Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1055/23 (T. V.)

Odluka donesena 30. 11. 2023.

  • Zakonito hapšenje neophodno radi sprječavanja izvršenja krivičnog djela
  • Zakonito hapšenje neophodno radi sprječavanja bijega
  • Konkretizacija razloga za određivanje pritvora
  • Krivični postupak
  • Pritvor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1055/23

Apelacija

Odluka o meritumu

30. 11. 2023.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-1055/23, rješavajući apelaciju Tomislava Vidakovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Mirsad Ćeman, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Helen Keller, potpredsjednica Seada Palavrić, sutkinja Angelika Nußberger, sutkinja Ledi Bianku, sudija na sjednici održanoj 30. novembra 2023. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio Tomislav Vidaković protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine br. S1 2 K 044836 23 Kž od 5. aprila 2023. godine i S1 2 K 044836 23 Kv od 31.

januara 2023. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Tomislav Vidaković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Istočnog Sarajeva, kojeg zastupa Nina Kisić, advokat iz Sarajeva, podnio je 2. marta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. S1 2 K 044836 23 Kv od 31. januara 2023. godine i S1 2 K 044836 23 Ko od 21. januara 2023. godine. Apelant je od Ustavnog suda zatražio donošenje privremene mjere kojom bi se naložilo da se pusti iz pritvora do konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji. Apelacija je zavedena pod brojem AP-1055/23.

2. Isti apelant, kojeg zastupa isti advokat, podnio je 19. aprila 2023. godine Ustavnom sudu apelaciju protiv rješenja Suda BiH br. S1 2 K 044836 23 Kž od 5. aprila 2023. godine i S1 2 K 044836 23 K od 21. marta 2023. godine. Apelant je od Ustavnog suda zatražio donošenje privremene mjere kojom bi se naložilo da se pusti iz pritvora do konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji. Apelacija je zavedena pod brojem AP-1886/23.

3. S obzirom na to da je obje apelacije podnio isti apelant, kao i da apelacije pokreću ista ili slična pravna pitanja, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odlučio da spoji apelacije i donese jednu odluku pod brojem AP-1055/23.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

4. Predsjednica Ustavnog suda je donijela odluke o privremenoj mjeri br. AP-1055/23 od 27. aprila i AP-1886/23 od 8. maja 2023. godine (dostupne na www.ustavnisud.ba) kojim je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere odbijen.

5. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH i Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je da dostave odgovore na apelacije. Pozvani su dostavili odgovore, koji su proslijeđeni apelantu radi eventualnog izjašnjenja. Apelant se nije izjasnio. Apelant je 4. maja i 17. jula 2023. godine dostavio nove informacije koje se odnose na nove činjenice nastale nakon donošenja osporenih rješenja, a u vezi s tokom krivičnog predmeta. III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Činjenice u predmetu broj AP-1055/23

7. Rješenjem broj S1 2 K 044836 23 Ko od 21. januara 2023. godine Sud BiH je apelantu produžio mjeru pritvora, te naveo da pritvor po tom rješenju može trajati dvije godine od dana potvrđivanja optužnice, uz obaveznu dvomjesečnu kontrolu. Pritvor je određen zbog postojanja osnova iz člana 132. stav 1. tač. a) i c) Zakona o krivičnom postupku BiH (u daljnjem tekstu: ZKP), odnosno opasnosti od bjekstva i ponavljanja krivičnog djela. U rješenju je navedeno da je protiv apelanta i još sedam lica (u daljnjem tekstu: optuženi) podignuta optužnica zbog postojanja osnovane sumnje da su počinili krivično djelo organiziranog kriminala u vezi s krivičnim djelom neovlaštenog prometa opojnim drogama, a apelant i u vezi s krivičnim djelom pranja novca i krivotvorenja službene isprave, kako je to precizirano u rješenju. U odnosu na posebne pritvorske razloge sud je ukazao da zakon ne propisuje taksativno koje okolnosti se cijene kod opasnosti od bjekstva. Međutim, u sudskoj praksi definirane su relevantne činjenice u odnosu na ovaj osnov. U konkretnom predmetu sud je cijenio činjenicu da neki od optuženih imaju dvojno državljanstvo. Sud je također cijenio da su optuženi vršenjem krivičnih djela, što proizlazi iz potvrđene optuženice, pribavili značajnu imovinsku korist. To ukazuje na postojanje mogućnosti boravka van BiH u kojoj se vodi postupak. Sud je uzeo u obzir i težinu inkriminacija za koje se optuženi terete, snagu dokaza, svijest o procesnom položaju optuženih kao dodatne i značajne okolnosti koje se trebaju cijeniti. Kao značajno, sud je cijenio i mrežu međunarodnih kontakata optuženih, koja je uspostavljena činjenjem krivičnog djela, čiji se modus operandi dovodi u vezu s djelovanjem u više zemalja. Također, način izvršenja djela, što proizlazi iz do sada prikupljenih dokaza, ukazuje na poznavanje ilegalnih prelaza međunarodne granice te na izbjegavanje graničnih kontrola. Sud BiH je uputio na određene razgovore između optuženih o prelasku granice izbjegavajući granične kontrole. Sud je cijenio i činjenicu da su optuženi nabavljali krivotvorene dokumente, što također proizlazi iz potvrđene optužnice. Sud je ukazao i na komunikaciju između optuženih o mogućnosti bjekstva u Južnu Ameriku, a nije zanemario ni mogućnost skrivanja unutar BiH, što je bio slučaj s jednim od optuženih. Sve navedene okolnosti, a naročito lična svojstva optuženih, prema ocjeni Suda BiH, ukazuju na opasnost od bjekstva ukoliko bi optuženi bili pušteni na slobodu.

8. Što se tiče okolnosti koje opravdavaju bojazan da će optuženi ponoviti krivično djelo sud je naveo da treba razmotriti okolnosti konkretnog slučaja, kriminalnu prošlost i ličnost optuženih. Ukazano je da su određeni optuženi nekoliko puta osuđivani za istovrsna krivična djela. Ranija osuđivanost ukazuje na njihovu sklonost i istrajnost u činjenju krivičnih djela. Sud je naveo da postoji osnovana sumnja da navedena grupa, odnosno lica koja još nisu identificirana i koja se nalaze na slobodi nisu obustavila svoje aktivnosti. Također je ukazano na dobro razvijenu mrežu saradnika i unosan, uhodani posao „koji ne trpi prekide“. S obzirom na te okolnosti, sud je zaključio da postoji opasnost od ponavljanja krivičnog djela. Također je naveo i da je razmotrio prijedloge odbrana za određivanje mjera zabrane, ali da je zaključio da se blažim mjerama ne mogu postići procesni ciljevi.

9. Odlučujući o žalbi, Rješenjem broj S1 2 K 044836 23 Kv od 31. januara 2023. godine Sud BiH je odbio apelantovu žalbu i potvrdio prvostepeno rešenje. Sud BiH je u obrazloženju naveo da je prvostepeni sud pravilno utvrdio postojanje opasnosti od bjekstva u odnosu na sve optužene. Pri tome je cijenio to da neki optuženi imaju dvojno državljanstvo, težinu inkriminacija i da je optužnica sada potvrđena, da su optuženi pripadnici grupe za organizirani kriminal i da su inkriminirane radnje obavljali zajedno, pa da su „u istoj procesnoj zajednici“. U odnosu na postojanje osnova iz člana 132. stav 1. tačka c) ZKP-a Sud BiH je ponovio stavove koje je iznio prvostepeni sud. Sud BiH je također ukazao da je pravilan zaključak da se svrha osiguranja prisustva optuženih i uspješno vođenje postupka mogu postići isključivo mjerom pritvora. Činjenice u predmetu broj AP-1886/23

10. U postupku redovne kontrole opravdanosti pritvora Sud BiH je donio Rješenje broj S1 2 K 044836 23 K od 21. marta 2023. godine kojim je utvrdio da i dalje postoje razlozi koji opravdavaju zadržavanje apelanta i ostalih optuženih u pritvoru zbog opasnosti od bjekstva i ponavljanja krivičnog djela. U odnosu na posebne pritvorske razloge sud je naveo da je utvrdio postojanje opasnosti od bjekstva u odnosu na sve optužene. Pri tome je sud cijenio težinu inkriminacija, da su optuženi sada svjesni svog procesnog položaja, činjenicu da je postupak tek počeo te da bi boravak na slobodi mogli iskoristiti za bjekstvo. Sud je također ukazao koje se krivično djelo stavlja optuženima na teret i da se modus operandi dovodi u vezu s djelovanjem u više zemalja, što ukazuje na kontakte u inozemstvu. Nadalje, način izvršenja krivičnih djela koja se optuženim stavljaju na teret ukazuje na njihova saznanja o ilegalnom prelasku međunarodne granice. Pojedini optuženi su osnovano sumnjivi da su u prethodnom periodu u više navrata nabavljali i koristili krivotvorene dokumente s ciljem prelaska granice. Neki od optuženih imaju dvojno državljanstvo ili nisu državljani BiH. Sve navedeno, prema mišljenju suda, predstavlja posebne okolnosti koje ukazuju na opravdanu bojazan od bjekstva te opravdava dalje trajanje pritvora. U odnosu na postojanje osnova iz člana 132. stav 1. tačka c) ZKP-a Sud BiH je ukazao na okolnosti konkretnog slučaja i činjenicu da je krivično djelo počinjeno u sastavu dobro organizirane kriminalne grupe međunarodnog karaktera. Dalje je navedeno da još nisu identificirani i locirani svi članovi grupe i da su se optuženi ovom aktivnošću bavili kontinuirano.

11. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Sud BiH je Rješenjem broj S1 2 k 044836 23 Kž od 5 . aprila 2023. godine odbio žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje. Sud BiH je zaključio da je prvostepeni sud pravilno cijenio sve činjenice koje opravdavaju produženje pritvora apelantu i ostalima. Prigovorima apelantove odbrane nije doveden u pitanje zaključak suda o postojanju posebnih pritvorskih razloga iz člana 132. stav 1. tač. a) i c) ZKP-a. Sud BiH je imao u vidu činjenicu da pojedini optuženi nisu ranije osuđivani. Međutim, razmatrajući ostale navedene okolnosti, sud je zaključio da se ne može donijeti drugačija odluka.

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Detaljno navodi šta mu se optužnicom stavlja na teret. Smatra da je sud krivična djela koja se optuženima stavljaju na teret cijenio kolektivno, a ne individualno. Apelant osporava razloge koje je sud naveo u vezi s postojanjem opasnosti od bjekstva i opasnosti od ponavljanja krivičnog djela. Apelant ukazuje na faktore na koje je sud obratio pažnju, koje je u praksi uspostavio Evropski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), ali koji u odnosu na apelanta nisu ispunjeni. U odnosu na njega ne postoji opasnost od bjekstva i da je sud zaista cijenio opasnost od bjekstva u odnosu na apelanta to bi bilo utvrđeno. Također, u odnosu na apelanta ne postoji opasnost od ponavljanja krivičnog djela.

13. U apelaciji broj AP-1886/23 apelant dodatno ukazuje da je sud cijeno nove činjenice, koje ranije nije cijenio prilikom donošenja prethodnih rješenja, a odnose se na „kontinuirano bavljenje ovom aktivnošću“. Apelant ukazuje da je optužen za organizirani kriminal, da nema mrežu kontakata, kao i da mu se na teret stavljaju radnje koje je počinio u periodu od godinu i po dana. Apelant je u dopisu od 4. maja 2023. godine ukazao na tok postupka, odnosno da se o krivici izjasnio 16. februara te da je otvoren glavni pretres. Apelant je dao saglasnost za odgodu jednog ročišta za glavni pretres. Radi operacije jednog od saoptuženih glavni pretres je odgođen na neodređeno. Apelant ukazuje na ne revnosno vođenje glavnog pretresa dok je on u pritvoru. II.Odgovor na apelaciju

14. U odgovoru na apelaciju Sud BiH navodi da je apelacija neosnovana i da je sud naveo jasne i argumentirane razloge kojim se rukovodio prilikom određivanja pritvora. Isto je navelo i Tužilaštvo.

V.Relevantni propisi

15. Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09, 93/09, 72/13, 49/17 – odluka USBiH, 42/18 – rješenje USBiH, 65/18, 22/21 – odluka USBiH i 8/22 – rješenje USBiH). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Član 132. stav (1) tač. a) i c) Razlozi za pritvor (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba učinila krivično djelo, pritvor joj se može odrediti:

a) ako se krije ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva,

c) ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora tri godina ili teža kazna, Član 137. stav (2) točka c) Pritvor nakon potvrđivanja optužnice (2)Nakon potvrđivanja optužnice i prije izricanja prvostepene presude, pritvor može trajati najduže:

c) dvije godine u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora preko deset godina, ali ne i kazna dugotrajnog zatvora;

VI.Dopustivost i meritum

16. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

17. Apelant pobija navedena rješenja tvrdeći da su tim rješenjima povrijeđena njegova prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije.

18. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

d) Pravo na ličnu slobodu i sigurnost.

19. Član 5. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:

c) u slučaju zakonitog hapšenja ili pritvaranja osobe u svrhu njezinog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlast zbog razumne sumnje da je počinila krivično djelo, ili kada se to razumno smatra potrebnim kako bi se spriječilo počinjenje krivičnog djela ili bjekstvo nakon počinjenja krivičnog djela;

3. Svako ko je uhapšen ili pritvoren u skladu s odredbama iz stava 1. tačka c) ovog člana izvodi se bez odgađanja pred sudiju ili drugu službenu osobu ovlaštenu zakonom da vrši sudsku vlast, te ima pravo da mu se sudi u razumnom roku ili da bude pušten na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može biti uvjetovano jamstvima da će se osoba pojaviti na suđenju.

20. U konkretnom slučaju iz osporenih rješenja proizlazi da je apelantu produžen pritvor zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo koje je propisano krivičnim zakonom, zbog čega njegovo lišenje slobode potpada pod član II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i član 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije. Ustavni sud ukazuje da odredbe člana 5. stav 3. Evropske konvencije zahtijevaju da je lice lišeno slobode u skladu sa članom 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije, tj. da je lišenje „zakonito“ u smislu navedenog člana i da obuhvaća podjednako i proceduralnu i materijalnu zaštitu takvih lica. Evropski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) zaključio je da poštovanje člana 5. stav 3. Evropske konvencije zahtijeva da sudska vlast preispita sva pitanja u vezi s pritvorom, te da odluku o pritvoru donese pozivajući se na objektivne kriterije predviđene zakonom. Pri tome je postojanje osnovane sumnje da je lice lišeno slobode počinilo krivično djelo za koje se tereti conditio sine qua non za određivanje ili produženje pritvora, ali to nakon određenog vremena nije dovoljno, već se mora procijeniti da li za pritvor postoje relevantni i dovoljni razlozi (vidi Evropski sud, Trzaska protiv Poljske, presuda od 11. jula 2000. godine, predstavka broj 25792/94, tačka 63; Stevan Petrović protiv Srbije, presuda od 20. aprila 2021. godine, predstavke br. 6097/16 i 28999/19, tačka 144). Opravdanost držanja optuženog u pritvoru se mora ocjenjivati u svakom predmetu u skladu s njegovim posebnim karakteristikama. Produženje pritvora se može opravdati samo postojanjem specifičnih naznaka o stvarnom zahtjevu javnog interesa koji, bez obzira na pretpostavku nevinosti, preteže nad pravilom poštovanja slobode pojedinca (vidi, između ostalih izvora, Evropski sud Bigović protiv Crne Gore, presuda od 19. marta 2019. godine, predstavka broj 48343/16, tačka 203).

21. Apelant ukazuje da sud nije obrazložio postojanje posebnih pritvorskih razloga u odnosu na njega, odnosno nije ih konkretizirao i individualizirao. Zaključci suda ne mogu se primijeniti na apelanta, odnosno u odnosu na apelanta ne postoji opasnost od bjekstva i ponavljanja krivičnog djela. Prema praksi Evropskog suda, opasnost od bjekstva optuženog ne može se cijeniti samo na osnovu zaprijećene kazne. Ta opasnost se mora cijeniti u svjetlu niza drugih relevantnih faktora koji mogu potvrditi postojanje opasnosti od bjekstva. Mora se uzeti u obzir karakter dotičnog lica, njegov moral, dom, zanimanje, imovina, porodične veze i druge veze sa zemljom u kojoj se krivično goni, kao i međunarodni kontakti tog lica (vidi, između ostalog, Hovhannisyan protiv Armenije, presuda od 20. jula 2017. godine, broj predstavke 50520/08, tačka 39, s daljnjim referencama). Ustavni sud podsjeća da opasnost od ponovnog počinjenja djela, ako je uvjerljivo utvrđena, može navesti sudske vlasti da stave i ostave osumnjičenog/optuženog u pritvoru kako bi spriječile sve pokušaje da počini daljnja krivična djela. Međutim potrebno je, između ostalih uvjeta, da opasnost bude vjerovatna, a mjera odgovarajuća u svjetlu okolnosti predmeta, posebno prošlosti i ličnosti dotičnog lica (vidi Evropski sud, Kurt protiv Austrije, presuda od 15. juna 2021. godine, predstavka broj 62903/15, tačka 187).

22. Iz obrazloženja osporenih rješenja proizlazi da su redovni sudovi prilikom produženja pritvora imali u vidu kako uvjete propisane zakonom tako i postojanje naročitih okolnosti. Pri tome je redovni sud naveo za šta se apelant i ostali optuženi terete optužnicom, odnosno da je u pitanju krivično djelo organiziranog kriminala. Redovni sudovi su uzeli u obzir raniju osuđivanost za pojedine optužene, ali i brojne druge faktore kao što su međunarodni kontakti, ilegalni prelasci granice i drugo. Također, u vezi s opasnošću od ponavljanja krivičnog djela sud je, između ostalog, cijenio činjenicu da postoji osnovana sumnja da ova grupa, odnosno lica koja joj pripadaju, a koja još nisu identificirana, nisu prestala s djelovanjem, kao i da se radi o uhodanom i unosnom poslu.

23. Okolnosti koje je naveo redovni sud, i prema ocjeni Ustavnog suda, predstavljaju naročite okolnosti koje predstavljaju visok stepen iteracijske opasnosti u slučaju boravka optuženih, uključujući apelanta, na slobodi. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud, suprotno navodima iz apelacije, smatra da su redovni sudovi u osporenim rješenjima prilikom ocjene opravdanosti produženja mjere pritvora apelantu imali u vidu, s jedne strane, značaj osnovnog prava na slobodu i sigurnost i, s druge strane, naročite okolnosti koje su ispitane u svjetlu razloga „za“ i „protiv“ i ocijenjene u vezi s konkretnim okolnostima (u zakonskoj definiciji nisu taksativno navedene). U tom smislu, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi naveli jasne i argumentirane razloge koji predstavljaju ozbiljne razloge od javnog interesa koji, nezavisno od pretpostavke nevinosti, pretežu nad apelantovim pravom na slobodu. Stoga su neosnovani apelantovi prigovori da su redovni sudovi u njegovom slučaju proizvoljno primijenili odredbe člana 132. stav (1) tač. a) i c) ZKP-a.

24. S obzirom na sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da apelantovo lišenje slobode, odnosno produženje pritvora nije bilo „arbitrarno“, odnosno „nezakonito“ u smislu člana 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije. Također, suprotno apelantovim navodima, redovni sudovi u konkretnom slučaju nisu, u smislu osiguranja garancija obuhvaćenih članom 5. stav 3. Evropske konvencije, propustili razmotriti može li se svrha pritvora ostvariti nekom drugom blažom mjerom za osiguranje apelantovog prisustva suđenju i uspješno vođenje krivičnog postupka protiv njega.

25. Apelant navodi da je došlo do povrede njegovog prava jer sud nije revnostan, a on se nalazi u pritvoru. Međutim, za navedeno nije dao dovoljno jake i jasne argumente. Ovo pogotovo jer se ovi navodi odnose na period nakon potvrđivanja optužnice, a činjenice koje je apelant naveo ne ukazuju da sud nije revnostan.

26. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da osporenim rješenjima nisu povrijeđena apelantova prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije. VII.Zaključak

27. Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelantovo pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije kada je sud dao jasne i određene razloge zbog kojih je apelantu potrebno produžiti mjeru pritvora, te kada ne postoje okolnosti koje ukazuju da sud ne postupa revnosno.

28. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

29. Na osnovu člana 43. Pravila Ustavnog suda, potpredsjednik Zlatko M. Knežević je dao izjavu o neslaganju s odlukom većine.

30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1055/23 (T. V.) | Sudska praksa | Aktio