Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3230/22 (Z. Đ.)
Odluka donesena 28. 04. 2025.
- Izvršni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3230/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 04. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 28. aprila 2025. godine godine, u predmetu broj AP-
3230/22, rješavajući apelaciju Zorana Đurića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine,člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Zoran Đurić zbog dužine trajanja postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Tuzli u predmetu broj 32 0 I 040507 18 I 2, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Zoran Đurić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Idriz Zukić advokat iz Tuzle, podnio je 16. avgusta 2022. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 32 0 I 040507 18 I 2.
2. Rješenjima o izvršenju Općinskog suda od 13. januara 2001. godine i 23. aprila 2004. godine, na osnovu izvršne isprave – rješenja Općinskog suda od 10. juna 1998. godine, po prijedlogu tražioca izvršenja („Unicredit“ bank d.d. Mostar kao sljednika Universal banke d.d. Sarajevo) protiv apelanta kao izvršenika, određeno je izvršenje na način pobliže naznačen u navedenom prijedlogu.
3. Rješenjem Općinskog suda od 17. decembra 2018. godine odbijen je kao neosnovan apelantov prigovor izjavljen protiv navedenih rješenja o izvršenju. Rješenjem Kantonalnog suda u Tuzli od 15. maja 2020. godine navedeno prvostepeno rješenje je ukinuto, te je predmet vraćen na ponovno odlučivanje.
4. Prema stanju spisa, postupak je u toku pred prvostepenim sudom.
5. Apelant ukazuje na povredu prava na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da postupak traje nerazumno dugo, te predlaže da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka. Osim toga, apelant se pozvao na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i kršenje zabrane diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije, ali te navode nije posebno obrazlagao.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelant ima svojstvo izvršenika, te se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kog se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U-21/02 od 26. ožujka 2004. godine, dostupna na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba).
8. U konkretnom slučaju, apelant ukazuje na dužinu trajanja izvršnog postupka u kojem se odlučivalo o ispunjenosti zakonskih uslova da se protiv apelanta provede prinudno izvršenje na osnovu izvršne isprave. Ustavni sud ukazuje da u tom postupku nisu utvrđivana apelantova „nova građanska prava ili obveze“, već da su ona utvrđena izvršnom ispravom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju apelant ne uživa zaštitu i garancije iz član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je apelacija u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U odnosu na apelantove navode kojima ukazuje na povredu prava na imovinu i zabranu diskriminacije, Ustavni sud zapaža da apelant ove navode nije posebno obrazložio, već ih je zasnovao na istim tvrdnjama o povredi prava na pravično suđenje. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da neće posebno ispitivati ove navode.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić