Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-811/22 (I. V. i drugi)
Odluka donesena 13. 07. 2023.
- Pravično suđenje - razuman rok
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-811/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 07. 2023.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman, Zlatko M. Knežević i Helen Keller i sudije Seada Palavrić, Angelika Nussberger i Ledi Bianku, na sjednici održanoj 13. jula 2023. godine, u predmetu broj AP-811/22, rješavajući apelacije Ilije Vranjkovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l) i m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Ilija Vranjković protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 029177 21 U od 8. februara 2022. godine, zbog toga što je preuranjena.
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: Ilija Vranjković, te Pero Rajić i Ljiljana Rajić zbog dužine trajanja postupka u predmetima Vrhovnog suda Republike Srpske br. 11 0 U 029177 22 Uvp i 11 0 U 028137 21 Uvp, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-811/22
1. Ilija Vranjković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 3. marta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 029177 21 U od 8. februara 2022. godine, te zbog dužine trajanja postupka koji se trenutno vodi pred Vrhovnim sudom Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) u predmetu broj 11 0 U 029177 22 Uvp.
2. Rješenjem tuženog (Fond PIO RS) od 10. marta 2021. godine uvažena je apelantova žalba i poništeno rješenje tuženikovog prvostepenog organa od 4. februara 2021. godine i predmet je vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak i rješavanje. Tim prvostepenim rješenjem je utvrđeno da će apelantu biti isplaćena penzija u određenim novčanim iznosima, kako je to naznačeno u dispozitivu rješenja.
3. Presudom Okružnog suda od 8. februara 2022. godine apelantova tužba protiv tuženikovog rješenja od 10. marta 2021. godine je odbijena.
4. Prema stanju spisa, apelant je protiv drugostepene presude podnio zahtjev za vanredno preispitivanje presude Vrhovnom sudu, te je postupak u toku.
2. AP-2287/22
5. Pero Rajić i Ljiljana Rajić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banjaluke, koje zastupa Zajednička advokatska kancelarija „Pucar“ iz Banjaluke, podnijeli su 20. juna 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji se trenutno vodi pred Vrhovnim sudom u predmetu broj 11 0 U 028137 21 Uvp.
6. Rješenjem tuženog (Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite) od 14. decembra 2020. godine odbijen je zahtjev apelanata za utvrđivanje činjenice da je njihov sin poginuo kao pripadnik VP 7322 Banjaluka na putu u jedinicu-vršeći vojne dužnosti.
7. Presudom Okružnog suda od 12. aprila 2021. godine tužba apelanata je uvažena i tuženikovo rješenje od 14. decembra 2020. godine poništeno.
8. Prema stanju spisa, tuženi je protiv drugostepene presude podnio zahtjev za vanredno preispitivanje presude Vrhovnom sudu, te je postupak u toku.
9. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću gotovo isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-811/22.
10. Apelant Ilija Vranjković smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, pojedini apelanti su se pozvali i na povredu drugih prava (prava na djelotvoran pravni lijek i kršenje zabrane diskriminacije). Također, apelanti smatraju da postupci traju nerazumno dugo zbog čega im je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje. Stoga, apelanti predlažu da im Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupaka.
Relevantni propisi
11. Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku ( „Službeni glasnik RS“ broj 99/20), u relevantnom dijelu glasi:
Pravna sredstva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku Član 4.
Pravna sredstva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku su:
1) zahtjev za ubrzanje postupka, 2) tužba za utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku i na pravično zadovoljenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.
Nadležnost za odlučivanje Član 6.
(1) Zahtjev za ubrzanje postupka podnosi se sudu pred kojim se vodi postupak. (2) O zahtjevu iz stava 1. ovog člana odlučuje predsjednik suda, a ako se radi o predmetu u kojem postupa predsjednik suda, o zahtjevu za ubrzanje postupka odlučuje zamjenik predsjednika suda.
(3) Postupak koji se vodi po odredbama ovog zakona je jednostranački i sprovodi se bez održavanja ročišta.
(4) Na pitanja postupka o odlučivanju o zahtjevu za ubrzanje postupka koja nisu uređena ovim zakonom, primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje vanparnični postupak.
Vrste pravičnog zadovoljenja Član 19.
Pravično zadovoljenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku može se ostvariti:
1) utvrđivanjem povrede prava na suđenje u razumnom roku, 2) utvrđivanjem povrede prava na suđenje u razumnom roku i dosuđivanjem novčane naknade, 3) utvrđivanjem povrede prava na suđenje u razumnom roku i dosuđivanjem novčane naknade i objavljivanjem presude da je stranci u sudskom postupku bilo povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, 4) utvrđivanjem povrede prava na suđenje u razumnom roku i objavljivanjem presude da je stranci u sudskom postupku bilo povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku.
Član 21.
(1) Tužbu za utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku i pravično zadovoljenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku (u daljem tekstu:
tužba) može podnijeti tužilac koji je prethodno nadležnom sudu podnio zahtjev za ubrzanje postupka.
(2) Tužba iz stava 1. ovog člana podnosi se Vrhovnom sudu, najkasnije u roku od šest mjeseci od dana prijema pravosnažne odluke donesene po zahtjevu stranke za ubrzanje postupka.
Stupanje na snagu Član 35.
Ovaj zakon objavljuje se u „Službenom glasniku Republike Srpske“, a stupa na snagu 1. januara 2021. godine.
12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) i m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) i m) Pravila Ustavnog suda glase:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
Preuranjenost
13. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
14. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija broj AP-811/22, u odnosu na osporenu presudu Okružnog suda, preuranjena. Nakon donošenja odluke o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude, nezavisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju, u kojoj je dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8. ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda. Neiscrpljivanje pravnih lijekova
15. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispunio formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
16. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje konkretnih predmeta, odnosno činjenicu da se apelacije odnose na dužinu trajanja postupaka, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju nisu stekli uslovi za izuzetnu dopustivost apelacija u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, budući da su apelacije podnesene nakon 1. januara 2021. godine, odnosno nakon stupanja na snagu Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“ broj 99/20; stupio na snagu 1. januara 2021. godine), koji propisuje pravna sredstva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku pred sudovima u Republici Srpskoj. Naime, Ustavni sud smatra da Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku pred sudovima u Republici Srpskoj predstavlja efektivan pravni lijek koji apelanti, u skladu sa principom supsidijarnosti, trebaju iskoristiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-148/21 od 16. marta 2021. godine, tačka 12., dostupna na internet stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba).
17. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelanti nisu, shodno odredbama člana 6. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, prije podnošenja apelacije podnijeli redovnim sudovima pred kojima se vode postupci zahtjev za ubrzanje postupka sa ciljem zaštite njihovog prava na suđenje u razumnom roku, odnosno propustili su da iscrpe efikasne pravne lijekove propisane navedenim zakonom, pa se podnesene apelacije ne mogu razmatrati.
18. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) i m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić