Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1058/23 (D. S. i D. Š.)
Odluka donesena 30. 11. 2023.
- Nema povrede
- Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Opravdana sumnja da je učinjeno krivično djelu u kontekstu člana 5. EK
- Konkretizacija razloga za određivanje pritvora
- Minimalna prava optuženog - adekvatno vrijeme za pripremu odbrane
- Pretpostavka nevinosti
- Dokaz
- Pritvor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Odluka o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 3/03, 32/03, 36/03 i 26/04)
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05 i 48/05)
- ODLUKA KOJOM SE DONOSI ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KRIVIČNOM POSTUPKU BOSNE I HERCEGOVINE ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06 i 76/06)
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06 i 29/07)
- Zakon o izmjeni Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-1058/23
Apelacija
Odluka o meritumu
30. 11. 2023.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-1058/23, rješavajući apelaciju Dragana Supića i Dražena Šinikovića , na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14 i 47/23), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Mirsad Ćeman, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Helen Keller, potpredsjednica Seada Palavrić, sutkinja Angelika Nußberger, sutkinja Ledi Bianku, sudija na sjednici održanoj 30. novembra 2023. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Dragana Supića i Dražena Šinikovića podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 2 K 044836 23 Kv od 31. januara 2023. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Dragan Supić (u daljnjem tekstu: prvoapelant) iz Istočnog Sarajeva, kojeg zastupa Duška Bogojević, advokat iz Banje Luke, podnio je 2. marta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine ( u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. S1 2 K 044836 23 Ko od 21. januara 2023. godine i S1 2 K 044836 23 Kv od 31. januara 2023. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-1058/23.
2. Dražen Šiniković (u daljnjem tekstu: drugoapelant), kojeg zastupa Tatjana Savić, advokat iz Bijeljine, podnio je 20. marta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv istih rješenja Suda BiH. Apelacija je zavedena pod brojem AP-1394/23.
3. Imajući u vidu da su apelanti podnijeli apelacije protiv istih rješenja, kao i da apelacije pokreću ista ili slična pitanja, Ustavni sud je odlučio da, u skladu sa članom 32. Pravila Ustavnog suda, spoji apelacije i donese jednu odluku pod brojem AP-1058/23.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
4. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH i Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je da dostave odgovor na apelaciju. Pozvani su dostavili odgovore, koji su radi eventualnog izjašnjenja poslati apelantima. Apelanti se nisu izjasnili. III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Rješenjem broj S1 2 K 044836 23 Ko od 21. januara 2023. godine Sud BiH je apelantima produžio mjeru pritvora, uz određenje da pritvor prema tom rješenju može trajati dvije godine od dana potvrđivanja optužnice, uz obaveznu dvomjesečnu kontrolu. Pritvor je određen zbog postojanja osnova iz člana 132. stav 1. tač. a) i c) Zakona o krivičnom postupku BiH (u daljnjem tekstu: ZKP), odnosno zbog opasnosti od bjekstva i ponavljanja krivičnog djela. U rješenju je navedeno da je protiv apelanata i ostalih lica (u daljnjem tekstu: drugi optuženi) podignuta optužnica zbog postojanja osnovane sumnje da su počinili krivično djelo organizovanog kriminala u vezi s krivičnom djelom neovlaštenog prometa opojnim drogama i u vezi s krivičnim djelom pranja novca i krivotvorenja isprave, kako je to precizirano u rješenju. Sud je ukratko, zbog obimnosti predmeta, obrazložio postojanje osnovane sumnje u odnosu na optužene koji su djelovali kao grupa, s planiranim ulogama i zadacima i koji su, kako se osnovano sumnja, vršili radnje opisane u optužnici. Postojanje osnovane sumnje proizlazi iz rezultata dobijenih analizom komunikacija putem aplikacija „Anom“ i „Sky“, u odnosu na koje su odbrane istakle prigovor zakonitosti, koji je sud odbio. Prema stavu suda, zakonitost tih dokaza, pribavljenih putem međunarodne saradnje, nije i ne može biti predmet ispitivanja u toj fazi postupka. Osim toga, osnovanu sumnju da su optuženi učestvovali u neovlaštenom prometu opojnih droga sud je utvrdio na osnovu dokaza prikupljenog pretresom automobila u kojem su pronađeni „štekovi“ u kojima je droga bila sakrivena, kao i izvoda o prelasku granice. Pobrojani su dokazi iz kojih proizlazi da su optuženi djelovali u sastavu grupe za organizovani kriminal s ciljem nabavke i upotrebe krivotvorenih javnih isprava, i to fotografije, akti Granične službe i zapisnici o saslušanju svjedoka. Na osnovu navedenog utvrđeno je i postojanje osnovane sumnje da je M. M. počinio krivično djelo pranja novca stečenog izvršenjem krivičnog djela neovlaštenog prometa opojnim drogama, te da su u izvršenju nedozvoljenih radnji učestvovali i ostali optuženi, među kojima je i drugoapelant.
7. U odnosu na posebne pritvorske razloge, sud je ukazao da zakon ne propisuje taksativno koje okolnosti se cijene kod opasnosti od bjekstva. Međutim, u sudskoj praksi su definisane relevantne činjenice u odnosu na taj osnov. U konkretnom predmetu, sud je cijenio činjenicu da neki od optuženih, među kojima je prvoapelant, imaju dvojna državljanstva. Također, sud je cijenio da su optuženi vršenjem krivičnih djela pribavili značajnu imovinsku korist, kako to proizlazi iz potvrđene optuženice. To, prema stavu suda, ukazuje na postojanje mogućnosti boravka izvan BiH. Sud je uzeo u obzir i težinu inkriminacija za koje se optuženi terete, snagu dokaza i svijest o procesnom položaju optuženih kao dodatne i značajne okolnosti koje se trebaju cijeniti. Kao značajno, sud je cijenio i mrežu međunarodnih kontakata optuženih, koja je uspostavljena činjenjem krivičnog djela, čiji se modus operandi dovodi u vezu s djelovanjem u više zemalja. Također, sud je naveo da način izvršenja djela ukazuje na poznavanje ilegalnih prelaza međunarodne granice, te izbjegavanje graničnih kontrola, što proizlazi iz do tada prikupljenih dokaza. Sud BiH je uputio na određene razgovore između optuženih o prelasku granice i izbjegavanju granične kontrole, te na komunikaciju između optuženih o mogućnosti bjekstva u Južnu Ameriku. Također, sud je cijenio i činjenicu da su optuženi nabavljali krivotvorene dokumente, što također proizlazi iz potvrđene optužnice. Osim toga, sud je ukazao da je prvoapelant već ranije osuđivan zbog krivičnog djela falsifikovanja. Sud nije zanemario mogućnost skrivanja unutar BiH, što je već bio slučaj s jednim od optuženih. Sve navedene okolnosti, a naročito lična svojstva optuženih, prema ocjeni Suda BiH, ukazuju na opasnost od bjekstva ukoliko bi optuženi bili pušteni na slobodu.
8. Što se tiče okolnosti koje opravdavaju bojazan da će optuženi ponoviti krivično djelo, sud je naveo da treba razmotriti okolnosti konkretnog slučaja, kriminalnu prošlost i ličnost optuženih. Ukazano je da su određeni optuženi, među kojima su i apelanti, nekoliko puta osuđivani za istovrsna krivična djela. Ranija osuđivanost ukazuje na njihovu sklonost i istrajnost u činjenju krivičnih djela. Sud je naveo da postoji osnovana sumnja da navedena grupa, odnosno lica koja još nisu identifikovana i nalaze se na slobodi nisu obustavila svoje aktivnosti. Također je ukazano na dobro razvijenu mrežu saradnika i unosan, uhodan posao „koji ne trpi prekide“, što sve opravdava bojazan da bi djelo moglo biti ponovljeno.
9. Također, sud je razmotrio prijedloge odbrane za određivanje mjera zabrane, ali je zaključio da se blažim mjerama ne mogu postići procesni ciljevi. U odnosu na drugoapelanta, sud je ukazao da je on tokom boravka u pritvoru bio hospitalizovan, da je otpušten na lični zahtjev i da mu je, prema mišljenju ljekara, zdravstveno stanje stabilno. Osim toga, sud je ukazao i na mogućnost pristupa zavodskom ljekaru, tako da drugoapelantu neće biti uskraćena zdravstvena zaštita. Također, ukazano je i na mogućnost obraćanja sudu ukoliko postoji potreba za ozbiljnijom intervencijom ljekara.
10. Sud BiH je Rješenjem broj S1 2 K 044836 23 Kv od 31. januara 2023. godine odbio žalbe apelanata i ostalih optuženih i potvrdio prvostepeno rješenje. Analizirajući žalbene navode, sud je utvrdio da apelanti osporavaju postojanje osnovane sumnje zbog toga što smatraju da su dokazi nezakoniti. Te prigovore sud je cijenio neosnovanim, o čemu je dao detaljno obrazloženje. Osim toga, osnovana sumnja da su optuženi počinili krivična djela koja im se stavljaju na teret ne proizlazi isključivo iz dokaza dobijenih analizom komunikacija putem aplikacija „Anom“ i „Sky“, nego i iz drugih dokaza proisteklih pretresom vozila, kao i iz iskaza svjedoka, podataka o prelascima državne granice i drugih dokaza koji su navedeni u rješenju.
11. Sud BiH je naveo da je prvostepeni sud pravilno utvrdio postojanje opasnosti od bjekstva u odnosu na sve optužene. Pri tome je sud cijenio dvojna državljanstva optuženih, težinu inkriminacija te da je optužnica sada potvrđena, da su apelanti optuženi kao pripadnici grupe za organizovani kriminal i da su inkriminisane radnje obavljali zajedno te da su „u istoj procesnoj zajednici“. U odnosu na postojanje osnova iz člana 132. stav 1. tačka c) ZKP-a, Sud BiH je ponovio stavove koje je iznio prvostepeni sud. Sud BiH je ukazao da je pravilan zaključak da se svrha osiguranja prisustva apelanata i drugih optuženih i uspješno vođenje postupka može postići isključivo mjerom pritvora.
IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
12. Prvoapelant ukazuje na povredu prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), a u tekstu apelacije ukazuje i na povredu presumpcije nevinosti. U vezi s produženjem pritvora zbog opasnosti od bjekstva, prvoapelant navodi da pored državljanstva BiH ima i državljanstvo Srbije, ali da se samo zbog te činjenice ne može produžiti pritvor. Pri tome prvoapelant ukazuje na ugovore između BiH i Srbije, odnosno da nisu prihvatljivi navodi da bi postupak izručenja uticao na trajanje postupka. Dalje ukazuje da nije obrazložena opasnost da će pobjeći. Prvoapelant smatra da se sud nije mogao pozvati na ranije presude kojima je osuđen zbog falsifikovanja jer su presude brisane u skladu sa zakonom. Dalje, navodi da sud nije konkretizovao pribavljanje imovinske koristi u odnosu na njega. U odnosu na opasnost od ponavljanja krivičnog djela, prvoapelant ukazuje da ni ta opasnost uz odnosu na njega nije konkretizovana. Navodi da se čini da je sud jedino uzeo u obzir njegovu raniju osuđivanost. Prvoapelant ukazuje da „cijeli dijelovi rješenja krše presumpciju nevinosti“, te da je jasno navedena objava da je prvoapelant počinio krivično djelo u rečenici: „Uz sve navedeno Sud kao značajnu okolnost prilikom odlučivanja nalazi i postojanje nespornih međunarodnih kontakata optuženih uspostavljenih činjenjem predmetnog krivičnog djela.“ Prvoapelant ukazuje da odbrani nije omogućeno vrijeme za pripremu jer im je prijedlog Tužilaštva dostavljen 20 sati prije ročišta. Budući da je prvoapelant u pritvoru, navodi da se nije mogao konsultovati s odbranom o prijedlogu za produženje pritvora. Prvoapelant ukazuje na obimnost dokaza na kojima se zasniva optužnica i ističe da nije mogao vidjeti dokaze koji su mu dostavljeni na CD-u. Osim toga, navodi da sud nije razmotrio mogućnost izricanja blažih mjera.
13. Drugoapelant ukazuje na povredu prava na ličnu slobodu i sigurnost. Pri tome ističe da se osnovana sumnja zasniva isključivo na nezakonitim dokazima, tj. šifrovanim porukama razmijenjenim putem aplikacije „Anom“. Tužilaštvo nije dostavilo dokaze kako je utvrdilo identitet tih lica. Drugoapelant ističe da nije u mogućnosti da osporava te dokaze jer ne postoje informacije o načinu pribavljanja, analiziranja i obrade. Također, navodi da nisu dati jasni razlozi koji se odnose na njega u pogledu postojanja opasnosti od bjekstva. Pri tome ukazuje da se u momentu ulaska pripadnika SIPA-e u njegovu kuću nalazio u Hrvatskoj, javio se telefonom i vratio u BiH, kada je i lišen slobode. Sud je kao posebni uslov cijenio prirodu i način izvršenja krivičnog djela kod opasnosti od bjekstva. Drugoapelant navodi da sud nije na adekvatan način ispitao mogućnost izricanja blažih mjera. Pri tome ukazuje na svoje zdravstveno stanje i na neadekvatnu terapiju koju je dobijao u pritvoru, te smatra da su potrebne blaže mjere kako bi se adekvatno liječio. Smatra da mu je na taj način prekršen i član 3. Evropske konvencije.
II.Odgovor na apelaciju
14. U odgovoru na apelaciju Sud BiH navodi da je apelacija neosnovana i da je sud naveo jasne i argumentovane razloge za donošenje rješenja, te da ostaje pri datoj argumentaciji. Tužilaštvo je također navelo da je sud dao razloge u pogledu postojanja osnovane sumnje i posebnih pritvorskih razloga.
V.Relevantni propisi
15. Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09, 93/09, 72/13, 49/17 – odluka USBiH, 42/18 – rješenje USBiH, 65/18, 22/21 – odluka USBiH i 8/22 – rješenje USBiH) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 132. stav (1) tač. a) i c) Razlozi za pritvor (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba učinila krivično djelo, pritvor joj se može odrediti:
a) ako se krije ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva,
c) ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora tri godina ili teža kazna, Član 137. stav (2) točka c) Pritvor nakon potvrđivanja optužnice (2)Nakon potvrđivanja optužnice i prije izricanja prvostepene presude, pritvor može trajati najduže:
c) dvije godine u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora preko deset godina, ali ne i kazna dugotrajnog zatvora;
VI.Dopustivost i meritum
16. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uslove propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uslove dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
17. Apelanti pobijaju navedena rješenja tvrdeći da su tim rješenjima povrijeđena njihova prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije.
18. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
d) Pravo na ličnu slobodu i sigurnost.
19. Član 5. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:
c) u slučaju zakonitog hapšenja ili pritvaranja osobe u svrhu njezinog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlast zbog razumne sumnje da je počinila krivično djelo, ili kada se to razumno smatra potrebnim kako bi se spriječilo počinjenje krivičnog djela ili bjekstvo nakon počinjenja krivičnog djela;
3. Svako ko je uhapšen ili pritvoren u skladu s odredbama iz stava 1. tačka c) ovog člana izvodi se bez odgađanja pred sudiju ili drugu službenu osobu ovlaštenu zakonom da vrši sudsku vlast, te ima pravo da mu se sudi u razumnom roku ili da bude pušten na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može biti uvjetovano jamstvima da će se osoba pojaviti na suđenju.
20. Ustavni sud podsjeća na to da pravo na slobodu i sigurnost iz člana 5. Evropske konvencije garantuje da niko ne smije biti proizvoljno lišen slobode. Proizvoljnost pri lišavanju pojedinca slobode ocjenjuje se kako u odnosu na poštovanje proceduralnih zahtjeva prema domaćem zakonu tako i u odnosu na standarde Evropske konvencije s kojom domaći zakon mora biti usklađen. Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), da bi pritvor bio kompatibilan sa članom 5. stav 1. Evropske konvencije, mora ispunjavati tri uslova. Prvo, mora biti zasnovan na „osnovanoj sumnji” da je određeno lice počinilo krivično djelo, što pretpostavlja postojanje činjenica ili informacija koje bi objektivnog posmatrača uvjerile da je to lice moglo počiniti krivično djelo. Drugo, svrha pritvora mora biti da se određeno lice dovede pred „nadležnu zakonitu vlast”, što treba razmotriti nezavisno od toga da li je ta svrha postignuta. Treće, pritvor prema tački (c) mora, kao i svako lišenje slobode prema članu 5. stav 1. Evropske konvencije, biti „zakonito“ i „u skladu s postupkom propisanim zakonom“ (vidi Evropski sud, Merabishvili protiv Gruzije [VV], presuda od 28. novembra 2017. godine, predstavka broj 72508/13, tač. 181–186. s daljnjim referencama).
21. Drugoapelant problematizuje postojanje osnovane sumnje, odnosno ističe da su nezakoniti dokazi na kojima se zasniva osnovana sumnja. Prema praksi Evropskog suda, ne postoji ništa što ukazuje na to da su domaći sudovi dužni, u kontekstu odluka o pritvoru, potpuno ocijeniti zakonitost dokaza iznesenih protiv optuženika. To se pitanje prvenstveno mora ispitati u kontekstu krivičnog postupka o osnovanosti optužbi (vidi Grobenski protiv Hrvatske, odluka od 12. septembra 2017. godine, predstavka broj 36867/14, tač. 34. i 39). Ustavni sud primjećuje da je redovni sud, osim dokaza koje apelanti problematizuju, naveo i ostale brojne dokaze koji potkrepljuju postojanje osnovane sumnje. Stoga, Ustavni sud smatra da je zadovoljen uslov postojanja osnovane sumnje u konkretnom predmetu.
22. Dalje, Evropski sud je zaključio i da poštovanje člana 5. stav 3. Evropske konvencije zahtijeva da sudska vlast preispita sva pitanja u vezi s pritvorom, te da odluku o pritvoru donese pozivajući se na objektivne kriterije predviđene zakonom. Pri tome je postojanje osnovane sumnje da je lice lišeno slobode počinilo krivično djelo za koje se tereti conditio sine qua non za određivanje ili produženje pritvora, ali to nakon određenog vremena nije dovoljno, već se mora procijeniti da li za pritvor postoje relevantni i dovoljni razlozi (vidi Evropski sud, Trzaska protiv Poljske, presuda od 11. jula 2000. godine, predstavka broj 25792/94, tačka 63; Stevan Petrović protiv Srbije, presuda od 20. aprila 2021. godine, predstavke br. 6097/16 i 28999/19, tačka 144). Opravdanost držanja optuženog u pritvoru se mora ocjenjivati u svakom predmetu u skladu s njegovim posebnim karakteristikama. Produženi pritvor se može opravdati samo postojanjem specifičnih naznaka o stvarnom zahtjevu javnog interesa koji, bez obzira na pretpostavku nevinosti, preteže nad pravilom poštovanja slobode pojedinca (vidi, između ostalih izvora, Evropski sud, Bigović protiv Crne Gore, presuda od 19. marta 2019. godine, predstavka broj 48343/16, tačka 203).
23. Apelanti ukazuju da sud nije obrazložio postojanje posebnih pritvorskih razloga u odnosu na njih, odnosno nije ih konkretizovao i individualizovao, ili ih je pogrešno cijenio. Prema praksi Evropskog suda, opasnost od bjekstva optuženog ne može se cijeniti samo na osnovu zaprijećene kazne. Ta opasnost se mora cijeniti u svjetlu niza drugih relevantnih faktora koji mogu potvrditi postojanje opasnosti od bjekstva. Mora se uzeti u obzir karakter dotičnog lica, njegov moral, dom, zanimanje, imovina, porodične veze i druge veze sa zemljom u kojoj se krivično goni, kao i međunarodni kontakti tog lica (vidi, između ostalog, Hovhannisyan protiv Armenije, presuda od 20. jula 2017. godine, broj predstavke 50520/08, tač. 39. i 40. s daljnjim referencama). Ustavni sud podsjeća da opasnost od ponovnog počinjenja djela, ako je uvjerljivo utvrđena, može navesti sudske vlasti da stave i ostave osumnjičenog/optuženog u pritvoru kako bi spriječile sve pokušaje da počini daljnja krivična djela. Međutim, potrebno je, između ostalih uslova, da opasnost bude vjerovatna, a mjera odgovarajuća u svjetlu okolnosti predmeta, posebno prošlosti i ličnosti dotičnog lica (vidi Evropski sud, Kurt protiv Austrije, presuda od 15. juna 2021. godine, predstavka broj 62903/15, tačka 187).
24. Iz obrazloženja osporenih rješenja proizlazi da su redovni sudovi prilikom produženja pritvora imali u vidu kako uslove propisane zakonom tako i postojanje naročitih okolnosti. Pri tome, redovni sud je naveo za šta se apelanti i drugi optuženi terete optužnicom, odnosno da je u pitanju krivično djelo organizovanog kriminala. Redovni sudovi su uzeli u obzir raniju osuđivanost za pojedine optužene, uključujući i apelante, ali i brojne druge faktore kao što su međunarodni kontakti, ilegalni prelasci granice i drugo. Također, kod opasnosti od ponavlja krivičnog djela sud je, između ostalog, cijenio činjenicu da postoji osnovana sumnja da ta grupa, odnosno lica koja joj pripadaju, a još nisu identifikovana, nije prestala s djelovanjem, kao i da se radi o uhodanom i unosnom poslu.
25. Okolnosti koje je naveo redovni sud, prema ocjeni Ustavnog suda, predstavljaju naročite okolnosti koje predstavljaju visok stepen iteracijske opasnosti i opasnosti od bjekstva u slučaju boravka optuženih, uključujući i apelante, na slobodi. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud, suprotno navodima iz apelacija, smatra da su redovni sudovi u osporenim rješenjima pri ocjeni opravdanosti produženja mjere pritvora apelantima imali u vidu, s jedne strane, značaj osnovnog prava na slobodu i sigurnost i, s druge strane, naročite okolnosti koje su ispitane u svjetlu razloga „za“ i „protiv“ i ocijenjene u vezi s konkretnim okolnostima. Stoga su neosnovani prigovori apelanata da su redovni sudovi proizvoljno primijenili odredbe člana 132. stav (1) tač. a) i c) ZKP-a.
26. S obzirom na sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da produženje pritvora apelantima nije bilo „nezakonito“ u smislu člana 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije. Također, suprotno navodima apelanata, redovni sudovi u konkretnom slučaju nisu, u smislu osiguranja garancija obuhvaćenih članom 5. stav 3. Evropske konvencije, propustili da razmotre da li se svrha pritvora može ostvariti nekom drugom blažom mjerom za osiguranje prisustva apelanata suđenju i uspješno vođenje krivičnog postupka, o čemu su također dali relevantne razloge.
27. U odnosu na prvoapelantov navod – da mu nije dato dovoljno vremena da pripremi odbranu u vezi s prijedlogom Tužilaštva o produženju pritvora, Ustavni sud je u svojoj ranijoj praksi već utvrdio da se ovdje radi o balansiranju između prava na hitno odlučivanje o pritvoru u vezi s pravom odbrane da suprotstavi svoje argumente prijedlogu. Međutim, Ustavni sud smatra da je 20 sati, koliko je odbrani ostavljeno, dovoljno vremena s obzirom na tok i fazu postupka, te da odbrana u takvim situacijama može pretpostaviti tu mogućnost, kao i zbog činjenice da je odbrana već upoznata s predmetom (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3372/21 od 16. novembra 2021. godine, tačka 31, dostupna na www.ustavnisud.ba).
28. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da osporenim rješenjima nisu povrijeđena prava apelanata iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije. Ostali navodi
29. Prvoapelant smatra i da je došlo do kršenja prava na pretpostavku nevinosti. Prema njegovim navodima, jasno navedena objava da je počinio krivično djelo je u rečenici: „Uz sve navedeno sud kao značajnu okolnost prilikom odlučivanja nalazi i postojanje nespornih međunarodnih kontakata optuženih uspostavljenih činjenjem predmetnog krivičnog djela“. Ustavni sud, suprotno takvim navodima, primjećuje da je cijelo rješenje napisano tako da jasno ukazuje da su apelanti i drugi „optuženi“, da je podignuta optužnica, te da se govori o postojanju osnovane sumnje. Nigdje u rješenju se ne prejudicira krivica, niti postoji zaključak o krivici. Stoga, Ustavni sud zaključuje da prvoapelantu nije povrijeđeno pravo na pretpostavku nevinosti iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 2. Evropske konvencije.
30. Osim toga, Ustavni sud smatra da navodi koje drugoapelant ističe u vezi s navodnim kršenjem člana 3. Evropske konvencije ne pokreću pitanje kršenja tog prava, naročito imajući u vidu da je dokumentaciju u vezi s tim razmotrio i redovni sud, o čemu je dao relevantna obrazloženja (vidi tačku 9. ove odluke). Stoga, Ustavni sud te navode neće posebno razmatrati. VII.Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da apelantima nije povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije kada je sud dao jasne i određene razloge o postojanju osnovane sumnje i naveo naročite okolnosti zbog kojih je potrebno apelantima produžiti mjeru pritvora, te kada je odbrani dato dovoljno vremena da se upozna s prijedlogom.
32. Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno ni prvoapelantovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 2. Evropske konvencije kada sud nigdje ne prejudicira niti iznosi zaključak o krivici optuženih.
33. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. Na osnovu člana 43. Pravila Ustavnog suda, potpredsjednik Zlatko M. Knežević je dao izjavu o neslaganju s odlukom većine.
35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić