Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2231/23 (P. K.)

Odluka donesena 05. 06. 2023.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2231/23

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

05. 06. 2023.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. juna 2023. godine, u predmetu broj AP-2231/23, rješavajući zahtjev Predraga Kekovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Predraga Kekovića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Predrag Keković iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Sulejman Hadžibegović, advokat iz Sarajeva, podnio je 11. maja 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda. Podneskom od 26. maja 2023. godine apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi se odložilo prinudno iseljenje apelanta iz četvorosobnog stana u Sarajevu u ul. Logavina 4 (u daljnjem tekstu: sporni stan) po rješenju Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 251532 12 I od 8. decembra 2022. godine.

Uvodne napomene

2. Apelant je, u svojstvu člana domaćinstva nosioca stanarskog prava, korisnik spornog stana od rođenja. Nosilac stanarskog prava na spornom stanu bio je apelantov otac, a nakon njegove smrti to pravo je stekla apelantova majka, koja je umrla 1993. godine. Sporni stan je tokom rata devastiran. Apelant je nadležnom organu uprave podnio zahtjev za povrat spornog stana, ali je organ uprave zbog apelantovog neopravdanog izostanka sa ročišta, zaključio da je apelant povukao zahtjev za povrat stana. Sporni stan su 2006. godine otkupila treća lica, koja su sporni stan, radi obezbjeđenja kredita, opteretili hipotekom. Suvlasnici spornog stana su u parničnom postupku tražili apelantovo iseljenje iz spornog stana. Redovni sudovi u Sarajevu su na sve tri instance odbili takav zahtjev. Vrhovni sud Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) je u Presudi broj 65 0 P 119893 15 Rev od 5. decembra 2017. godine, između ostalog, naveo imajući u vidu i činjenicu da predmetni stan predstavlja jedini dom tuženog (apelanta), a da je pravo na poštovanje doma (...) garantovano odredbom člana 8. Evropske konvencije, te činjenicu da je tužitelj u vrijeme sticanja predmetnog stana (...), znao da je taj stan opterećen pravom tuženog (apelanta), kao zaštićenog stanara, nižestepeni sudovi su pravilno ocijenili da u ovom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana

43. Zakona o vlasničko pravnim odnosima za predaju predmetnog stana tužitelju od strane tuženog (apelanta), kao njegovog zakonitog korisnika, koji je pravo na korištenje tog stana stekao na osnovu Zakona o stambenim odnosima. Apelant je sa tadašnjim suvlasnicima spornog stana 8. marta 2018. godine zaključio ugovor o zakupu spornog stana do dodjele zamjenskog stana, u skladu sa članom 10. Zakona o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova.

Izvršni postupak

3. Reiffeisen bank d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: Banka) je kao tražitelj izvršenja pokrenula izvršni postupak protiv više lice radi namirenja duga. Izvršenje se provodilo na više nekretnina, između ostalog, i na spornom stanu. Rješenje o izvršenju je doneseno 21. maja 2013. godine.

4. Rješenjem o dosudi broj 65 0 I 251532 12 I od 2. decembra 2021. godine sporni stan i ostali predmeti izvršenja predati su u posjed kupcima. Apelant je, kao treće lice, izjavio prigovor protiv rješenja o dosudi. Općinski sud je Rješenjem broj 65 0 I 251532 12 I od 8. decembra 2022. godine apelantov prigovor odbacio kao nedopušten. Pozivajući se na odredbe Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) i to čl. 51. stav 2. , član 93. stav 3. i član 12. stav 5. Općinski sud je naveo da apelant, kao treće lice, po završetku izvršnog postupka ne može podnijeti prigovor protiv rješenja o dosudi. Kantonalni sud u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je Rješenjem broj 65 0 I 251532 23 Gž od 9. marta 2023. godine odbio apelantovu žalbu i osporeno rješenje potvrdio. Prijedlog Banke za iseljenje apelanta iz spornog stana

5. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 I 251532 12 I od 8. decembra 2022. godine uvažen je prijedlog Banke da se na osnovu rješenja o dosudi apelantu naloži da, bez odgode, sporni stan preda kupcu, te je određeno izvršenje protiv apelanta i to ispražnjenjem i predajom spornog stana kupcu. Općinski sud je odluku utemeljio na članu 112. ZIP-a koji propisuje da sud, nakon donošenja rješenja o dosudi, na prijedlog kupca donosi rješenje kojim nalaže dugim licima, koja ne raspolažu valjanim pravnim osnovom za korištenje nekretnine, da je bez odgode predaju kupcu i u rješenju određuje izvršenje ispražnjenjem i predajom u posjed. Obrazloženo je da će izvršni sud pristupiti provođenju izvršenja odmah po donošenju rješenja, te da kupac ima položaj tražitelja izvršenja.

6. Odlučujući o apelantovom prigovoru, Općinski sud je donio Rješenje broj 65 0 I 251532 12 I od 3. februara 2023. godine kojim je prigovor odbio, te osporeno rješenje ostavio na snazi. Općinski sud je naveo da apelantovi prigovori u kojima tvrdi da ima zaključen ugovor o zakupu spornog stana i da posjeduje pravosnažnu sudsku odluku kojom mu je priznato pravo na trajno korištenja spornog stana, nisu prigovori koji se mogu podvesti po član 47. ZIP-a. Sud se pozvao na odredbe ZIP-a i to čl. 76., 110. i 112. navodeći da apelant pravo iz ugovora o zakupu, u smislu člana 76. stav 2. ZIP-a, nije upisao u zemljišnu knjigu prije sticanja založnog prava, pa je stoga dužan da preda nekretninu kupcu.

7. Iz navoda apelacije proizlazi da je apelant protiv rješenja podnio žalbu o kojoj Kantonalni sud nije odlučio.

8. Apelant je podnio apelaciju, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda jer mu je u izvršnom postupku povrijeđeno pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu; Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u segmentu prava na pristup sudu. Apelant navodi da je izvršni postupak u toku u kojem je apelantu, kao trećem licu, onemogućeno da štiti svoje pravo „tjera ga se na ulicu iako ima pravo stanovanja u navedenom stanu kao član porodičnog domaćinstva nosioca stanarskog prava sa karakterom sui generis erga omnes“. Apelant napominje da činjenica da je u toku žalbeni postupak ne odlaže izvršenje svih neustavnih radnji koje su preduzete protiv apelanta odlukama izvršnih sudova. Dalje, naglašava da je upravo iz tog razloga podnio apelaciju, u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda. Obrazlaže da sporni stan predstavlja njegov jedini dom i da mu se stoga ne može oduzeti. Naglašava da je na spornom stanu stekao stanarsko pravo jer su to utvrdili redovni sudovi u parničnom postupku koji su vodili bivši suvlasnici spornog stana, koji su tražili apelantovo iseljenje. Apelant ističe da posjeduje valjan pravni osnov za korištenje spornog stana, što je izvršni sud potpuno zanemario.

9. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelant je dostavio ljekarske nalaze iz kojih je vidljivo da apelant ima srčane tegobe, te novinske članke iz kojih je vidljivo u kakvim teškim i nehumanim uslovima apelant živi. Navodi da bi iseljenjem iz spornog stana pretrpio tešku i kobnu štetu koja se ne bi mogla popraviti. Naglašava da je zaštićeni stanar u spornom stanu te bi mu prisilnim iseljenjem bila nanesena nesaglediva šteta. Odlaganje prinudnog iseljenje nije protivno javnom interesu. Štaviše, takvo odlaganje je nužno shodno članu 8. Evropske konvencije. Istovremeno, odlaganjem izvršenja ne bi se počinila šteta protivnoj strani. Imajući u vidu da se radi o well established case low u praksi Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda, te da je ispunjen uslov iz člana 64. stav 5. Pravila Ustavnog suda (apelant je u toku izvršnog postupka u pravnim lijekovima bezuspješno tražio odgodu iseljenja), apelant smatra da su se stekli uslovi da se donese privremene mjera o odlaganju prinudnog iseljenja, do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.

10. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

11. Ustavni sud naglašava da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

12. Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem je apelantu, kao članu domaćinstva nosioca stanarskog prava i shodno tome zaštićenom korisniku spornog stana, naloženo iseljenje. Odlukama izvršnog suda apelantu je naloženo iseljenje iz spornog stana. Ipak, odlukama izvršnog suda nije određen datum deložacije. Osim toga, Ustavni sud zapaža da postupak pred Kantonalnim sudom o apelantovoj žalbi još uvijek nije okončan. Ustavni sud je imao u vidu da je članom 12. stav (5) ZIP-a propisano da prigovor i žalba ne odlažu tok izvršnog postupka. Međutim, imajući u vidu činjenicu da Općinski sud još nije odredio datum deložacije, Ustavni sud smatra da treba pričekati dok Kantonalni sud ne donese odluku o apelantovoj žalbi. S obzirom na to, Ustavni sud cijeni da je zahtjev u ovom trenutku preuranjen. Ustavni sud naglašava da apelant ima mogućnost da od Ustavnog suda ponovo zatraži donošenje privremene mjere nakon donošenja odluke Kantonalnog suda o žalbi ili ukoliko prije odluke Kantonalnog suda bude određen datum deložacije. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra da predočene okolnosti u ovom trenutku ne ukazuju da bi nastavkom izvršnih radnji u predmetu Općinskog suda broj 65 0 I 251532 12 I, prije donošenja konačne odluke o apelaciji, apelantu mogle nastupiti nenadoknadive štetne posljedice koje bi se teško mogle sanirati.

13. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, apelacije.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2231/23 (P. K.) | Sudska praksa | Aktio