Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2419/23 (Swisslion d.o.o. Trebinje)

Odluka donesena 05. 06. 2023.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2419/23

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

05. 06. 2023.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, dana 5. juna 2023. godine, u predmetu broj AP-2419/23, rješavajući zahtjev Swisslion d.o.o. Trebinje za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Swisslion d.o.o. Trebinje, za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Swisslion d.o.o. Trebinje (u daljnjem tekstu: apelant), koje zastupaju Hasan Muminović i Amir Šapčanin advokati iz Sarajeva, podnio je 22. maja 2023. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 62 0 Ip 012322 22 Rev od 7. marta 2023. godine, presude Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 62 0 Ip 012322 21 Pž od 16. decembra 2021. godine i presude Okružnog privrednog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 62 0 Ip 012322 20 Ps od 7. maja 2021. godine.

2. Apelant je zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će odložiti izvršenje presude Okružnog privrednog suda broj 62 0 Ip 012322 20 Ps od 7. maja 2021. godine, s obzirom na veliki iznos štete koji može pasti na teret apelanta.

Uvodne napomene

3. „Nova banka“ a.d. Banjaluka kao davalac kredita (u daljnjem tekstu: Banka) i korisnik kredita „Nedomex“ d.o.o. Pale (u daljnjem tekstu: korisnik kredita) zaključili su Ugovor o dugoročnom kreditu 12. aprila 2017. godine, a 31. oktobra 2017. godine i aneks tog ugovor u označenom iznosu. Apelant je kao jemac sa korisnikom kredita zaključio Ugovor o jemstvu kojim se obavezao da će Banci ispuniti sve obaveze koje je preuzeo korisnik kredita. Kao sredstvo obezbjeđenja kredita apelant je dostavio izjavu o blokadi računa sa 20 bjanko potpisanih naloga platnog prometa i osam bjanko potpisanih mjenica sa mjeničnom izjavom od 12. aprila 2017. godine. Ugovor o jemstvu apelant je zaključio na osnovu odluke Skupštine apelanta od 7. aprila 2017. godine. Apelant je zatim 25. avgusta 2017. godine sa korisnikom kredita zaključio poseban Sporazum o jemstvu kojim se obavezao izmiriti obaveze korisnika kredita za koji je jamčio, a korisnik kredita se obavezao da se u korist apelanta upisati založno pravo na nekim od njegovih nekretnina. Banka je podnescima od 6. oktobra 2017. godine, 25. maja 2019. godine i 10. juna 2019. godine obavijestila apelanta da korisnik kredita nije uredno vraćao kredit. je 10. jula 2019. godine obavijestila apelanta o raskidu ugovora o kreditu sa korisnikom kredita i proglašenjem svih dospjelih plasmana koje sa pozivom apelantu da izmiri obaveze korisnika kredita, jer će u protivnom iskoristiti sve raspoložive instrumente obezbjeđenja Ugovora o kreditu.

4. Budući da apelant nije postupio po traženju Banke je 18. februara 2020. godine protiv apelanta podnijela prijedlog za izvršenja na osnovu vjerodostojne isprave – mjenice radi naplate mjeničnog iznosa od 4.233.930,59 KM (u daljnjem tekstu: sporni iznos) , protestirane putem suda 5. februara 2020. godine. Okružni privredni sud je 26. februara 2020. godine donio Rješenje o izvršenju broj 62 0 V 012322 20 Ip. Apelant je protiv rješenja o izvršenju podnio prigovor pa je postupak nastavljen po pravilima parničnog postupka u mjeničnim sporovima po tužbi Banke kao imaoca mjenice protiv apelanta kao potpisnika mjenice.

Osporene presude

5. Banka je podnijela tužbu protiv apelanta Okružnom privrednom sudu radi isplate duga, dok je apelant podnio protivtužbu protiv Banke radi ništavosti ugovora o jemstvu.

6. Presudom Okružnog privrednog suda broj 62 0 Ip 012322 20 Ps od 7. maja 2021. godine apelant je obavezan da Banci isplati sporni iznos sa zakonskom zateznom kamatom koja je zakonom određena i obračunata od 5. februara 2020. godine kao dana popunjavanja mjenice na navedeni iznos glavnog duga kao i troškove postupka (tačka 1. izreke presude). Tačkom 2. izreke prigovor apelanta izjavljen protiv Rješenje o izvršenju broj 62 0 V 012322 20 Ip od 26. februara 2020. godine je odbijen, tako što je predmetno rješenje o izvršenju ostavljeno na snazi. Dalje apelant je obavezan da Banci izmiri sporno potraživanja iz tačke 1. a u suprotnom sud će po blagovremenom prijedlogu Banke nastaviti izvršni postupak. (tačka 3. izreke presude). Tačkom 4. izreke presude odbijen protivtužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se utvrdi da je ništav Ugovor o jemstvu od 12. aprila 2017. godine kao i Anex tog ugovor od 27. oktobra 2017. godine.

7. U obrazloženju presude, Okružni privredni sud je utvrdio da je Banka dokazala postojanje apelantove dospjele neizmirene obaveze, čija visina je potvrđena nalazom vještaka finansijske struke prema kojem je Banka nesporno bila upoznata sa poslovanjem korisnika kredita kao glavnog dužnika. Što se tiče protivtužbenog zahtjeva, sud je istakao da je on usmjeren na obaveze iz mjenice, a ne obaveze iz Ugovora o kreditu. Stoga je Okružni privredni sud je ocijenio neosnovanim apelantove navode da nije bio upoznat da li je korisnik kredita bio sposoban da vraća kredit.

8. Presudom Višeg privrednog suda broj 62 0 Ip 012322 21 Pž od 16. decembra 2021. godine, apelantova žalba je djelimično uvažena i prvostepena presuda je ukinuta i tužba odbačena u dijelu kojim je odlučivano o apelantovom prigovor protiv rješenje o izvršenju , dok je u preostalom usvajajućem dijelu kojim je apelant obavezan da Banci isplati sporni iznos žalba odbijena i prvostepena presuda potvrđena.

9. Presudom Vrhovnog suda broj 62 0 Ip 012322 22 Rev od 7. marta 2023. godine revizija apelanta je odbijena.

10. Vrhovni sud je u obrazloženju presude naveo da nije sporno da je nad apelantom rješenjem Okružnog privrednog suda od 4. novembra 2021. godine otvoren stečajni postupak. Međutim ukazano je da iz spisa proizilazi da je prije otvaranja stečajnog postupka već bila donesena prvostepena presuda, protiv koje je bila izjavljena žalba koja je dostavljena sudu 26. maja 2021. godine. Dakle Vrhovni sud smatra da su bile ispunjene sve propisane pretpostavke neophodne za donošenje drugostepene presuda. Naime, Vrhovni sud je obrazložio da je drugostepeni sud u smislu odredbe člana 380. st. 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) mogao donijeti odluku po žalbi čak i pod uslovom da je bio obavješten o otvaranju stečajnog postupka nad apelantom. Dalje, Vrhovni sud je ukazao da je apelant imao ovlaštenje stečajnog upravnika apelanta, pa se po ocjeni suda ima smatrati da je na taj način, saglasno odredbi člana 381. st. 1. ZPP), stečajni upravnik preuzeo postupak. Stoga, Vrhovni sud smatra da nisu ispunjeni uvjeti za prekid postupka i odbacivanju revizije. Vrhovni sud je naveo da ne proizilazi da je postupanjem Banke povrijeđeno apelantovo pravo garantirano članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 17. st. 2. Opšte deklaracije o pravima čovjeka na koje se apelant poziva

11. Apelant navodi da mu je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava vidi u proizvoljnoj primijeni materijalnog prava. Apelant posebno ukazuje na kršenje prava u pogledu odredbe člana

109. Zakona o stečajnom postupku (u daljnjem tekstu: ZSP). Smatra da Vrhovni sud ne obrazlaže ove njegove navode da se otvaranjem stečajnog postupka prekidaju svi upravni i sudski postupci, ukoliko se odnose na stečajnu masu. Imajući u vidu navedeno ističe da mu je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

12. U zahtjevu za donošenje privremene mjere, apelant predlaže da se odloži izvršenje presude Okružnog privrednog suda pod 7. maja 2021. godine, jer kako navodi „veliki iznos štete može pasti na teret apelanta“.

13. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. st. (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

14. Ustavni sud naglašava da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

15. Ustavni sud zapaža da apelant u predmetnom slučaju nije posebno obrazložio zahtjev za privremenu mjeru, već je taj zahtjev zasnovao isključivo na tvrdnjama o povredama njegovih ustavnih prava koje se tiču merituma predmeta. Takve navode Ustavni sud ne može ispitivati u ovoj fazi postupka jer bi time prejudicirao odlučenje o apelaciji. Stoga, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

16. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

17. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2419/23 (Swisslion d.o.o. Trebinje) | Sudska praksa | Aktio