Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3462/21 (S. D.)

Odluka donesena 24. 09. 2026.

Povreda
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Miješanje u imovinu
  • Građanski postupak
  • Stečaj
  • Javni interes
  • Proporcionalnost
  • Lišavanje imovine
  • Obligaciono- pravni odnosi
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3462/21

Apelacija

Odluka o meritumu

24. 09. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-3462/21, rješavajući apelaciju Stane Damjanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica

Helen Keller, sudija

Ledi Bianku, sudija

Marin Vukoja, sudija

Larisa Velić, sudijana sjednici održanoj 24. septembra 2026. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Stane Damjanović.

Utvrđuje se povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Presuda Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 292035 21 Gž od 13. avgusta 2021. godine.

Predmet se vraća Okružnom sudu u Banjoj Luci koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Stana Damjanović (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Banje Luke, koju zastupaju Velimir Kevac i Desimir Kevac, advokati iz Banje Luke, podnijela je 8. oktobra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 292035 21 Gž od 13. avgusta 2021. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) i Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tužena) zatraženo je 30. avgusta 2022. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Pozvani su dostavili odgovore na apelaciju, koji su 15. decembra 2022. godine dostavljeni apelantkinji na izjašnjenje. Apelantkinja u ostavljenom roku nije dostavila izjašnjenje na odgovore na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

5. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 292035 18 P od 26. februara 2021. godine obavezana je tužena da apelantkinji isplati iznos od 10.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom i da joj naknadi troškove parničnog postupka.

6. Iz obrazloženja presude proizlazi da je pravosnažnom presudom tog suda broj 71 0 P 065513 09 P od 22. februara 2013. godine apelantkinja obavezana da Mustafi i Mehi Hadroviću preda u posjed nepokretnost koja je bila predmet kupoprodajnog ugovora od 8. septembra 1994. godine, a da Mustafa i Meho Hadrović apelantkinji isplate iznos od 5.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom. U izvršnom postupku koji je uslijedio apelantkinja je izvršila svoju obavezu i predala navedenu nepokretnost, a Meho Hadrović je ispunio svoju obavezu tako što je 5. maja 2015. godine na depozitni račun suda, otvoren kod „Banka Srpske“ a.d. Banja Luka, uplatio iznos od 10.000,00 KM (kamata je dostigla glavni dug). Nakon toga, prvostepeni sud je naložio blagajni računovodstva da apelantkinji na njen račun doznači uplaćeni iznos od 10.000,00 KM. Međutim, po tom nalogu nije postupljeno. Na utvrđeno činjenično stanje Osnovni sud je primijenio čl. 17, 262. i 277. u vezi sa članom 324. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), te zaključio da je apelantkinja ispunila svoju obavezu i da ne može trpjeti štetu zbog toga što je sudski depozitni račun blokiran, što su okolnosti koje su nastale bez apelantkinjine krivice. Osnovni sud je zaključio i da činjenica da je depozitni račun blokiran ne utiče na apelantkinjino pravo kao povjerioca da od tužene traži novčana sredstva koja joj pripadaju po osnovu pravosnažne sudske odluke.

7. Presudom Okružnog suda broj 71 0 P 292035 21 Gž od 13. avgusta 2021. godine usvojena je žalba tužene i prvostepena presuda preinačena tako što je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen. Okružni sud je naveo da prvostepena odluka nije pravilna. U vezi s tim, Okružni sud je naveo da deponovanjem novčanih sredstava na depozitni račun suda ta sredstva nisu prešla u imovinu tužene. Takođe, Okružni sud je naveo da Zakonom o vanparničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZVP), kojim je propisan sudski depozit i način deponovanja novca, nije predviđeno da će deponovanjem predmet depozita postati svojina tužene jer to nije svrha depozita. Nadalje, Okružni sud je ukazao da je odredbama Zakona o trezoru (u daljnjem tekstu: ZT) propisano da se svi javni prihodi uplaćuju na račune u sistemu Jedinstvenog računa trezora. Isključivo pravo raspolaganja sredstvima u sistemu Jedinstvenog računa trezora ima Ministarstvo finansija, odnosno nadležna služba opštine, grada i fonda (član 6. ZT-a). To znači da Ministarstvo ne može raspolagati računom posebnih namjena jer ta sredstva ne predstavljaju javne prihode koji se, između ostalih, uplaćuju na račune u sistemu Jedinstvenog računa trezora. Slijedom navedenog, deponovanjem sredstava na račun suda ta sredstva nisu prešla u imovinu tužene. Stoga je sud ocijenio da apelantkinja nema pravo da traži od tužene da joj plati iznos od 10.000,00 KM koji je deponovan „u korist budžeta Republike Srpske“ na depozitni račun koji je otvoren kod „Banka Srpske“ a.d. Banja Luka. Slijedom navedenog, Okružni sud je zaključio da nisu ispunjeni uslovi za primjenu odredbi člana 210. ZOO-a jer u radnjama organa tužene, koji su postupali po ZT-u, nema protivpravnosti pa tako ni osnova za odštetnu odgovornost tužene prema članu 155. ZOO-a. Takođe, Okružni sud je smatrao da nema osnova za odgovornost tužene za štetu ni prema članu 172. ZOO-a jer odgovornost pravnog lica za rad njegovih organa postoji samo u slučaju nezakonitog i nepravilnog rada. Pored toga, Okružni sud je naveo da je nad „Banka Srpske“ a.d. Banja Luka otvoren stečajni postupak i da je tužena prijavila svoja potraživanja, koja su uključivala i potraživanja s računa depozita.

IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije

8. Apelantkinja smatra da joj je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantkinja navodi da je u konkretnom slučaju sporno pitanje povrata, odnosno isplate novčanih iznosa uplaćenih na depozitne račune sudova, koji su otvoreni kod banaka koje su u stečajnom postupku. Dalje, apelantkinja navodi da je prijemom isplate koju je neko lice uplatilo na račun tužene nastala obaveza tužene da taj novac isplati apelantkinji. Navodi da je obrazloženje drugostepene presude manjkavo u cijelosti, odnosno da i nema „pravog obrazloženja“, niti ima osnova za odbijanje tužbenog zahtjeva. Apelantkinja navodi da su sredstva na depozitni račun suda, koji se do tada vodio kod „Banka Srpske“ a.d. Banja Luka, uplaćena još 5. maja 2015. godine, dakle dvije godine prije nego što je otvoren stečajni postupak.

b) Odgovori na apelaciju

9. Okružni sud je naveo da je u obrazloženju osporene odluke dao razloge za njeno donošenje. Osim toga, naveo je da prilikom donošenja osporene presude nije došlo do proizvoljne primjene materijalnog prava.

10. Osnovni sud je naveo da je „odluku donio u skladu sa Zakonom o razumnom roku“.

11. Tužena je navela da su apelantkinjine primjedbe i razlozi paušalni, te da su u toku sprovedenog postupka utvrđene sve činjenice za pravilno odlučivanje. Smatra da odlukom Okružnog suda nisu povrijeđena apelantkinjina prava na koja je ukazala apelacijom.

V.Relevantni propisi

12. Zakon o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89 i „Službeni glasnik RS“ br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04)

Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, kako je objavljivan u službenim glasilima jer nije objavljen na svim službenim jezicima i pismima, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Dužnosti ispunjenja obaveza

Član 17. stav 1. (1) Strane u obligacionom odnosu dužne su da izvrše svoju obavezu i odgovorni su za njeno ispunjenje.

Šteta

Član 155.

Šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprečavanje njenog povećanja (izmakla korist), kao i nanošenje drugome fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta). Odgovornost pravnog lica za štetu koju prouzrokuje njegov organ

Član 172. (1) Pravno lice odgovara za štetu koju njegov organ prouzrokuje trećem licu u vršenju ili u vezi sa vršenjem svojih funkcija. (2) Ako za određeni slučaj nije što drugo u zakonu određeno, pravno lice ima pravo na naknadu od lica koje je štetu skrivilo namerno ili krajnjom nepažnjom. (3) To pravo zastareva u roku od šest meseci od dana isplaćene naknade štete.

Član 210. (1) Kad je neki deo imovine jednog lica prešao na bilo koji način u imovinu nekog drugog lica, a taj prelaz nema svoj osnov u nekom pravnom poslu ili u zakonu, sticalac je dužan da ga vrati, a kad to nije moguće - da naknadi vrednost postignutih koristi. (2) Obaveza vraćanja, odnosno naknade vrednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnov koji se nije ostvario ili koji je kasnije otpao.

13. Zakon o trezoru („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 28/13 i 103/15) u relevantnom dijelu glasi:

Član 4. stav (1) (1) Trezor Republike i lokalne trezore uspostavlja i njima rukovodi Ministarstvo finansija, odnosno nadležna služba opštine, grada i fonda.

Član 6. st. (1) i (2) (1) Svi javni prihodi uplaćuju se na račune u sistemu Jedinstvenog računa trezora. (2) Isključivo pravo raspolaganja sredstvima u sistemu Jedinstvenog računa trezora ima Ministarstvo finansija, odnosno nadležna služba opštine, grada i fonda.

VI.Dopustivost i meritum

14. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uslove propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uslove dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neosnovana, u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

15. Apelantkinja smatra da joj je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na imovinu

16. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

k) Pravo na imovinu.

17. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u relevantnom dijelu glasi:

Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na mirno uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i opštim principima međunarodnog prava.

18. Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korišćenje imovine u skladu s opštim interesima ili da bi obezbijedila naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.

19. Apelantkinja je u izvršnom postupku izvršila svoju obavezu i predala nepokretnost, dok je druga strana na depozitni račun suda uplatila iznos od 10.000,00 KM, kako je bila obavezana pravosnažnom presudom. Međutim, i nakon što je prvostepeni sud naložio blagajni računovodstva da apelantkinji na njen račun doznači iznos od 10.000,00 KM, po tom nalogu nije postupljeno. Apelantkinjin novac je, u stvari, njena imovina zaštićena članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osporenom presudom kojom je odbijen apelantkinjin tužbeni zahtjev za isplatu 10.000,00 KM s depozitnog računa došlo je do miješanja u njenu imovinu.

20. Apelantkinjina tužba je odbijena uz pozivanje na relevantne odredbe ZOO-a. U konkretnoj situaciji, Ustavni sud će prihvatiti da je miješanje u apelantkinjinu imovinu bilo zakonito i da se javni interes ogleda u sprovođenju zakona.

21. Ključno pitanje je da li je miješanje u apelantkinjinu imovinu bilo proporcionalno legitimnom cilju koji se želio postići, odnosno da li je miješanjem u apelantkinjino pravo na imovinu u takvom slučaju uspostavljena pravična ravnoteža između tog prava i javnog interesa. U vezi s tim, Ustavni sud, slijedeći svoju praksu i praksu Evropskog suda, ukazuje na to da u svakom pojedinom slučaju mora postojati pravičan odnos između zahtjeva javnog interesa koji se želi postići i zaštite osnovnih prava pojedinaca, što nije moguće postići ako apelant mora snositi poseban i pretjeran teret (vidi Evropski sud, Vrzić protiv Hrvatske, presuda od 12. jula 2016. godine, predstavka broj 43777/13, tačka 100). Osim toga, Ustavni sud primjećuje da se obrazloženje osporene odluke iscrpljuje u ispitivanju koje odredbe ZOO-a treba primijeniti, dok proporcionalnost miješanja u apelantkinjinu imovinu nije ni ispitivana (vidi Evropski sud, Vuković protiv Hrvatske, presuda od 15. novembra 2018. godine, predstavka broj 47880/14, tačka 42).

22. Prema mišljenju Ustavnog suda, ključna stvar u ovom slučaju je činjenica da je Meho Hadrović ispunio svoju obavezu iz ranijeg parničnog postupka i 5. maja 2015. godine na depozitni račun suda uplatio iznos od 10.000,00 KM na ime duga koji je imao prema apelantkinji. Pri tome, Ustavni sud zapaža da Okružni sud nije pridao nikakav značaj činjenici da je prvostepeni sud naložio blagajni računovodstva da apelantkinji na njen račun doznači uplaćeni iznos, kao i da taj iznos još nije uplaćen na njen račun, bez jasnog obrazloženja šta se s tim novcem desilo. Takođe, Okružni sud je potpuno zanemario da su sporna novčana sredstva uplaćena gotovo dvije godine prije nego što je otvoren stečajni postupak nad „Banka Srpske“ a.d. Banja Luka, na čiji depozitni račun je uplaćen sporni iznos. Međutim, iako je Okružni sud u obrazloženju naveo da „sredstva iz sudskih depozita nisu prešla u imovinu tužene“, taj sud nije razjasnio pitanje zašto sporna sredstva koja su deponovana u izvršnom postupku na račun suda nisu uplaćena na apelantkinjin račun, niti zašto nema odgovornosti tužene da sredstva koja „nisu postala imovina tužene“ isplate apelantkinji. Takođe, nesporno je da se iznosi uplaćeni kao depozit nisu mogli koristiti ni za kakvu drugu namjenu osim ispunjenja svrhe depozita, a to je, u konkretnom slučaju, bila uplata novčanog iznosa na apelantkinjin račun. Takođe, razlog za odbijanje isplate navedenog novca ne može biti ni činjenica da novac nije prešao u svojinu tužene, zato što novac koji je uplaćen u svrhu depozita nikako nije ni mogao postati svojina tužene. Osim toga, upravo je Okružni sud naveo da je „iznos od 10.000,00 KM deponovan u korist budžeta Republike Srpske“, što je kontradiktorno prethodnom zaključku da „nije postao svojina tužene“. Osim toga, razlog za odbijanje apelantkinjinog zahtjeva za isplatu novca deponovanog radi ispunjenja obaveze trećeg lica u njenu korist ne može u takvom slučaju zavisiti od toga da li je u radnjama tužene bilo protivpravnosti ili ne. Naime, apelantkinja samo traži isplatu svog novca, a nije utvrđeno da je ona nešto pogrešno uradila ili propustila da uradi, niti je utvrđeno da je podnijela tužbu protiv pogrešnog lica.

23. Ustavni sud ističe da apelantkinja ne može učestvovati kao povjerilac u stečajnom postupku koji se vodi protiv „Banka Srpske“ a.d. Banja Luka zato što nije vlasnica računa na koji je uplaćen iznos radi depozita. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje i na najnoviju praksu Evropskog suda u predmetu u kojem je utvrđeno da je za „podnosioce predstavke postalo pravno nemoguće da ostvare svoja potraživanja prema dužniku u stečajnom ili bilo kojem drugom postupku“. U tom predmetu Evropski sud je istakao „da je njihovo lišavanje imovine bilo praćeno potpunim izostankom naknade te je zaključio da su efekti zakonskih odredbi o isplati duga stavili pretjeran individualni teret na podnosioce. Stoga je poremećena pravična ravnoteža koja je trebala biti uspostavljena između zaštite prava podnosilaca predstavke na mirno uživanje njihove imovine i zahtjeva od javnog interesa“ (vidi Evropski sud, Katona i Závarský protiv Slovačke, presuda od 9. februara 2023. godine, predstavke br. 43932/19 i 43995/19, tačka 63).

24. Osim toga, Ustavni sud podsjeća i na svoju praksu u kojoj se bavio sličnim činjeničnim i pravnim pitanjem. Naime, Ustavni sud ukazuje da je u Odluci broj AP-2914/21 utvrđena povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2914/21 od 13. jula 2023. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Naime, apelant u tom predmetu je u parničnom postupku tražio da mu tužena Republika Srpska izvrši povrat uplaćenih novčanih sredstava kojima je u izvršnom postupku na javnoj licitaciji kupio stan. Apelant nije ušao u posjed stana jer je izvršni postupak prekinut zbog pitanja prava svojine na stanu. I pored naloga suda u izvršnom postupku, apelantu nije izvršen povrat uplaćenih novčanih sredstava. Kako je već navedeno, Ustavni sud je u tom predmetu utvrdio povredu prava na imovinu, te u vezi s tim ukazao da nije odlučujuće to da li je u radnjama organa tužene bilo protivpravnosti ili ne. Ustavni sud je zaključio da je apelant lišen svoje imovine bez ikakve mogućnosti da svoje potraživanje ostvari u bilo kojem drugom postupku.

25. Ustavni sud smatra da se do istog zaključka može doći i u konkretnom predmetu. Naime, iz svega navedenog proizlazi da je na apelantkinju stavljen prekomjeran individualni teret, naročito imajući u vidu da ona nije propustila da uradi nešto što je trebalo da uradi, te da je lišena svoje imovine bez ikakve naknade. Ustavni sud smatra da osporenom odlukom nije uspostavljena pravična ravnoteža između apelantkinjinog prava na imovinu i zaštite javnog interesa, odnosno interesa tužene kao javne vlasti.

26. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da osporena odluka Okružnog suda ne zadovoljava princip proporcionalnosti, zbog čega je došlo do povrede apelantkinjinog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje

27. Apelantkinja navodi da joj je povrijeđeno i pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Međutim, imajući u vidu zaključak Ustavnog suda u vezi s povredom prava na imovinu, Ustavni sud ne smatra potrebnim da posebno ispituje navode o kršenju prava na pravično suđenje.

VII.Zaključak

28. Ustavni sud zaključuje da u specifičnim okolnostima konkretnog slučaja postoji povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer nije postignuta pravična ravnoteža između zaštite apelantkinjine imovine i zahtjeva javnog interesa u situaciji kada apelantkinji nije isplaćen depozit koji je uplaćen u izvršnom postupku na depozitni račun suda zato što je nad bankom kod koje se vodi račun na koji je taj depozit uplaćen otvoren stečajni postupak.

29. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3462/21 (S. D.) | Sudska praksa | Aktio