Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2800/22 (Z. D.)
Odluka donesena 18. 01. 2024.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Građanski postupak
- Prekid postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-2800/22
Apelacija
Odluka o meritumu
18. 01. 2024.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-2800/22, rješavajući apelaciju Zahira Đulovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Mirsad Ćeman, potpredsjednik Helen Keller, potpredsjednica Seada Palavrić, sutkinja Angelika Nußberger, sutkinja Ledi Bianku, sudija na sjednici održanoj 18. januara 2024. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio Zahir Đulović.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku koji je prekinut Rješenjem Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 338923 21 P 3 od 2. novembra 2021. godine.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Tuzli da, u skladu s ovom odlukom, nakon što se steknu uvjeti za nastavak postupka, preduzme odgovarajuće mjere za okončanje navedenog postupka, shodno članu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6.
stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da apelantu Zahiru Đuloviću isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona i predsjedniku Općinskog suda u Tuzli da u prethodno navedenom roku od najkasnije tri mjeseca obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Zahir Đulović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Enver Paščanović, advokat iz Kalesije, podnio je 20. jula 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog prekomjerne dužine postupka koji je prekinut Rješenjem Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 P 338923 21 P 3 od 2. novembra 2021. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 10. oktobra 2022. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 17. oktobra 2022. godine dostavio odgovor na apelaciju, koji je dostavljen apelantu radi izjašnjenja. Apelant u ostavljenom roku nije dostavio izjašnjenje. III.Činjenično stanje
4. Činjenice koje su relevantne za odlučivanje o navedenoj apelaciji navedene su kako slijedi.
5. Apelant je 12. jula 2018. godine Općinskom sudu podnio tužbu radi stjecanja prava posjeda. Općinski sud je 23. augusta 2018. godine vratio apelantu tužbu na uređenje. Općinski sud je rješenjem od 3. aprila 2019. godine utvrdio da se tužba u odnosu na trinaestog i četrnaestog tuženog smatra povučenom.
6. U toku dostavljanja tužbe Općinski sud je utvrdio da je jedna od tuženih stranaka umrla, dok je druga tužena stranka odselila te je apelantu naložio uređenje tužbe.
7. Apelant je na pripremnom ročištu 11. novembra 2020. godine obavijestio Općinski sud da je prvotužena stranka preminula pa je sud istog dana rješenjem prekinuo postupak u toj pravnoj stvari. Apelant je 12. februara 2021. godine predložio da se postupak nastavi pa je Općinski sud 30. juna 2021. godine donio rješenje da se konkretni postupak nastavlja.
8. U međuvremenu je Općinski sud utvrdio da je još jedna od tuženih stranaka preminula pa je 2. novembra 2021. godine rješenjem prekinuo postupak.
9. Apelant je 18. maja 2022. godine predložio da se postupak nastavi.
10. Dakle, parnični postupak je, ne uzimajući u obzir period prekida (od 11. novembra 2020. do 30. juna 2021. godine) kada je Općinski sud objektivno bio spriječen da postupa u predmetu, trajao četiri i po godine i trenutno je prekinut jer, prema stanju u spisu, Općinski sud nije odlučio o apelantovom prijedlogu od 18. maja 2022. godine da se postupak nastavi.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da postupak pred prvostepenim sudom traje dugo, zbog čega traži naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovor na apelaciju
12. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo hronologiju postupka ističući da postupak ne može teći brže imajući u vidu veliki broj tuženih stranaka, zatim stranaka koje su umrle u toku postupka, ali i zbog potrebe uređenja i pravilnog označavanja pravnih sljednika takvih stranaka. Navodi da je apelant 18. maja 2022. godine predložio da se postupak nastavi ali da će prijedlog vratiti na uređenje. Smatra da u konkretnom slučaju nije bilo kršenja prava na apelantovu štetu. V.Relevantni propisi
13. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 380. st. 1, 2 i 3.
(1) Za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji.
(2) Za vrijeme trajanja prekida postupka sud ne može poduzimati nikakve radnje u postupku, ali ako je prekid nastupio nakon zaključenja glavne rasprave, sud može na temelju te rasprave donijeti odluku.
(3) Parnične radnje koje je stranka poduzela dok traje prekid postupka nemaju prema drugoj stranci nikakav pravni učinak. Njihov učinak počinje tek nakon što postupak bude nastavljen.
14. U Zakonu o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 72/10 – ispravka, 7/13 i 52/14 i 85/21) relevantne odredbe glase:
Član 31. stav 1.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
15. Ustavni sud konstatira da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, da ispunjava i ostale razloge dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
VII.Meritum
16. Apelant smatra da je dužina sudskog postupka nespojiva sa zahtjevom za suđenje u „razumnom roku“. On se pozvao na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
17. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
18. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. [...]
19. Ustavni sud ponavlja da se opravdanost dužine postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i u odnosu na sljedeće kriterije: složenost predmeta, postupanje apelanata i relevantnih organa vlasti, te šta je u sporu za apelante bilo dovedeno u pitanje (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, presuda od 7. februara 2002. godine, predstavka broj 53176/99, tačka 38. i Delić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 2. marta 2021. godine, predstavka broj 59181/18, tačka 18).
20. Ustavni sud naglašava da je već u nizu svojih odluka utvrdio kršenje prava na suđenje u razumnom roku u vezi s pitanjima sličnim onima koja se postavljaju i u ovoj apelaciji. Osim toga, Ustavni sud je utvrdio i da postoji sistemski problem s rješavanjem predmeta u razumnom roku pred sudovima u Bosni i Hercegovini, što je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti, za šta ne postoji ni djelotvoran pravni lijek (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP- 1680/16 od 10. maja 2017. godine, tač. 53–66. i druge odluke od 10. maja 2017. godine, sve dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
21. Nakon što je ispitao sve dokumente koji su mu podneseni u ovoj apelaciji, Ustavni sud nije uočio bilo kakvu činjenicu ili argument koji bi mogao opravdati dužinu postupka pred redovnim sudom u razmatranom periodu. Imajući u vidu svoju praksu o ovom pitanju, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju dužina postupka bila prekomjerna te da nije zadovoljila kriterij „razumnog roka“. Iako je postupak trenutno prekinut, Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti predsjedniku Općinskog suda da, nakon što se steknu uvjeti za nastavak postupka, preduzme odgovarajuće mjere za okončanje navedenog postupka.
Ostali navodi
22. Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja navedenog postupka povrijeđeno pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu tog prava zasniva na identičnim navodima koji su izneseni u odnosu na pravo na pravično suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da ih nema potrebe posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pitanje naknade nematerijalne štete
23. S obzirom na odluku u ovom predmetu i svoju dosadašnju praksu (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2975/21 od 7. septembra 2022. godine, tač. 32–34), Ustavni sud smatra da apelantu, u smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, na ime naknade štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku treba isplatiti iznos od 300,00 KM.
24. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
25. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom postupku došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je dužina postupka bila pretjerano duga, za šta Općinski sud nije dao razumno i logično objašnjenje.
26. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
27. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić