Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4439/21 (Ž.B. i drugi)
Odluka donesena 20. 10. 2026.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Naknada štete
- Nematerijalna šteta
- Zastara
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o obligacionim odnosima
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama Zakona o obligacionim odnosima
- Zakon o obligacionim odnosima
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-4439/21
Apelacija
Odluka o meritumu
20. 10. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-4439/21, rješavajući apelaciju Ž. B. i drugih, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1), (2) i (3) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik
Valerija Galić, dopredsjednica Angelika Nußberger, dopredsjednica
Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudac
Marin Vukoja, sudac
Larisa Velić, sutkinjana sjednici održanoj 20. listopada 2026. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelomično se usvaja apelacija Ž. B., mldb. J. B., mldb. M. B. i mldb. L. B.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 P 056560 17 Gž od 29. travnja 2021. godine.
Na temelju članka 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da Ž. B., mldb. J. B., mldb. M. B. i mldb. L. B. u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke isplati iznos od po 400,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obvezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbija se kao neutemeljena apelacija Ž. B., mldb. J. B., mldb. M. B. i mldb. L. B. podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 P 056560 17 Gž od 29. travnja 2021. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Ž. B., mldb. J. B., mldb. M. B. i mldb. L. B. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Čapljine, koje zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnijeli su 28. prosinca 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 53 0 P 056560 21 Rev od 2. studenog 2021. godine, Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 53 0 P 056560 17 Gž od 29. travnja 2021. godine i Presude Općinskog suda u Čapljini (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 53 0 P 056560 14 P od 25. veljače 2016. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Ustavni sud je prethodno Odlukom o dopustivosti broj AP-2580/21 od 5. listopada 2021. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) odbacio kao preuranjenu apelaciju koju su apelanti 19. srpnja 2021. godine podnijeli protiv osporene presude Kantonalnog suda iz točke 1. ove odluke jer je protiv navedene presude izjavljena revizija. Ustavni sud je u odluci ukazao da nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno o vrsti te odluke, apelanti imaju mogućnost ponovno podnijeti apelaciju u kojoj su dužni navesti i tu odluku Ustavnog suda.
3. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i tužene „Elektroprivreda HZ HB“ d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: tužena) zatraženo je 12. siječnja 2023. godine da dostave odgovore na apelaciju.
4. Pozvani su dostavili odgovore na apelaciju, koji su 30. ožujka 2023. godine dostavljeni punomoćniku apelanata radi eventualnog izjašnjenja. Izjašnjenje nije dostavljeno u ostavljenom roku. III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelanti su 30. kolovoza 2014. godine podnijeli tužbu protiv tužene radi naknade štete.
7. Presudom Općinskog suda od 25. veljače 2016. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da se tužena obveže da im isplaćuje mjesečnu rentu u određenim iznosima na ime izgubljenog izdržavanja zbog smrti supruga odnosno oca, na način bliže opisan u izreci presude.
8. Općinski sud je u obrazloženju, prije svega, ukazao na sadržaj članka 377. stavak 1. Zakona o obligacijskim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), te odredbu članka 12. stavak 3. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). U svezi s tim je navedeno da parnični sud nije ovlašten rješavati pitanje postojanja kaznenog djela kao prethodnog pitanja, osim u slučaju utvrđivanja je li šteta prouzrokovana kaznenim djelom. Međutim, u tom slučaju moraju postojati procesne pretpostavke da se protiv počinitelja ne može voditi kazneni postupak (okrivljeni umro, duševno obolio, kazneno djelo amnestirano ili pomilovano). U svezi s tim, sud je ukazao da apelanti nisu dokazivali postojanje tih procesnih pretpostavki. Dalje, Općinski sud je ukazao da su apelanti predložili prekid postupka do okončanja postupka po kaznenoj prijavi apelanata. U svezi s tim, sud je naveo da je u odnosu na navedeni prijedlog imao u vidu odredbu članka 379. ZPP-a, ali da iz priloženih isprava (potvrde Pošte i potvrde Tužiteljstva HNK o prijemu dokumenata broj KT-
0010381-15) ne proizlazi da je, po kaznenim prijavama ili neovisno o njima, nadležni tužitelj izdao naredbu o provođenju istrage. Imajući to u vidu, kao i da ne postoji pravomoćna presuda kaznenog suda, sud je zaključio da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti rok zastare iz članka 377. ZOO-a, već rok propisan odredbom članka 376. ZOO-a. Osim toga, sud je ukazao da su u konkretnom slučaju apelanti imali sve podatke potrebne za poduzimanje odgovarajućih radnji prema štetniku 31. kolovoza 2009. godine kada je šteta nastala. U prilog navedenom, Općinski sud je ukazao da su apelanti u odnosu na isti štetni događaj tijekom 2010. godine podnijeli tužbu protiv tužene po drugoj osnovi.
9. Presudom Kantonalnog suda od 30. travnja 2021. godine odbijena je žalba apelanata i prvostupanjska presuda je potvrđena. Kantonalni sud je u obrazloženju naveo da je prvostupanjski sud pravilno odbio prijedlog apelanata za prekid postupka do dovršetka kaznenog postupka koji je pokrenut kaznenom prijavom koju je podnijela apelantica Ž. B. Naime, taj je sud obrazložio da iz priloženih isprava ne proizlazi da je po kaznenim prijavama (od 6. i 9. veljače 2015. godine) ili neovisno o njima nadležni tužitelj donio naredbu o provođenju istrage (nakon procjene da postoje osnove sumnje da je počinjeno kazneno djelo), jer u slučaju kada tužitelj odluči da se istraga neće provesti, tada kazneni postupak uopće ne započinje. Dakle, kako apelanti nisu dokazali da je donesen nalog o provođenju istrage i na što se odnosi potvrda broj KT-0010381-15 od 9. veljače 2015. godine, odnosno nisu dokazali da se vodi kazneni postupak, nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 379. stavak 2. ZPP-a. Također je ukazao i da nije mogao odlučivati o postojanju kaznenog djela kao o prethodnom pitanju iz razloga što je prema odredbi članka 12. stavak 3. ZPP-a sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik proglašava krivim. Dakle, sud u parničnom postupku, osim u iznimnim slučajevima, nije ovlašten utvrđivati postojanje kaznenog djela i kaznene odgovornosti. Osim toga, istakao je da je takvo pravno stanovište iskazano i u više odluka Ustavnog suda (AP-
3979/11 od 27. rujna 2014. godine i AP-4128/10 od 28. ožujka 2014. godine). Kantonalni sud je istaknuo da je pravilna prvostupanjska presuda jer se na tuženu ne može primijeniti rok iz odredbe članka 377. ZOO-a nego rok propisan odredbom članka 376. ZOO-a. Imajući u vidu da su apelanti za štetu i počinitelja saznali na dan kada se desio štetni događaj (31. kolovoza 2009. godine), a da je tužba podnesena 30. kolovoza 2014. godine, sud je zaključio da je potraživanje naknade štete zastarjelo u smislu članka 376. stavak 1. ZOO-a.
10. Rješenjem Vrhovnog suda od 2. studenog 2021. godine odbačena je revizija apelanata.
IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije
11. Apelanti navode da im je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku, te pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelanti, u biti, ponavljaju navode koje su isticali u postupku pred redovnim sudovima. Smatraju da je sud pogrešno odlučio o prigovoru zastare budući da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio kada su apelanti saznali za štetnika. Apelanti navode da sud nije pravilno primijenio odredbe članka 377. ZOO-a u svezi sa člankom 12. stavak 3. ZPP-a, odnosno da je pogrešan zaključak suda da apelanti nisu dokazali da se vodi kazneni postupak protiv tužene. Također, ističu da sud nije riješio prethodno pitanje u pogledu odgovornosti tužene, odnosno njenog uposlenika i nije prekinuo postupak na prijedlog apelanata. Stoga, smatraju da je pogrešan zaključak suda da nije bilo moguće primijeniti odredbe članka 379. stavak 2. ZPP-a. U odnosu na duljinu trajanja postupka, apelanti su naveli datume podnošenja tužbe i donošenja prvostupanjske i drugostupanjske presude te traže naknadu nematerijalne štete. b)Odgovori na apelaciju
12. Kantonalni sud, Općinski sud i tužena su naveli da je apelacija neutemeljena, odnosno da su sudovi presude donijeli na temelju važećih propisa. V.Relevantni propisi
13. Zakon o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, „Službeni list RBiH“ br. 2/92, 13/93 i 13/94 i „Službene novine Federacije BiH“ br. 29/03 i 42/11)
Za potrebe ove odluke koristi se tekst propisa kako je objavljen u službenim glasilima jer nije objavljen na svim službenim jezicima i pismima, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Potraživanje naknade štete
Član 376. stav (1)
Potraživanje naknade prouzrokovane štete zastareva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za lice koje je štetu učinilo.
Potraživanje naknade štete prouzrokovane krivičnim delom
Član 377. stav (1)
Kad je šteta prouzrokovana krivičnim delom, a za krivično gonjenje je predviđen duži rok zastarelosti, zahtev za naknadu štete prema odgovornom licu zastareva kad istekne vreme određeno za zastarelost krivičnog gonjenja.
14. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15)
Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:
Članak 10. (1) Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. (2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Članak 12. stavak (3) (3) U parničnom postupku sud je glede postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinitelja vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.
Članak 379. stavak (2) (2) Sud može odrediti prekid postupka ako se odluka o tužbenom zahtjevu ne može donijeti prije no što bude donesena odluka u postupku u povodu privrednog prijestupa ili u kaznenom postupku.
VI.Dopustivost i meritum
15. Budući da je rješenjem Vrhovnog suda revizija apelanata odbačena kao nedopuštena, slijedi da je konačna odluka osporena presuda Kantonalnog suda. Ustavni sud podsjeća da je u točki 2. ove odluke već konstatirao da su apelanti prije podnošenja ove apelacije podnosili apelaciju protiv navedene presude Kantonalnog suda, pa će Ustavni sud kao relevantan datum podnošenja apelacije uzeti u obzir datum kada je podnesena apelacija u predmetu broj AP-2580/21. U odnosu na tu presudu, Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uvjete propisane člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz članka 18. stavak (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neutemeljena, u smislu odredbe članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.
16. Apelanti smatraju da im je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, uključujući i pravo na suđenje u „razumnom roku“ i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
a) Pravo na pravično suđenje
17. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
18. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...]
U odnosu na osporene odluke
19. U odnosu na navode apelanata o proizvoljno utvrđenim činjenicama i proizvoljnoj primjeni relevantnih propisa, Ustavni sud ukazuje da je, prema praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Europski sud ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće, prema članku 6. stavak 1. Europske konvencije (kojem korespondira članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi Europski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. prosinca 2019. godine, predstavka broj 52871/13, točka 23. s daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u svojim brojnim odlukama (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. lipnja 2022. godine, toč. od 42. do 45. s daljnjim referencama, objavljenu na www.ustavnisud.ba).
20. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelanti ponavljaju navode koje su isticali i u redovnom postupku, te da su redovni sudovi, pozivajući se na relevantne propise, detaljno i jasno obrazložili zašto je odbijen njihov tužbeni zahtjev za naknadu štete. Naime, Ustavni sud primjećuje da su redovni sudovi detaljno obrazložili da je potraživanje naknade štete zastarjelo protekom subjektivnog trogodišnjeg roka od dana saznanja za štetu i počinitelja (članak 376. stavak 1. ZOO-a). U odnosu na navode apelanata da je trebalo primijeniti rok zastare propisan člankom 377. ZOO-a, Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja redovnih sudova proizlazi da apelanti nisu dokazali da se vodi kazneni postupak, odnosno da postoji pravomoćna presuda kaznenog suda, a što je osnova za primjenu privilegiranog roka iz navedenog članka. Ustavni sud takva utvrđenja ne smatra ni proizvoljnim niti „očigledno nerazumnim“. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi u više navrta ocijenio da nema proizvoljnosti u stavu redovnih sudova da se navedena odredba može primijeniti samo kad je pravomoćnom presudom u kaznenom postupku utvrđeno da je šteta uzrokovana kaznenim dijelom (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-3979/11 od 17. rujna 2014. godine, AP-3698/15 od 27. veljače 2018. godine, AP-1165/20 od 16. prosinca 2021. godine, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Naročito, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi detaljno obrazložili zašto je odbijen prijedlog apelanata za prekid postupka (vidi činjenični dio ove odluke). Također, apelanti ne navode niti Ustavni sud zapaža da je u odnosu na osporene odluke prekršena neka procesna garancija iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije na njihovu štetu.
21. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na osporene odluke neutemeljeni. U odnosu na suđenje u razumnom roku
22. Ustavni sud podsjeća da se opravdanost duljine postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i u odnosu na sljedeće kriterije: složenost predmeta, postupanje apelanata i relevantnih organa vlasti, te šta je u sporu za apelante bilo dovedeno u pitanje (vidi Europski sud, Delić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 2. ožujka 2021. godine, predstavka broj 59181/18, točka 18.).
23. Ustavni sud će u odnosu na duljinu trajanja parničnog postupka razmatrati razdoblje od podnošenja tužbe 30. kolovoza 2014. godine pa do donošenja presude Kantonalnog suda 29. travnja 2021. godine kao konačne odluke u postupku, što ukupno iznosi šest godina i oko osam mjeseci. Dalje, Ustavni sud zapaža da se radilo o odlučivanju koje je bilo od većeg značaja za apelante, ali da se nije radilo o složenom predmetu. Također, Ustavni sud ne može zaključiti da su apelanti svojim postupcima utjecali na duljinu trajanja postupka.
24. Ustavni sud zapaža da je postupak pred Općinskim sudom trajao jednu godinu i oko šest mjeseci, dok je Kantonalnom sudu bilo potrebno razdoblje od pet godina i oko dva mjeseca da odluči o žalbi. Pri tome, Ustavni sud zapaža da se Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju nije posebno izjasnio u odnosu na navode o duljini trajanja postupka. Imajući u vidu navedeno, kao i to da je Ustavni sud u nizu svojih odluka utvrdio da postoji sistemski problem s rješavanjem predmeta pred sudovima u Bosni i Hercegovini u razumnom roku, što je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih razina javne vlasti u toj oblasti (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1680/16 od 10. svibnja 2017. godine, toč. 53–66. i druge odluke od 10. svibnja 2017. godine, sve dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), Ustavni sud smatra da duljina postupka u konkretnom slučaju ne zadovoljava standard „razumnog roka“, u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
25. Na temelju navedenog, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava apelanata na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
26. S obzirom na odluku u ovom predmetu i svoju dosadašnju praksu (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2975/21 od 7. rujna 2022. godine, toč. 32–34.), Ustavni sud smatra da, u smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantima treba isplatiti iznos od po 400,00 KM. Tu naknadu dužna je platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka tog roka apelantima plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
b) Pravo na imovinu
27. Apelanti ukazuju i na povredu prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelanti kršenje tog prava, u biti, temelje na istim tvrdnjama koje su istaknuli u svezi s pravom na pravično suđenje, koje je Ustavni sud već elaborirao u prethodnim točkama ove odluke i zaključio da su neutemeljeni. Osim toga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je pravo apelanata na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.
VII.Zaključak
28. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak
1. Europske konvencije imajući u vidu da je parnični postupak trajao šest godina i oko osam mjeseci, od čega pred Kantonalnim sudom pet godina i oko dva mjeseca, a taj sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio bilo kakve razloge za takvo prolongiranje donošenja odluke.
29. Ustavni sud, dalje, zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje u situaciji kada nisu utemeljeni navodi apelanata da su redovni sudovi postupali proizvoljno ili „očigledno nerazumno“.
30. Na temelju članka 59. st. (1), (2) i (3) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
31. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman