Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2566/22 (M. B.)

Odluka donesena 16. 04. 2026.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Vanparnični postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2566/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 04. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 16. aprila 2026. godine, u predmetu broj AP-2566/22, rješavajući apelaciju Mihade Bašić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mihade Bašić podnesena zbog dužine trajanja postupka u predmetu Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 V 417674 22 Mo zbog toga što je očigledno (prima facie ) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Mihada Bašić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Srebrenika podnijela je 7. jula 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 V 417674 22 Mo.

2. Apelantica je 26. januara 2022. godine podnijela Općinskom sudu prijedlog za osiguranje dokaza protiv protivnika predlagača (JU UKC Tuzla i JZNU Dom zdravlja „Dr. Mustafa Šehović“ Tuzla). Općinski sud je prijedlog dostavio na odgovor protivnicima predlagača, koji su u ostavljenom roku dostavili odgovore, nakon čega je sud dostavio odgovore apelantici radi izjašnjenja. Zatim, prvostepeni sud je održao ročište na kojem je apelantica preinačila prijedlog u subjektivnom smislu, te proširila prijedlog tako što je tražila da protivnici predlagača dostave dodatnu dokumentaciju. Općinski sud je rješenjem naložio protivnicima predlagača da dostave dokumentaciju koju je apelantica predložila te je zakazan nastavak ročišta. Postupajući po rješenju suda, protivnici predlagača su dostavili dio tražene dokumentacije, a nakon što su dobili odobrenje od nadležnog organa dostavili su prvostepenom sudu i preostali dio dokumentacije. Nakon što je Općinski sud dostavio apelantici navedenu dokumentaciju, apelantica je predložila vještačenje dokumentacije posredstvom vještaka informacijsko-komunikacijske struke radi utvrđivanja njene vjerodostojnosti. Zatim, navedeni vještak je dostavio sudu nalaz i mišljenje, te je, nakon što je sud učesnicima dostavio navedeni nalaz, 10. aprila 2023. godine održan nastavak ročišta. Općinski sud je na navedenom ročištu, uvažavajući izjave učesnika, rješenjem naložio vještaku da dopuni nalaz i mišljenje. Zbog obimnosti i kompleksnosti vještačenja, na prijedlog apelantice i protivnika predlagača, ročište je odloženo za period od dva mjeseca, te je nastavak ročišta određen za 10. juli 2023. godine. Vještak informacijsko-komunikacijske tehnologije je 31. jula 2023. godine dostavio Općinskom sudu dopunu nalaza i mišljenja, koje je sud dostavio strankama, te je održano ročište 20. septembra 2023. godine. Postupak je okončan, te je Općinski sud 4. oktobra 2023. godine donio rješenje o troškovima postupka.

3. Apelantica se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica navodi da je prijedlog podnijela 26. januara 2022. godine te da prvostepeni sud nije preduzeo nijednu radnju u postupku. Stoga, apelantica predlaže da joj Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

5. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

6. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se u postupku pred redovnim sudom, u kojem je apelantica podnijela prijedlog Općinskom sudu za osiguranje dokaza, radi o pitanjima koja su odlučujuća za utvrđivanje njenih „građanskih prava i obaveza“, te da je stoga u okolnostima konkretnog slučaja član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije primjenjiv.

8. Dalje, Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbejdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21, i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

9. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, opravdanost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Delić protiv Bosne i Hercegovine, predstavka broj 59181/18 od 2. marta 2021. godine, stav 18). U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da će kao relevantan period za ocjenu dužine trajanja postupka razmatrati period od 26. januara 2022. godine kao dana podnošenja prijedloga pa do donošenja rješenja o troškovima postupka 4. oktobra 2023. godine, dakle period od jedne godine i oko osam mjeseci. U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud, u skladu s procesnim mogućnostima, preduzimao procesne radnje s ciljem vođenja i okončanja postupka, kako je to bliže navedeno u tački 2. ove odluke. Također, Ustavni sud primjećuje da je apelantica u toku postupka preinačila i proširila prvobitno podneseni prijedlog, te da je nakon što su protivnici predlagača dostavili traženu dokumentaciju predložila vještačenje, što jeste njeno procesno pravo, ali je nesporno utjecalo na dužinu postupka. Konačno, Ustavni sud zapaža da je tokom postupka provedeno kompleksno vještačenje, te da je vršena dopuna nalaza i mišljenja, što je zahtijevalo duži period, te da je, na apelanticin prijedlog, traženo da se prolongira nastavak ročišta. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja dužina trajanja postupka nije prešla granice „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

10. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda, kao i stavove navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelanticini navodi pokreću ustavno pitanje na koje se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2566/22 (M. B.) | Sudska praksa | Aktio