Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1037/23 (S. R. i drugi)
Odluka donesena 30. 11. 2023.
- Povreda
- Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
- Zakonito hapšenje - općenito
- Pritvor
- Krivični postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Odluka o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 3/03, 32/03, 36/03 i 26/04)
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05 i 48/05)
- ODLUKA KOJOM SE DONOSI ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KRIVIČNOM POSTUPKU BOSNE I HERCEGOVINE ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06 i 76/06)
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06 i 29/07)
- Zakon o izmjeni Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 62
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
Predmeti (1)
AP-1037/23
Apelacija
Odluka o meritumu
30. 11. 2023.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-1037/23, rješavajući apelaciju Saše Ratkovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Mirsad Ćeman, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Helen Keller, potpredsjednica Seada Palavrić, sutkinja Angelika Nußberger, sutkinja Ledi Bianku, sudija na sjednici održanoj 30. novembra 2023. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Saše Ratkovića, Vasilija Stjepića, Miroslava Čalije, Mitra Blagojevića i Vladice Rakića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na rješenja Suda Bosne i Hercegovine br.
S1 2 K 044836 23 Kv od 31. januara 2023. godine i S1 2 K 044836 23 Ko od 21. januara 2023. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Saša Ratković, Vasilije Stjepić, Miroslav Čalija, Mitar Blagojević i Vladica Rakić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupaju Lejla Čović, Jasmin Alikadić, Sabina Mehić i Matteo Gadžić, advokati iz Sarajeva i Mostara, podnijeli su 28. februara 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. S1 2 K 044836 23 Kv od 31. januara 2023. godine i S1 2 K 044836 23 Ko od 21 januara 2023. godine. Apelanti su tražili da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će apelante pustiti iz pritvora do donošenja konačne odluke o apelaciji. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Ustavni sud donio je odluku o privremenoj mjeri AP-1037/23 od 23. marta 2023. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba), kojom je zahtjev apelanata odbio kao neosnovan.
3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH i Tužilaštva Bosne i Hercegovine zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju. Pozvani su dostavili odgovore, koji su 6. i 12. juna 2023. godine poslati apelantima radi eventualnog izjašnjenja. Apelanti se nisu izjasnili. III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Rješenjem broj S1 2 K 044836 23 Ko od 21. januara 2023. godine Sud BiH, odnosno sudija za prethodno saslušanje, apelantima je produžio mjeru pritvora uz određenje da pritvor, prema ovom rješenju, može trajati dvije godine od dana potvrđivanja optužnice, uz obaveznu dvomjesečnu kontrolu. Pritvor je određen zbog postojanja osnova iz člana 132. stav 1. tač. a) i c) Zakona o krivičnom postupku BiH (u daljnjem tekstu: ZKP), tj. opasnosti od bjekstva i ponavljanja krivičnog djela. U rješenju je navedeno da je protiv apelanata i još tri lica (u daljnjem tekstu: drugi optuženi) podignuta optužnica zbog postojanja osnovane sumnje da su počinili krivično djelo organiziranog kriminala u vezi s krivičnom djelom neovlaštenog prometa opojnim drogama u vezi s krivičnim djelom pranja novca i krivotvorenja isprave. Utvrđeno je da provedeni dokazi potvrđuju postojanje osnovane sumnje, te su dati dovoljni razlozi u pogledu postojanja opasnosti od bjekstva i okolnosti koje opravdavaju bojazan da će optuženi počiniti krivično djelo.
6. Rješenjem broj S1 2 K 044836 23 Kv od 31. januara 2023. godine, Sud BiH je odbio žalbu apelanta i potvrdio prvostepeno rešenje. U pogledu prigovora na funkcionalnu nadležnost sudije za prethodno saslušanje, koji je produžio pritvor optuženima nakon potvrđivanja optužnice, Sud BiH je prigovore odbrane ocijenio neosnovanim. Naime, kako je obrazloženo, procesnim zakonom određena je nadležnost sudije za prethodno saslušanje kod prijema optužnice pa do njene predaje sudiji, odnosno vijeću radi zakazivanja glavnog pretresa. To, dakle, implicira da je taj sudija nadležan da odlučuje o svim pitanjima u vezi s optužnicom, uključujući i prijedlog za određivanje/produženje pritvora. Kako se u skladu sa članom 137. ZKPBiH pritvor može odrediti, produžiti ili ukinuti nakon potvrđivanja optužnice, to može učiniti samo sudija za prethodno saslušanje, sve do predaje optužnice sudiji ili vijeću, kako je već navedeno. Samo u slučaju da sudija za prethodno saslušanje odbije prijedlog tužioca za produženje pritvora optuženim licima, odluku o pritvoru donosi vijeće iz člana 24. stav 7. ZKPBiH, u skladu sa članom 134. stav 5. ZKPBiH. Analizirajući prigovore iz žalbe u odnosu na postojanje osnovane sumnje i posebnih pritvorskih razloga, Sud BiH je potvrdio prvostepeno rješenje prihvativši u cijelosti dato obrazloženje.
IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
7. Apelanti ponavljaju navode o tome da sudija za prethodni postupak nije bio nadležan za donošenje rješenja o pritvoru nakon podizanja optužnice. Nadalje, apelanti ukazuju da nisu individualizirani razlozi koji ukazuju na opasnost od bjekstva za svakog od njih. Također, smatraju da sud nije naveo naročite okolnosti iz kojih bi se moglo utvrditi da postoji opasnost da će apelanti ponoviti krivično djelo. Osim toga, ističu da sud nije na adekvatan način razmotrio primjenu blažih mjera. Apelanti su tražili da im se dodijeli odšteta u pravičnom iznosu i da im se isplate troškovi „nastali utvrđivanjem povrede prava na slobodu i sigurnost“.
II.Odgovori na apelaciju
8. U odgovoru na apelaciju Sud BiH navodi da je apelacija neosnovana i da nije došlo do povrede prava apelanata, da su u rješenju dati razlozi za odlučenje, kod kojih ostaje. Isto je u odgovoru navelo i Tužilaštvo.
V.Relevantni propisi
9. Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09, 93/09, 72/13, 49/17 – odluka USBiH, 42/18 – rješenje USBiH, 65/18, 22/21 – odluka USBiH i 8/22 – rješenje USBiH). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:
GLAVA II - ZNAČENJE IZRAZA
Član 20. tač. d) i e) Osnovni pojmovi Osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno, pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju slijedeće značenje:
d) "Sudija za prethodni postupak" je sudija koji u toku istrage postupa u slučajevima kada je to propisano ovim zakonom,
e) "Sudija za prethodno saslušanje" je sudija koji nakon podizanja optužnice postupa u slučajevima kada je to propisano ovim zakonom i koji ima ovlaštenja koja pripadaju sudiji za prethodni postupak, Član 132. stav (1) tač. a) i c) Razlozi za pritvor (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba učinila krivično djelo, pritvor joj se može odrediti:
a) ako se krije ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva,
c) ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora tri godina ili teža kazna, Član 134.
Nadležnost za određivanje pritvora (1) Pritvor se određuje rješenjem Suda, a na prijedlog Tužitelja.
(2) Rješenje o pritvoru sadrži: ime i prezime osobe koja se lišava slobode, krivično djelo koje joj se stavlja na teret, zakonski osnov za pritvor, obrazloženje, pouku o pravu na žalbu, službeni pečat i potpis sudije koji određuje pritvor.
(3) Rješenje o pritvoru predaje se osobi na koju se odnosi u času pritvaranja. U spisima se mora naznačiti sat lišenja slobode i sat predaje rješenja.
(4) Protiv rješenja o pritvoru pritvorena osoba može podnijeti žalbu vijeću (član 24. stav (7)) u roku od 24 sata od prijema rješenja. Ako se pritvorena osoba prvi put ispituje po isteku ovog roka, može podnijeti žalbu prilikom tog ispitivanja. Žalba s prijepisom zapisnika o ispitivanju, ako je pritvorena osoba ispitana i dokazima na kojima se zasniva rješenje o pritvoru kao i rješenje o pritvoru dostavljaju se odmah vijeću. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.
(5) U slučaju iz st. 4. ovog člana, vijeće koje odlučuje o žalbi dužno je donijeti odluku u roku od 48 sati.
Član 135. st. (1) i (2) Trajanje pritvora u istrazi (1) Prije donošenja rješenja o određivanju pritvora sudija za prethodni postupak će preispitati osnovanost zahtjeva za određivanje pritvora. Po rješenju sudije za prethodni postupak, pritvor može trajati najduže mjesec dana od dana lišenja slobode. Poslije tog roka osumnjičeni se može zadržati u pritvoru samo na osnovu rješenja o produženju pritvora.
(2) Pritvor se odlukom vijeća (član 24. stav (7)), po obrazloženom prijedlogu Tužitelja, može produžiti za najviše dva mjeseca. Protiv rješenja vijeća dopuštena je žalba o kojoj odlučuje vijeće apelacionog odjeljenja Suda. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.
[…] Član 137 Pritvor nakon potvrđivanja optužnice (1) Pritvor se može odrediti, produžiti ili ukinuti i nakon potvrđivanja optužnice. Kontrola opravdanosti pritvora se vrši po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje.
(2) Nakon potvrđivanja optužnice i prije izricanja prvostepene presude, pritvor može trajati najduže:
a) jednu godinu u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora do pet godina;
b) jednu godinu i šest mjeseci u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora do deset godina;
c) dvije godine u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora preko deset godina, ali ne i kazna dugotrajnog zatvora;
d) tri godine u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora.
(3) Ako za vrijeme iz stava 2. ovog člana ne bude izrečena prvostepena presuda, pritvor će se ukinuti i optuženi pustiti na slobodu.
VI. Dopustivost i meritum
10. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
11. Apelanti pobijaju navedena rješenja tvrdeći da su tim rješenjima povrijeđena njihova prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije.
12. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
d) Pravo na ličnu slobodu i sigurnost.
13. Član 5. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:
c) u slučaju zakonitog hapšenja ili pritvaranja osobe u svrhu njezinog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlast zbog razumne sumnje da je počinila krivično djelo, ili kada se to razumno smatra potrebnim kako bi se spriječilo počinjenje krivičnog djela ili bjekstvo nakon počinjenja krivičnog djela;
14. Apelanti tvrde da osporena rješenja nisu zakonita, jer sudija za prethodno saslušanje nije bio nadležan da odlučuje o produženju pritvora, a osporavaju i postojanje posebnih pritvorskih razloga iz člana 132. stav 1. tač. a) i c) ZKP-a.
15. Ustavni sud podsjeća da član 5. stav 1. Evropske konvencije na prvom mjestu naglašava da lišavanje slobode mora biti „zakonito“. Kada je riječ o zakonitosti, uključujući i pitanje da li je poštovan postupak propisan zakonom, Evropska konvencija se, u osnovi, poziva na nacionalno pravo i utvrđuje obavezu da se poštuju materijalna i proceduralna pravila nacionalnog prava. Međutim, saglasnost s domaćim pravom nije dovoljna jer član 5. stav 1. dodatno zahtijeva i da svako lišavanje slobode treba da bude u skladu sa svrhom člana 5, tj. zaštitom pojedinca od arbitrarnosti. Ovdje, kako ističe Evropski sud, nije riječ samo o „pravu na slobodu“ nego i o „pravu na sigurnost“. Fundamentalni princip je da lišavanje koje je arbitrarno ne može biti u skladu sa članom 5. stav 1, a pojam „arbitrarnosti“ se, u smislu člana 5. stav 1. Evropske konvencije, proširuje i mimo nedostatka poštovanja nacionalnog prava. Stoga, lišavanje slobode može biti zakonito u smislu domaćeg prava, ali i dalje može biti proizvoljno i u suprotnosti s Evropskom konvencijom. U vezi s principima koji se primjenjuju na ispitivanje poštovanja domaćeg prava, Evropski sud je istakao da iako je u prvom redu na domaćim vlastima, i to sudovima, da tumače i primjenjuju domaće pravo, nepoštovanje domaćeg prava povlači za sobom, na osnovu člana 5. stav 1, povredu Evropske konvencije, pa sud stoga može i treba preispitati da li je bilo poštovano to pravo. Međutim, Evropski sud je pojasnio da, posebno u svojoj novijoj sudskoj praksi, svaki nedostatak otkriven u rješenju kojim se određuje pritvor ne čini taj pritvor kao takav nezakonitim u smislu člana 5. stav 1. Evropske konvencije. Za ocjenu poštovanja člana 5. stav 1. Evropske konvencije treba napraviti osnovnu razliku između ex facie nevaljanih rješenja kojima se određuje pritvor, npr. onih koje je donio sud u prekoračenju svoje nadležnosti, ili onih u kojima zainteresirana stranka nije dobila propisnu obavijest o ročištu i rješenja o određivanju pritvora koja su prima facie valjana i izvršiva dok ih ne ukine viši sud (vidi Evropski sud Khudoyorov protiv Rusije, presuda od 8. novembra 2005. godine, predstavka broj 6847/02, tačka 129). Rješenje o određivanju pritvora mora se smatrati ex facie nevaljanim ako nedostatak u rješenju predstavlja „veliku i očitu nepravilnost“ u izuzetnom smislu naznačenom u sudskoj praksi suda (Baş protiv Turske, presuda od 3. marta 2020. godine, predstavka broj 66448/17, tačka 143. s daljnjim referencama). U pogledu standarda koji se primjenjuju na pitanje arbitrarnosti pritvora, Evropski sud je ukazao da je u sudskoj praksi prihvaćeno opće načelo „da će pritvor biti 'arbitraran' kada, uprkos tome što je u skladu s formulacijom u domaćem pravu, postoji element mala fides na strani vlasti, ili kad su domaće vlasti zanemarile da pokušaju pravilno primijeniti mjerodavne propise“ (vidi Evropski sud za ljudska prava, Dzerkorashvili i dr. protiv Gruzije, presuda od 2. marta 2023. godine, predstavka broj 70572/16 s daljnjim referencama, tač. 92−99).
16. Slijedeći navedeno, prvo pitanje na koje je potrebno odgovoriti jest da li je lišavanje slobode apelanata bilo u skladu s materijalnim i proceduralnim pravilima domaćeg zakona. Razmatrajući navode apelanata kojima ukazuju na nenadležnost sudije za prethodno saslušanje, Ustavni sud zapaža da su apelanti isti prigovor istakli i u žalbi. U vezi s tim, u drugostepenom rješenju je ukazano na odredbu člana 137. ZKPBiH iz koje proizlazi mogućnost određivanja, produženja i ukidanja pritvora nakon optužnice, što može učiniti samo sudija za prethodno saslušanje sve do predaje optužnice sudiji ili vijeću radi zakazivanja glavne rasprave.
17. Međutim, Ustavni sud ukazuje na praksu u ranijim odlukama AP-2551/18, od 19. juna 2018. godine i AP-3453/18, od 17. jula 2018. godine (dostupne na www.ustavnisud.ba). U tim predmetima Ustavni sud je ocijenio da je pogrešan identičan stav koji je zauzeo Kantonalni sud primjenom relevantnih odredbi Zakona o krivičnom postupku Federacije BiH (u daljnjem tekstu: ZKPFBiH), koje u potpunosti odgovaraju relevantnim odredbama ZKPBiH. Naime, Ustavni sud je ukazao da odredba člana 151. ZKPFBiH propisuje pravila u vezi s pritvorom nakon potvrđivanja optužnice, ali da ne propisuje izričito nadležnost sudije za prethodno saslušanje. Stoga se odredbe o nadležnostima sudije za prethodno saslušanje za preduzimanje procesnih radnji izvode iz odredbi koje propisuju ovlaštenja sudije za prethodni postupak. Sudija za prethodni postupak odlučuje o prijedlogu za određivanje pritvora. Poslije toga osumnjičeni se može zadržati u pritvoru samo na osnovu rješenja o produženju pritvora o kojem odlučuje vijeće. Osim toga, Ustavni sud je ukazao da sudija za prethodni postupak postupa samo u slučajevima kada je to propisano zakonom, a ne u svim slučajevima nakon dostavljanja optužnice. Ustavni sud je stoga zaključio da odlučivanje sudije za prethodno saslušanje o prijedlogu za produženje pritvora predstavlja povredu procesnih odredbi o nadležnosti za odlučivanje o produženju pritvora, odnosno „veliku i očitu nepravilnost“ u donošenju odluke, koja je propisana kao bitna povreda odredbi ZKP-a. Pri tome je ukazano da drugostepeno vijeće nije otklonilo ovu nepravilnost.
18. Ustavni sud nema razloga da preispita ovaj stav ili da donese drugačiju odluku u konkretnom predmetu zato što iz relevantnih odredbi čl. 20. i 137. ZKPBiH, koje su sadržajno identične odredbama ZKPFBiH, isto proizlazi i u konkretnom predmetu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo apelanata na slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. Evropske konvencije. S obzirom na ovakav zaključak, Ustavni sud ne smatra da je potrebno ispitivati dalje navode apelanata u vezi s kršenjem člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije.
19. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi usvojio stav da je dovoljno da utvrdi povredu člana 5. Evropske konvencije i ukaže na propuste učinjene u postupku produženja mjere pritvora, s obzirom na temporalni karakter rješenja o određivanju/produživanju mjere pritvora, u situaciji kada utvrdi povredu prava i kada je u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda pritvor istekao (vidi, između ostalih, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4531/15 od 8. decembra 2015. godine, tač. 68. i 69. s daljnjim referencama, dostupna na www.ustavnisud.ba).
20. Iako je utvrdio povredu prava na ličnu slobodu i sigurnost, Ustavni sud ukazuje da apelanti eventualno pravo na naknadu prvo treba da pokušaju ostvariti pred domaćim organima, u skladu s odredbama ZKP-a (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu AP-3836/21 od 16. decembra 2021. godine, tačka 63, AP-3078/21 od 3. novembra 2021. godine, tačka 61). Osim toga, Ustavni sud ukazuje da troškovi sastava apelacije nisu predviđeni Pravilima Ustavnog suda.
VII.Zaključak
21. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. Evropske konvencije kada, u okolnostima konkretnog slučaja, odluka o lišavanju slobode nije „zakonita“ zato što je donesena uz kršenje proceduralnih pravila domaćeg prava.
22. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
23. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić