Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2567/21 (M. L.)
Odluka donesena 23. 01. 2025.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2567/21
Apelacija
Odluka o meritumu
23. 01. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-2567/21, rješavajući apelaciju Milana Lovre, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:
Seada Palavrić, predsjednica
Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica
Mirsad Ćeman, sudija Helen Keller, sudija
Ledi Bianku, sudija
Marin Vukoja, sudijana sjednici održanoj 23. januara 2025. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Milana Lovre.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Rješenjem Okružnog suda u Banjaluci broj 75 0 I 010088 20 Gž 3 od 16. aprila 2021. godine.
Na osnovu člana 74 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantu Milanu Lovri isplati iznos od 1.250,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da u prethodno navedenom roku od najkasnije tri mjeseca obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Milan Lovre (u daljnjem tekstu apelant) iz Šipova, kojeg zastupa Goran Marić, advokat iz Banjaluke, podnio je 15. jula 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji je okončan Rješenjem Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 75 0 I 010088 20 Gž 3 od 16. aprila 2021. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda i Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) zatraženo je 28. oktobra 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Pozvani su dostavili odgovore na apelaciju, koji su 9. marta 2022. godine dostavljeni apelantovom punomoćniku radi eventualnog izjašnjenja. Izjašnjenje nije dostavljeno u ostavljenom roku.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice koje su relevantne za odlučivanje o apelaciji mogu se sumirati na sljedeći način.
Uvodne napomene
5. Presudom zbog propuštanja Osnovnog suda broj Rs-51/02 od 31. januara 2007. godine usvojen je apelantov tužbeni zahtjev, te je obavezan tuženi („Autotransportno“ a.d. „Plivatrans“ Šipovo) da apelanta vrati na rad i rasporedi na poslove koje je obavljao prije otkaza ugovora o radu ili na druge poslove, te da mu isplati naknadu na ime izgubljene plate i drugih primanja, na način bliže opisan u izreci presude.
Osporeni postupak
6. Apelant je 17. avgusta 2009. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv navedenog tuženog (u daljnjem tekstu: izvršenik) na osnovu navedene presude. Rješenjem Osnovnog suda od 10. septembra 2009. godine apelantov prijedlog je odbačen kao neblagovremen.
7. Rješenjem Okružnog suda od 29. decembra 2009. godine djelimično je usvojena apelantova žalba i prvostepeno rješenje je ukinuto „u dijelu koji se odnosi na isplatu naknada na ime izgubljene plate, drugih primanja i troškova izvršnog postupka“, te je u tom dijelu predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje. U preostalom dijelu prvostepeno rješenje je potvrđeno. Zaključkom Osnovnog suda od 13. septembra 2011. godine naloženo je apelantu da uredi prijedlog za izvršenje.
8. Rješenjem o izvršenju Osnovnog suda od 4. oktobra 2011. godine određeno je predloženo izvršenje na izvršenikovim nepokretnostima (u daljnjem tekstu: sporne nepokretnosti).
9. Rješenjem Osnovnog suda od 2. novembra 2015. godine apelantu su kao ponuđaču dosuđene sporne nepokretnosti. Istovremeno, određena je predaja u posjed spornih nepokretnosti apelantu kao kupcu i upis prava svojine u Zemljišnoknjižnoj kancelariji suda.
10. Rješenjem Okružnog suda od 8. jula 2016. godine usvojena je izvršenikova žalba i ukinuto prvostepeno rješenje te je predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. Okružni sud je u obrazloženju naveo da su u međuvremenu sporne nepokretnosti u drugom izvršnom predmetu, odnosno 13. novembra 2012. godine dosuđene drugom kupcu (u daljnjem tekstu: kupac) kao najpovoljnijem ponuđaču, te da je navedena prodaja sprovedena kod Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove PJ Šipovo.
11. Zaključkom Osnovnog suda od 10. oktobra 2017. godine apelant je pozvan da predloži drugi predmet i sredstva izvršenja.
12. Rješenjem Osnovnog suda od 23. novembra 2018. godinu postupak je prekinut, a rješenjem Osnovnog suda od 7. februara 2020. godine postupak je nastavljen.
13. Osnovni sud je održao više ročišta, a apelant je podneskom od 28. septembra 2020. godine predložio da se donese novo rješenje o izvršenju kojim se određuje sprovođenje rješenja o izvršenju od 4. oktobra 2011. godine, te da se izvršni postupak nastavi protiv kupca kao novog izvršenika. Rješenjem Osnovnog suda od 26. oktobra 2020. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda od 16. aprila 2021. godine, odbijen je apelantov prijedlog za nastavak izvršnog postupka i donošenje zaključka o prodaji izvršenikovih spornih nepokretnosti.
IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije
14. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant tvrdi da je postupak trajao 13 godina, da se radi o hitnom postupku te da mu pripada naknada nematerijalne štete. Osim toga, apelant navodi da mu je iz navedenih razloga povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
b) Odgovor na apelaciju
15. Okružni sud i Osnovni sud su naveli da nisu povrijeđena apelantova prava te su predložili da se apelacija odbije kao neosnovana. Osnovni sud je naveo tok postupka te da je rješenjem tog suda od 12. jula 2021. godine obustavljen izvršni postupak u toj pravnoj stvari. V.Relevantni propisi
16. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17 – odluka USRS, 60/17 – odluka USBiH, 115/17 – odluka USBiH, 58/18 – rješenje USBiH i 66/18) u relevantnom dijelu glasi:
Hitnost i redoslijed postupanja
Član 5. (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno. (2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije.
Rokovi za postupanje
Član 15.
Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Dovršenje izvršenja
Član 64.
Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost i meritum
17. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uslove propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine te da je podnesena u roku. Dalje, Ustavni sud zapaža da je tokom trajanja postupka pred Okružnim sudom 1. januara 2021. godine u Republici Srpskoj stupio na snagu Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku koji propisuje pravna sredstva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku pred sudovima u Republici Srpskoj. Ustavni sud ukazuje da je u više svojih odluka zaključio da Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku pred sudovima u Republici Srpskoj predstavlja efektivan pravni lijek koji apelanti, u skladu s principom supsidijarnosti, treba da iskoriste prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. U konkretnom slučaju Ustavni sud primjećuje da apelant nije koristio mogućnost podnošenja zahtjeva za ubrzanje postupka s ciljem zaštite svog prava na suđenje u razumnom roku. Međutim, s obzirom na dugotrajnost postupka i činjenicu da je rješenje kojim je postupak okončan doneseno tri mjeseca nakon stupanja na snagu tog zakona, Ustavni sud smatra da apelacija ispunjava uslove iz člana 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, zatim ostale uslove dopustivosti iz člana 18 stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18 stav (4) Pravila Ustavnog suda.
a) Pravo na pravično suđenje
18. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
19. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
20. Apelant tvrdi da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se opravdanost dužine postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, presuda od 15. februara 2007. godine, predstavka broj 9505/03, tačka 26, Jakovljević i drugi protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 23. jula 2019. godine, predstavka broj 51227/16, tačka 82).
21. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja postupka razmatrati period od podnošenja prijedloga za izvršenje (17. avgust 2009. godine) do donošenja rješenja Osnovnog suda kojim je prekinut izvršni postupak (23. novembar 2018. godine), te period od donošenja rješenja Osnovnog suda kojim je izvršni postupak nastavljen (7. februar 2020. godine) do donošenja osporenog rješenja Okružnog suda (16. april 2021. godine). Dakle, relevantan period je deset godina i oko šest mjeseci. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da se radilo o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode, te da je postupak od većeg značaja za apelanta. Osim toga, Ustavni sud smatra da se nije radilo o složenom predmetu i da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini trajanja postupka.
22. Analizirajući postupanje sudova, Ustavni sud uočava da Osnovni sud nije preduzimao procesne radnje u razumnim rokovima, odnosno da je dužina izvršnog postupka koji je u konkretnom slučaju trajao duže od deset godina, a koji je od većeg značaja za apelanta, a priorisuprotna principu „razumnog roka“ iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te bi se mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Ustavni sud u činjenicama konkretnog predmeta ne nalazi takve izuzetne okolnosti, niti je u odgovoru na apelaciju ukazano na njih. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud naglašava da je u nizu svojih odluka već utvrdio kršenje prava na suđenje u razumnom roku u pitanjima sličnim onima koja se postavljaju i u navedenoj apelaciji. Osim toga, Ustavni sud je u nizu svojih odluka utvrdio da je prekomjerna dužina izvršnih postupaka pred sudovima u Bosni i Hercegovini rezultat sistemskih nedostataka u organizovanju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz te oblasti, za šta ne postoji ni djelotvoran pravni lijek (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2395/15 od 10. maja 2017. godine, tač. 42 i 51–52 i druge odluke od 10. maja 2017. godine, sve dostupne na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
23. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da je prekršeno apelantovo pravo na suđenje u „razumnom roku“ kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
24. S obzirom na odluku u ovom predmetu i svoju dosadašnju praksu (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2975/21 od 7. septembra 2022. godine, tač. 32–
34), Ustavni sud smatra da apelantu, u smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, na ime naknade štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku treba isplatiti iznos od 1.250,00 KM. Tu naknadu je dužna da plati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
b) Ostali navodi
25. Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu tog prava zasniva na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na pravo na pravično suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da ih nema potrebe posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VII.Zaključak
26. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije imajući u vidu da je izvršni postupak, koji je po izričitoj zakonskoj odredbi hitne prirode i od većeg značaja za apelanta, trajao deset godina i oko šest mjeseci, koja dužina bi se mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima, na koje u konkretnom slučaju nije ukazano.
27. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
28. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić