Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2027/21 (D. A.)

Odluka donesena 19. 12. 2024.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2027/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 12. 2024.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 19. prosinca 2024. godine, u predmetu broj AP 2027/21 , rješavajući apelaciju Dragana Antunovića, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka m), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragana Antunovića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 P 051600 21 Gž 2 od 26. ožujka 2021. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Dragan Antunović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Zlatan Bektić, odvjetnik iz Živinica, podnio je 10. lipnja 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 33 0 P 051600 21 Gž 2 od 26. ožujka 2021. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 33 0 P 051600 13 P od 21. studenog 2014. godine usvojen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se zasnuje stvarna služnost trajnog karaktera u korist apelantovog povlasnog dobra i preko poslužnih dobara tuženih M. A. i V. A. (u daljnjem tekstu: tuženi), kako je detaljnije navedeno u izreci presude. Također, navedenom presudom obvezani su tuženi da apelantu solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 2.215,00 KM.

3. Presudom Kantonalnog suda broj 33 0 P 051600 15 Gž od 14. rujna 2018. godine preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu odluke o troškovima postupka tako da je apelantov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka odbijen, dok je u preostalom dijelu prvostupanjska presuda potvrđena.

4. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP-6964/18 od 18. prosinca 2020. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) utvrdio povredu apelantovog prava na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), te je ukinuo presudu Kantonalnog suda od 14. rujna 2018. godine u dijelu odluke o troškovima postupka.

5. Apelant je u podnesku od 21. prosinca 2020. godine od Kantonalnog suda zahtijevao naknadu troškova postupka koje je imao povodom apelacijskog postupka pred Ustavnim sudom u iznosu od 2.250,00 KM.

6. U ponovljenom postupku, Kantonalni sud je rješenjem broj 33 0 P 051600 21 Gž 2 od 26. ožujka 2021. godine odbio žalbe tuženih i potvrdio presudu Općinskog suda od 21. studenog 2014. godine u dijelu odluke o troškovima postupka.

7. Apelant je 3. lipnja 2021. godine Kantonalnom sudu dostavio podnesak naslovljen kao „urgencija za donošenje i odluke po opredijeljenom zahtjevu za naknadu troškova apelacionog postupka“

8. Kantonalni sud je rješenjem broj 33 0 P 051600 21 Gž 2 od 7. srpnja 2021. godine odbacio kao neblagovremen apelantov prijedlog za donošenje dopunske odluke o troškovima postupka povodom izjavljene apelacije Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda od 14. rujna 2018. godine u ukupnom iznosu od 2.250,00 KM.

9. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, pravo na nediskriminaciju iz članka II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije te članak 17. Europske konvencije. Apelant smatra da su mu navedena prava povrijeđena zbog toga što Kantonalni sud nije odlučio o apelantovom zahtjevu naknadu troškova koje je zahtijevao u podnesku od 21. prosinca 2020. godine.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka m) Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini. Članak 18. stavak (1) i stavak (3) točka m) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio. (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu.

11. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestupanjsku odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to je li riječ o redovitom ili izvanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije poštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-3079/22 od 2. studenog 2022. godine, točka 5. sa ukazivanjem na relevantnu praksu).

12. Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, sukladno odredbama članka 192. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), u propisanom roku podnese zahtjev za donošenje dopunske odluke kojom bi sud odlučio o troškovima postupka (vidjeti, Odluka o dopustivosti broj AP-2826/19 od 19. veljače 2020. godine, točka 6., dostupna na www.ustavnisud.ba). Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

13. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2027/21 (D. A.) | Sudska praksa | Aktio