Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3442/21 (B.I.)

Odluka donesena 22. 01. 2026.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Javna rasprava
  • Pravično suđenje - pravo na javnu raspravu
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3442/21

Apelacija

Odluka o meritumu

22. 01. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-3442/21, rješavajući apelaciju B. I., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Angelika Nußberger, potpredsjednica

Helen Keller, sutkinja

Ledi Bianku, sudija

Marin Vukoja, sudija

Larisa Velić, sutkinjana sjednici održanoj 22. januara 2026. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija B. I.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav (1) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 U 011457 21 U 2 od 5. augusta 2021. godine.

Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Zenici koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav (1) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Zenici da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. B. I. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Ermin Redžić, advokat iz Zenice, podnio je 6. oktobra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 U 011457 21 U 2 od 5. augusta 2021. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar (u daljnjem tekstu: Federalni zavod za PIO) i JU Kantonalna bolnica Zenica zatraženo je 5. januara 2023. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. JU Kantonalna bolnica Zenica nije dostavila odgovor na apelaciju u ostavljenom roku.

4. Ostali pozvani su dostavili odgovore na apelaciju u periodu od 12. do 18. januara 2023. godine, pa su ti odgovori 9. marta 2023. godine dostavljeni apelantovom punomoćniku radi eventualnog izjašnjenja.

5. Apelantov punomoćnik je 13. marta 2023. godine dostavio izjašnjenje na odgovore.

III.Činjenično stanje

6. Rješenjem Federalnog zavoda za PIO Kantonalna administrativna služba Zenica (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ) od 3. decembra 2020. godine apelantu, kod kojeg postoji II kategorija invalidnosti – promijenjena radna sposobnost zbog bolesti, priznato je pravo na raspoređivanje, odnosno zapošljavanje na drugom odgovarajućem radnom mjestu, kao i pravo na odgovarajuću naknadu, počevši od 24. novembra 2020. godine do dana rasporeda na drugo radno mjesto.

7. Rješenjem Federalnog zavoda za PIO Mostar (u daljnjem tekstu: drugostepeni organ) od 1. aprila 2021. godine odbijena je žalba apelantovog poslodavca (JU Kantonalna bolnica Zenica) podnesena protiv prvostepenog rješenja. Istim rješenjem je izmijenjeno prvostepeno rješenje i određeno da apelantu prestaju prava iz invalidskog osiguranja po osnovu II kategorije invalidnosti, počevši od 5. marta 2021. godine.

8. Apelant je 18. maja 2021. godine protiv navedenog rješenja drugostepenog organa podnio tužbu kojom je pokrenuo upravni spor u ovom upravnom predmetu. U obrazloženju tužbe apelant je, između ostalog, ukazao da je u upravnom postupku nepravilno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje dovelo do nepravilne primjene odredbi materijalnog prava na njegovu štetu, te je tražio da taj sud zakaže javnu raspravu.

9. Presudom Kantonalnog suda od 5. augusta 2021. godine odbijena je apelantova tužba. Kantonalni sud je u obrazloženju naveo da je drugostepeno rješenje pravilno i zasnovano na zakonu, odnosno da je u postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, da su pravilno primijenjene relevantne odredbe Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, te da je apelantu kao stranci omogućeno učešće u postupku. Ukazao je da je utvrđeno da je nadležna ljekarska komisija za drugostepeni postupak izvršila ocjenu raspoložive medicinske dokumentacije, nakon čega je donijela nalaz, ocjenu i mišljenje. Tim nalazom, ocjenom i mišljenjem je utvrđeno je da ne postoji osnov za utvrđivanje invalidnosti jer liječenje nije završeno. Imajući to u vidu, sud je zaključio da je drugostepeni organ pravilno odlučio kada je prvostepeno rješenje izmijenio u pogledu prestanka prava iz invalidskog osiguranja po osnovu II kategorije invalidnosti. a)Navodi iz apelacije

10. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant je ukazao da je u tužbi, koju je dostavio u prilogu apelacije, ukazivao da je rješenje doneseno na osnovu nepravilno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, tako da je nepravilan zaključak da on ne ispunjava uvjete iz člana 48. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju. Osim toga, apelant je naveo da mu je povrijeđeno pravo na obrazloženu odluku. Dalje, apelant je istakao da je zbog neodržavanja javne rasprave pred Kantonalnim sudom došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje. Također je istakao da je u tužbi zatražio da Kantonalni sud zakaže i održi javnu raspravu. U vezi s tim, apelant je ukazao na odredbu člana 28. Zakona o upravnim sporovima. Apelant ukazuje da mu je povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek zbog toga što nije mogao osporavati nalaz, ocjenu i mišljenje drugostepene komisije kojima je bio nezadovoljan.b)Odgovori na apelaciju

11. Kantonalni sud je naveo da apelant nije ponudio bilo kakve dokaze na osnovu kojih bi se mogao izvesti zaključak o povredi njegovih prava.

12. Drugostepeni organ je naveo da su apelacioni navodi neosnovani, te je predložio da se apelacija odbije.

c) Izjašnjenje

13. Apelant je naveo da je odgovor Kantonalnog suda paušalan, a navodi iz njega u potpunosti neosnovani. Također je naveo da u cijelosti ostaje pri navodima iz apelacije.

IV.Relevantni propisi

14. Zakon o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH“ broj 9/05) u relevantnom dijelu glasi:

Član 12. stav (1) tačka 4.

Upravni akt se može pobijati: (…)

4) ako se u upravnom postupku koji je prethodio aktu nije postupilo po pravilima postupka, a naročito ako činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, ili ako je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja; Član 28. st. (1), (2) i (3)

O upravnim sporovima sud rješava nejavno, po sudiji pojedincu ili na sjednici.

Ako stranka u sporu zatraži da prisustvuje nejavnom rješavanju ili da se u predmetu održi javna rasprava, sud je dužan obavjestiti stranke i zainteresirana lica, ako ih ima, o datumu nejavnog rješavanja i njihovom pravu da tom rješavanju prisustvuju, odnosno održati usmenu raspravu javno (u daljnjem tekstu: rasprava). Stranke u sporu mogu zatražiti da prisutvuju nejavnom rješavanju ili da se u predmetu održi javna rasprava samo u tužbi ili odgovoru na tužbu. Član 29.

U slučaju iz stava 2. člana 28. ovog Zakona sudija pojedinac, odnosno predsjednik vijeća odredit će dan rasprave ili nejavnog rješavanja i na raspravu odnosno nejavno rješavanje pozvati stranke i zainteresirana lica, ako ima takvih lica. U pozivu za raspravu sud će obavijestiti stranke da su na raspravi dužne predočiti sve dokaze o činjenicama na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i navode.

Član 33. st. (1) i (2)

Sud rješava spor, po pravilu, na podlozi činjenica koje su utvrđene u upravnom postupku.

Kada sud na raspravi utvrdi drugačije činjenično stanje u odnosu na činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku i otkloni povrede pravila upravnog postupka, poništit će osporeni upravni akt i prvostepeni upravni akt ako je i on sadržavao iste nedostatke, te sam riješiti upravnu stvar. V.Dopustivost i meritum

15. Ustavni sud zapaža da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie ) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

16. Apelant smatra da mu je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

a) Pravo na pravično suđenje

17. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

18. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...]

19. Apelant smatra da je došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje zato što Kantonalni sud nije održao javnu raspravu. Ustavni sud podsjeća da je već razmatrao isto pravno pitanje (vidi odluke o dopustivosti i meritumu br. AP-1696/13 od 16. marta 2016. godine i AP-

2311/19 od 10. decembra 2020. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud je u tim odlukama zaključio da je apelantima povrijeđeno pravo na pravično suđenje. U obrazloženju odluke broj AP-1696/13 (vidi tačku 24. navedene odluke) Ustavni sud je citirao odredbe čl. 28. stav (2) i 33. stav (2) Zakona o upravnim sporovima, te istakao: „Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ukazuje da je Kantonalni sud bio dužan da održi javnu raspravu shodno odredbama člana 28. Zakona o upravnim sporovima, kao i shodno standardima uspostavljenim kroz praksu Evropskog suda u pogledu potrebe održavanja javne rasprave. Naime, Ustavni sud ukazuje da je u konkretnom slučaju nesporno da je apelantica izričito tražila održavanje javne rasprave, da je u tom smislu ukazivala na pogrešno utvrđeno činjenično stanje u postupku pred upravnim organima, te da je Kantonalni sud u predmetnom upravnom sporu bio ovlašten da ispita sporno činjenično pitanje na koje je ukazivala apelantica“.

20. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant u tužbi podnesenoj Kantonalnom sudu naveo da je nepravilno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje dovelo do nepravilne primjene odredbi materijalnog prava na njegovu štetu, te da je zatražio održavanje javne rasprave (vidi tačku 8. ove odluke). Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju istakao da apelant u svojoj apelaciji nije ponudio bilo kakve dokaze na osnovu kojih bi se mogao izvesti zaključak o povredi njegovih prava, odnosno da se nije posebno osvrnuo i izjasnio u odnosu na apelacione navode koji se odnose na pitanje održavanja javne rasprave pred tim sudom.

21. Shodno navedenom te imajući u vidu navedene stavove iz predmeta broj AP-1696/13, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud bio dužan održati javnu raspravu shodno odredbama člana 28. Zakona o upravnim sporovima.

22. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da je zbog neodržavanja javne rasprave u postupku pred Kantonalnim sudom povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U kontekstu navedenog, Ustavni sud smatra da je potrebno, s ciljem zaštite apelantovih ustavnih prava, ukinuti osporenu presudu Kantonalnog suda, te predmet vratiti tom sudu kako bi donio novu odluku u skladu s garancijama iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

b) Ostali navodi

23. U odnosu na apelantove navode koji se odnose na proizvoljno utvrđeno činjenično stanje i primjenu prava, prava na obrazloženu sudsku odluku, te prava na djelotvoran pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da, s obzirom na zaključak o povredi prava na javnu raspravu i nalog koji je dat Kantonalnom sudu, nije potrebno posebno razmatrati ove apelantove navode.

VI.Zaključak

24. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je Kantonalni sud propustio održati javnu raspravu u upravnom sporu shodno odredbama člana 28. Zakona o upravnim sporovima.

25. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

26. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Odluka o meritumu u predmetu AP-3442/21 (B.I.) | Sudska praksa | Aktio