Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3706/21 (M. V.)

Odluka donesena 23. 01. 2025.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Apelacija preuranjena
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3706/21

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 01. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-3706/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Miro Vukoja, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka l), članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Seada Palavrić, predsjednica

Valerija Galić, dopredsjednica

Angelika Nußberger, dopredsjednica

Mirsad Ćeman, sudac

Helen Keller, sutkinja

Ledi Bianku, sudac

Marin Vukoja, sudacna sjednici održanoj 23. siječnja 2025. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelomično se usvaja apelacija koju je podnio Miro Vukoja.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu u kojem je donesena Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 08 0 U 002861 17 Uvp od 20. kolovoza 2021. godine.

Na temelju članka 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da Miri Vukoji u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obvezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbacuje se kao neutemeljena apelacija koju je podnio Miro Vukoja protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 08 0 U 002861 17 Uvp od 20. kolovoza 2021. godine zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Miro Vukoja (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gruda, kojeg zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 29. listopada 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 08 0 U 002861 17 Uvp od 20. kolovoza 2021. godine, Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 08 0 U 002861 16 U od 13. studenog 2017. godine i Rješenja Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida domovinskog rata (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj UP-II-03-41-431/16 od 30. lipnja 2016. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i Kantonalnog suda je 21. srpnja 2022. godine zatraženo da dostave odgovore na apelaciju.

3. Pozvani su dostavili odgovore na apelaciju u razdoblju od 22. srpnja 2022. do 1. rujna 2022. godine, pa su ti odgovori 22. studenog 2022. godine dostavljeni apelantovom punomoćniku radi eventualnog izjašnjenja. Međutim, on nije dostavio izjašnjenje u ostavljenom roku.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Rješenjem Službe za opću upravu, branitelje iz domovinskog rata i društvene djelatnosti Općine Grude (u daljnjem tekstu: Služba) od 15. siječnja 2007. godine apelantu je priznato svojstvo ratnog vojnog invalida (u daljnjem tekstu: RVI). Navedenim rješenjem apelantu je priznato pravo na osobnu invalidninu i ostala prava propisana Zakonom o pravima branitelja i članova njihovih obitelji.

6. Rješenjem Federalnog inspektorata za upravni nadzor braniteljsko-invalidske zaštite Ministarstva od 31. ožujka 2016. godine naređeno je Službi da bez odlaganja, po službenoj dužnosti, obnovi postupak priznavanja svojstva RVI apelantu.

7. Zaključkom Službe od 12. travnja 2016. godine, po službenoj dužnosti, između ostalog, odlučeno je da će se obnoviti postupak okončan rješenjem tog organa od 15. siječnja 2007. godine. Također je odlučeno da se odgađa izvršenje navedenog rješenja Službe dok se ne odluči o obnovi postupka prema zaključku.

8. Rješenjem Ministarstva od 30. lipnja 2016. odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv navedenog zaključka.

9. Presudom Kantonalnog suda odbijena je apelantova tužba podnesena protiv rješenja Ministarstva.

10. Presudom Vrhovnog suda odbijen je apelantov zahtjev za izvanredno preispitivanje sudske odluke. Vrhovni sud je u obrazloženju, između ostalog, istaknuo da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za obnovu postupka u skladu s odredbama članka 246. stavak (1) točka 2), članka 249. stavak (4) i članka 250. Zakona o upravnom postupku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelant navodi da mu je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), uključujući i pravo na suđenje u „razumnom roku“, pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije. Apelant, u biti, smatra da nisu bili ispunjeni uvjeti za obnovu postupka. Osim toga, apelant navodi da mu je zbog duljine trajanja postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje. U svezi s tim, apelant navodi da je tužba podnesena 20. srpnja 2016. godine, da je prvostupanjska presuda donesena 2017. godine, a odluka Vrhovnog suda 2021. godine.

b) Odgovori na apelaciju

12. Vrhovni i Kantonalni sud su naveli da nisu povrijeđena apelantova prava.

V.Relevantni propisi

13. Zakon o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH” broj 9/05) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 55.

Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

14. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15)

Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom dijelu glasi:

Članak 10. (1) Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. (2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost i meritum

U odnosu na osporene odluke

15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u ovom dijelu, Ustavni sud je pošao od odredbi članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine te članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka l) Pravila Ustavnog suda. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

16. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom postupku, u kojem je donesena osporena presuda Vrhovnog suda, odlučeno da će se obnoviti postupak okončan rješenjem Službe od 15. siječnja 2007. godine. Dakle, u konkretnom slučaju je odlučivano samo o ispunjenosti uvjeta za obnovu postupka, dok će se o apelantovom svojstvu RVI tek odlučivati u postupku pred Službom. Slijedom toga, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u ovom dijelu preuranjena (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-934/21 od 7. travnja 2021. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

U odnosu na suđenje u razumnom roku

17. Ustavni sud zapaža da apelant ukazuje na duljinu trajanja postupka koji nije okončan, pa je apelacija dopustiva u skladu sa člankom 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda. Također, apelacija ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz članka 18. stavak (3) Pravila Ustavnog suda te nije očigledno (prima facie) neutemeljena u smislu odredbe članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.

18. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete glede dopustivosti.

19. Apelant smatra da mu je zbog duljine trajanja postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na pravo na suđenje u „razumnom roku“.

20. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga pravavezana za krivične postupke.

21. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...]

22. Ustavni sud ponavlja da se, prema konzistentnoj praksi Europskog i Ustavnog suda, duljina trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, predstavka broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, točka 38., i Delić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 2. ožujka 2021. godine, predstavka broj 59181/18, točka 18.).

23. Ustavni sud primjećuje da postupak nije okončan imajući u vidu da je u konkretnom slučaju odlučeno da će se obnoviti postupak okončan rješenjem Službe od 15. siječnja 2007. godine. Međutim, iz navoda apelacije slijedi da apelant osporava duljinu postupka od podnošenja tužbe do donošenja presude Vrhovnog suda. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa člankom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacijskih navoda. Shodno navedenom, Ustavni sud će razmotriti duljinu trajanja postupka od podnošenja tužbe do donošenja presude Vrhovnog suda, na što je apelant izričito ukazao u apelaciji. Dakle, relevantno razdoblje koje će ispitati Ustavni sud je razdoblje od pet godina i mjesec dana. Nadalje, Ustavni sud smatra da se nije radilo o složenom predmetu. Također, Ustavni sud ne može zaključiti da je apelant svojim postupcima doprinio duljini trajanja konkretnog postupka.

24. Analizirajući postupanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom pokrenuo upravni spor, te da je Kantonalni sud odlučio o apelantovoj tužbi nakon godinu i oko četiri mjeseca. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud tek nakon tri godine i oko devet mjeseci odlučio o apelantovom zahtjevu za izvanredno preispitivanje sudske odluke. Pri tome, Ustavni sud ističe da se Vrhovni sud u odgovoru na apelaciju nije izjasnio u odnosu na navode o duljini trajanja postupka. Imajući u vidu navedeno, kao i to da je Ustavni sud u nizu svojih odluka utvrdio da postoji sistemski problem s rješavanjem predmeta pred sudovima u Bosni i Hercegovini u razumnom roku, što je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih razina javne vlasti u ovoj oblasti, za što ne postoji ni učinkovit pravni lijek (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1680/16 od 10. svibnja 2017. godine, toč. 53–66. i druge odluke od 10. svibnja 2017. godine, sve dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), Ustavni sud smatra da duljina postupka u konkretnom slučaju ne zadovoljava standard „razumnog roka“ u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

25. Na temelju izloženog, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Naknada nematerijalne štete

26. S obzirom na odluku u ovom predmetu i svoju dosadašnju praksu (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2975/21 od 7. rujna 2022. godine, toč. 32– 34.), Ustavni sud smatra da, u smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantu treba isplatiti iznos od 300,00 KM. Ovu naknadu dužna je platiti Vlada Federacije Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VII.Zaključak

27. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije imajući u vidu da je postupak u relevantnom razdoblju trajao pet godina i mjesec dana, od čega tri godine i oko devet mjeseci pred Vrhovnim sudom, pri čemu taj sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio bilo kakve razloge za takvo prolongiranje donošenja odluke.

28. Na temelju članka 18. stavak (3) točka l), članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

29. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3706/21 (M. V.) | Sudska praksa | Aktio