Odluka donesena 14. 05. 2026.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Upravni postupak
- Eksproprijacija
- Naknada
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Upravni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3131/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 05. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 14. maja 2026. godine, u predmetu broj AP-3131/22, rješavajući apelaciju „Pliva trade“ d.o.o. Šipovo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „Pliva trade“ d.o.o. Šipovo podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 024294 21 Uvp od 19. maja 2022. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. „Pliva trade“ d.o.o. Šipovo (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Dejan Miletić, advokat iz Banjaluke, podnio je 8. augusta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 024294 21 Uvp od 19. maja 2022. godine. Apelant je dopunio apelaciju 26. decembra 2024. godine.
2. Rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove Banjaluka (u daljnjem tekstu: tužena) od 9. novembra 2018. godine, usvojen je prijedlog Opštine Šipovo, pa je radi izgradnje MHE u korist te opštine, potpuno eksproprisana nepokretnost upisana na apelantovo ime, kako je precizno označena u dispozitivu rješenja. Također, konstatovano je da je Odlukom Vlade RS od 7. juna 2018. godine utvrđeno da je od općeg interesa izgradnja te MHE i da se može izvršiti potpuna eksproprijacija nepokretnosti upisane na apelantovo ime. Dalje, određeno je da za tu nepokretnost vlasniku pripada pravo na pravičnu naknadu, koja će se odrediti u posebnom postupku nakon pravosnažnosti tog rješenja. Zatim, navedeno je da korisnik eksproprijacije stiče pravo na posjed eksproprisane nepokretnosti pravosnažnošću rješenja o eksproprijaciji, ukoliko je do tada ranijem vlasniku isplatio naknadu za eksproprisanu nepokretnost. Najzad, istaknuto je da će se nakon pravosnažnosti ovog rješenja na toj nepokretnosti uknjižiti pravo svojine i posjeda u korist Opštine Šipovo sa 1/1 dijela.
3. Rješenjem tužene od 21. januara 2019. godine odbijena je apelantova žalba protiv prvostepenog rješenja od 9. novembra 2018. godine.
4. Presudom Okružnog suda u Banjaluci od 13. maja 2021. godine, koja je potvrđena Presudom Vrhovnog suda od 19. maja 2022. godine, odbijena je apelantova tužba protiv drugostepenog rješenja. U obrazloženju prvostepene presude je navedeno da je uvidom u relevantnu dokumentaciju utvrđeno da postoji opći interes i da su ispunjeni uslovi iz relevantnih odredbi Zakona o eksproprijaciji za traženu eksproprijaciju. Pri tome, istaknuto je da pitanje u koje svrhe i namjene je vlasnik nepokretnosti htio i namjeravao da je koristi, ne može biti od uticaja na sam postupak eksproprijacije, niti može dovesti do drugačije odluke. Imajući u vidu navedeno, prvostepeni sud je naveo da je u konkretnom slučaju proveden zakonom propisan postupak za utvrđivanje općeg interesa.
5. U obrazloženju osporene odluke broj 11 0 U 024294 21 Uvp od 19. maja 2022. godine, Vrhovni sud je naveo da je u provedenom postupku pravilno ocijenjeno da su ispunjeni uslovi da se prijedlog za potpunu eksproprijaciju usvoji. Pri tome, Vrhovni sud je ukazao na odredbe čl. 25. i 29. Zakona o eksproprijaciji. U vezi s tim je istakao da nije osnovan apelantov prigovor da nisu podnesene sve isprave propisane odredbom člana 25. Zakona o eksproprijaciji. Također, istakao je da apelant ne može u ovom postupku osporavati zakonitost odluke o utvrđivanju općeg interesa, jer je ta odluka stupila na snagu u vrijeme podnošenja prijedloga. Pored navedenog, Vrhovni sud je istakao da je apelant pokrenuo upravni spor protiv te odluke u kojem je već naveo sve te prigovore. Dalje, Vrhovni sud je naveo da osporeni akt sadrži valjano i detaljno obrazloženje, u kojem su dati odgovori na sve žalbene navode koji su, u suštini, isti kao i navodi izneseni u tužbi i zahtjevu za preispitivanje. Vrhovni sud je zaključio da ti navodi nisu od uticaja na zakonitost osporene presude, niti je ostvaren ijedan razlog za njenu nezakonitost predviđen odredbama Zakona o upravnim sporovima, pa je potvrdio prvostepenu presudu, kao pravilnu i zakonitu.
6. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U suštini, apelant ponavlja navode koje je iznosio i tokom postupka pred redovnim sudovima, te smatra da su redovni sudovi pri donošenju osporenih odluka pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili relevantne propise. Osim toga, apelant se pozvao i na zabranu kršenja diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, ali te navode nije posebno obrazlagao niti argumentirao, već ih je zasnovao na istim tvrdnjama koje je iznio u odnosu na kršenje prava na pravično suđenje. Apelant je u dopuni apelacije dostavlio određenu dokumentaciju koja se odnosi na postupak izdavanja ekološke dozvole radi izgradnje navedene MHE.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43., i Khudunts protiv Azerbajdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32., te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9., dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27.), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03 ).
9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi, Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. sa daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. sa daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).
10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju osporenih odluka dali relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud, odlučujući o identičnim apelantovim navodima, u obrazloženju osporene odluke dao jasne razloge o neosnovanosti tih navoda, te da je odgovorio na sva pitanja koja su bila ključna za donošenje odluke. Stoga, apelantovi navodi ne dovode u pitanje zaključak Ustavnog suda o nepostojanju proizvoljnosti u postupanju tog suda. Osim toga, apelant ne navodi, niti Ustavni sud zapaža da je u provedenom postupku prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na njenu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje. Apelant se pozvao i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je njegovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.
11. Apelant se pozvao i na kršenje zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Ustavni sud ukazuje da član 14. Evropske konvencije nije nezavisan nego ima važnu ulogu u nadopunjavanju ostalih odredaba Evropske konvencije i njenih protokola (vidi, Evropski sud, Oreščanin protiv Hrvatske, odluka od 7. februara 2023. godine, predstavke br. 19544/15 i 44792/16, tačka 21.). Imajući u vidu prethodna razmatranja Ustavnog suda, kao i činjenicu da apelant nije dostavio nikakav dokaz koji bi mogao učiniti vjerovatnim da je u postupku diskriminiran po nekom od zabranjenih osnova u vezi sa uživanjem prava iz Evropske konvencije, niti da to proizlazi iz predočenih dokumenata, Ustavni sud ove navode neće razmatrati.
12. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda, kao i stavove navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman