Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2577/21 (T.Ć.)
Odluka donesena 22. 01. 2026.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Invalidnina
- Pravično suđenje - jednakost strana u postupku
- Pravo na pravnu sigurnost
- Upravni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Zakon o upravnom postupku
- Zakon o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite
- Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Pravilnik o izmjeni pravilnika o utvrđivanju procenta vojnog invaliditeta
- Pravilnik o izmjenama i dopunama pravilnika o radu ljekarskih komisija u postupku po zakonu o pravima branilaca i članova njihovih porodica
- Pravilnik o dopunama pravilnika o utvrđivanju procenta vojnog invaliditeta
- Ispravka Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti branilačko - invalidske zaštite
- Zakon o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite
- Ispravka Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-2577/21
Apelacija
Odluka o meritumu
22. 01. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-2577/21, rješavajući apelaciju T. Ć., na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Angelika Nussberger, potpredsjednica
Helen Keller, sudija
Ledi Bianku, sudija
Marin Vukoja, sudija
Larisa Velić, sudija na sjednici održanoj 22. januara 2026. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neutemeljena apelacija T. Ć. podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 U 007928 19 U od 2. travnja 2021. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. T. Ć. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Posušja podnio je 16. srpnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 U 007928 19 U od 2. travnja 2021. godine. Također, iz apelacijskih navoda proizlazi da apelant osporava Rješenje Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida Obrambeno-oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj UP-1-03-41-ZKZ-
5618/16 od 31. listopada 2019. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i Ministarstva zatraženo je 9. i 10. svibnja 2023. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Pozvani su 15. i 29. svibnja 2023. godine dostavili odgovore na apelaciju, koje je Ustavni sud 7. lipnja 2023. godine dostavio apelantu. Apelant se u ostavljenom roku nije izjasnio na dostavljene odgovore.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Rješenjem Službe za branitelje Domovinskog rata Općine Posušje (u daljnjem tekstu: Služba) od 7. studenog 2006. godine apelantu je priznato svojstvo ratnog vojnog invalida (u daljnjem tekstu: RVI) V. grupe sa 70 % vojnog invaliditeta, kao i pravo na osobnu invalidninu u mjesečnom iznosu od 234,88 KM.
6. Rješenjem Ministarstva broj UP-1-03-41-ZKZ-5618/16 od 31. listopada 2019. godine ukinuto je konačno rješenje Službe od 7. studenog 2006. godine i upravna stvar riješena tako što je apelantu priznato svojstvo RVI X. grupe sa 20 % vojnog invaliditeta. Također je navedenim rješenjem apelantu priznato pravo na osobnu invalidninu u mjesečnom iznosu od 42,50 KM.
7. Presudom Vrhovnog suda broj 70 0 U 007928 19 U od 2. travnja 2021. godine odbijena je apelantova tužba podnesena protiv rješenja Ministarstva. Vrhovni sud je u obrazloženju istaknuo da je u konkretnom slučaju Ministarstvo postupalo po službenoj dužnosti u postupku kontrole korištenja prava na osobnu invalidninu, na temelju čl. 7. i 14. Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti braniteljsko-invalidske zaštite (u daljnjem tekstu: Zakon o provođenju kontrole). Vrhovni sud je naveo da je apelantov predmet upućen nadležnom Institutu za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja (u daljnjem tekstu: Prvostupanjska komisija) radi revizije nalaza i mišljenja liječničkih komisija izdanih u postupku priznavanja svojstva RVI po Zakonu o pravima branitelja i članova njihovih obitelji (u daljnjem tekstu: Zakon o pravima branitelja). Vrhovni sud je dalje istaknuo da je Prvostupanjska komisija na temelju medicinske dokumentacije i neposrednog pregleda apelanta donijela nalaz i mišljenje iz kojeg proizlazi da je u ranijem postupku apelantov vojni invaliditet cijenjen u visini od 70 % po toč. 201.b.-40 % i 149.b-40 %, ali je u postupku provođenja kontrole apelantov vojni invaliditet cijenjen u visini od 20 % X. grupe trajno. Naime, kako je ukazano, Prvostupanjska komisija je obrazložila „da nema osnovu za primjenu točke 149.b (povreda lubanje sa ili bez frakture, ali s pojavama traumatske encefalopatije, uz izražene pseudoneurastenične pojave), jer je dijagnostička obrada učinjena na velikoj vremenskoj distanci, dok je samo liječenje iziskivalo jednogodišnje kontrole kod psihijatra do 2006. godine, a kliničkim pregledom se ne registriraju pseudoneurastenične pojave“. Također, Vrhovni sud je ukazao da je Prvostupanjska komisija obrazložila „da isto tako ne postoji osnova ni za primjenu točke 201.b […] jer se uvidom u postojeću medicinsku dokumentaciju radi o kontuziji L/S segmenta, bez prijeloma, koja nije ostavila za posljedicu značajne funkcionalne ispade i oštećenje korjenova živaca, pa se vojni invaliditet cijeni analogno točki 201. u visini od 20 %“.
8. Vrhovni sud je dalje ukazao da je apelant na prvostupanjski nalaz i mišljenje uložio prigovor u skladu s odredbama članka 23.a Pravilnika o radu liječničkih komisija u postupku po Zakonu o pravima branitelja i članova njihovih obitelji (u daljnjem tekstu: Pravilnik o radu liječničkih komisija). Naime, kako je ukazano, apelant je u prigovoru naveo „da se ne slaže s ocjenom invaliditeta jer se zdravstveno stanje pogoršalo vezano za ozljedu i oboljenje od teške neizlječive bolesti koja je posljedica ozljede tijekom izvršavanja zadatka u ratu i kao takvo nije uzeto u obzir, pa traži ponovnu ocjenu invaliditeta“. Postupajući po tom prigovoru, Vrhovni sud je istaknuo da je nadležna Liječnička komisija za medicinsko vještačenje (u daljnjem tekstu: Drugostupanjska komisija) donijela novi nalaz i mišljenje. Naime, kako je obrazloženo, izvršen je uvid u kompletnu dokumentaciju u spisu, obavljen neposredni pregled apelanta i u drugostupanjskom nalazu detaljno navedeno što je Drugostupanjska komisija utvrdila, uz obrazloženje da su suglasni s prvostupanjskim nalazom. Vrhovni sud je istaknuo da je Ministarstvo, na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, primjenom članka 7. stavak 3. Zakona o provođenju kontrole i čl. 3. i 10. Zakona o pravima branitelja, riješilo kao u dispozitivu osporenog rješenja.
9. Vrhovni sud je naglasio da je Drugostupanjska komisija u svom nalazu dala potpunu, jasnu i dovoljno obrazloženu ocjenu vojnog invaliditeta u skladu s odredbama Pravilnika o radu liječničkih komisija i Pravilnika o utvrđivanju procenta vojnog invaliditeta. Stoga je Vrhovni sud konstatirao da je i osporeno rješenje Ministarstva doneseno u skladu s odredbama Zakona o provođenju kontrole, Zakona o pravima branitelja, Pravilnika o radu liječničkih komisija, pa da su neutemeljeni navodi iz tužbe da je u upravnom postupku došlo do povrede pravila postupka. Vrhovni sud je istaknuo da je, suprotno navodima iz tužbe, ocjena apelantovog invaliditeta dana na temelju medicinske dokumentacije, u skladu s kojom je apelant i ranije cijenjen (kako to propisuje članak 7. stavak 4. Zakona o provođenju kontrole), a Liječnička komisija pri tome nije smatrala, shodno članku 13.a stavak 5. Pravilnika o radu liječničkih komisija, da je potrebno pribaviti nove dodatne specijalističke nalaze. Dalje je Vrhovni sud istaknuo da je apelantu bilo omogućeno da sudjeluje u postupku na način propisan odredbama članka 23. a Pravilnika o radu liječničkih komisija, gdje je mogao da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima za koje je smatrao da su važne za ocjenu njegovog invaliditeta i da istakne sve ono što je smatrao odlučnim za donošenje rješenja. Pri tome, Vrhovni sud je istaknuo da apelant uopćenim i ničim argumentiranim navodima tužbe nije doveo u bilo kakvu sumnju konačan nalaz i mišljenje Drugostupanjske komisije, pa da nisu povrijeđene odredbe zakona na apelantovu štetu. Pored navedenog, Vrhovni sud je istaknuo da je nesporno da su Presudom Ustavnog suda FBiH broj U-17/12 od 7. veljače 2013. godine proglašene neustavnim odredbe članka 7. st. 2. i 3. Zakona o provođenju kontrole, ali samo u dijelu koji glasi „i sam riješiti upravnu stvar, bez pozivanja korisnika prava po bilo kojoj osnovi“. U svezi s tim, Vrhovni sud je naglasio da Ministarstvo nije riješilo konkretnu upravnu stvar bez apelantovog sudjelovanja.
IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije
10. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz članka II/3.k) i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, kao i zabrana zlouporabe prava iz članka 17. Europske konvencije. Apelant smatra da je u konkretnom slučaju proizvoljno utvrđeno činjenično stanje i da su proizvoljno primijenjene odredbe materijalnog i procesnog prava. Apelant smatra da se Ministarstvo i Vrhovni sud nisu upuštali u predmet raspravljanja jer je iz priložene dokumentacije vidljivo da apelant ostvaruje svoja prava za priznavanje statusa RVI sa 100 % vojnog invaliditeta (najmanje 70 % kao u ranijem rješenju). Apelant smatra da u obzir nisu uzimane sve relevantne činjenice i njegovi nalazi, te da je Ministarstvo „uzelo nedokazane činjenice kao dokazane“, suprotno odredbi članka 9. Zakona o upravnom postupku (u daljnjem tekstu: ZUP) i načelu saslušanja stranaka (članak 8.). Apelant je istaknuo da su osporenim odlukama povrijeđene i odredbe Zakona o provođenju kontrole. Također je istaknuo da nije sudjelovao u postupku niti je imao pravo da se izjasni kao stranka u postupku jer nadležne liječničke komisije nisu upravni organi koji vode postupak nego Ministarstvo.
11. Apelant je dalje istaknuo da su nadležne liječničke komisije propustile dati detaljno obrazloženje nalaza i mišljenja jer se ne vidi jesu li ti nalazi dani u skladu s propisima, niti po kojoj osnovi je njegov vojni invaliditet ukinut. Apelant je istaknuo da je takav stav zauzeo i Vrhovni sud u Odluci broj 70 0 U 006967 18 U od 12. ožujka 2020. godine, pa da je sada u pobijanoj odluci Vrhovni sud u identičnoj pravnoj stvari zauzeo suprotan stav. Apelant se pozvao i na presude Vrhovnog suda br. 70 0 U 006616 18 U od 26. rujna 2019. godine, 70 0 U 006922 18 U od 4. ožujka 2021. godine i 70 0 U 008425 20 U od 12. svibnja 2021. godine, u kojima je taj sud u gotovo identičnoj pravnoj stvari, po apelantovom mišljenju, uvažavao tužbe tužitelja. Naime, iako je apelant na prvostupanjski nalaz izjavio prigovor/zahtjev za novo medicinsko vještačenje u kojem je osporio ocjenu invaliditeta koju je dala Liječnička komisija i obrazloženje tog nalaza i mišljenja, Drugostupanjska komisija u svom konačnom nalazu uopće nije odgovorila na navode istaknute u prigovoru, što je u suprotnosti s odredbama Pravilnika o radu liječničkih komisija. Stoga je apelant istaknuo da mu je samo formalno dana mogućnost ulaganja prigovora, a da prigovor nije analiziran. Apelant je istaknuo da se takvim postupanjem sudova, kada u istim/sličnim stvarima donose različite odluke, stvara pravna nesigurnost.b)Odgovori na apelaciju
12. Vrhovni sud i Ministarstvo su, u biti, istaknuli da je apelantova apelacija neutemeljena te su predložili da se odbije.
V.Relevantni propisi
13. Zakon o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite („Službene novine Federacije BiH“ br. 82/09, 11/10 – ispravak, 4/13 – odluka USFBiH, 24/13 – odluka USFBiH i 103/21)
U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite („Službene novine Federacije BiH“ br. 82/09 i 11/10 – ispravak) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 7. st. 1, 2, 3. i 4. (Revizija rješenja kojima su priznata prava) (1) Sva rješenja kojima su priznata prava na ličnu invalidninu, dodatak za njegu i pomoć od drugog lica, ortopedski dodatak, porodičnu invalidninu, uvećanu porodičnu invalidninu, mjesečni novčani dodatak za dobitnike ratnih priznanja ili odlikovanja, osnovno osiguranje i penzije pod povoljnijim uvjetima, podliježu reviziji u skladu sa ovim Zakonom. (2) Na osnovu uvjerenja iz članka 6. stav 5. ovog Zakona u postupku revizije Federalno ministarstvo će sa danom izdavanja novog uvjerenja ukinuti rješenje kojim je bilo priznato neko od prava iz stava 1. ovog članka i samo riješiti upravnu stvar bez pozivanja korisnika prava po bilo kojem osnovu. (3) U slučajevima iz članka 6. stav 7. ovog Zakona kada nadležna komisija Instituta utvrdi manji ili veći procent vojnog invaliditeta u odnosu na ranije utvrđeni procent vojnog invaliditeta ili utvrdi vojni invaliditet manji od 20%, ili manji ili viši stepen ortopedskog dodatka ili dodatka za tuđu njegu i pomoć od drugog lica, Federalno ministarstvo će u postupku revizije ukinuti rješenje sa danom donošenja novog rješenja i samo riješiti upravnu stvar, bez pozivanja korisnika prava po bilo kojem osnovu. (4) Institut donosi nalaz, ocjenu i mišljenje isključivo na osnovu postojeće medicinske dokumentacije (na osnovu koje je ranije cijenjen) u spisu predmeta i na osnovu pregleda korisnika prava.
NAPOMENA:
Presudom Ustavnog suda Federacije BiH, broj U-17/12 od 7. februara 2013. godine objavljenom u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 24/13 od 27.3.2013. godine utvrđuje se da član 7. st. 2. i 3. u dijelu koji glasi: "i samo riješiti upravnu stvar bez pozivanja korisnika prava na bilo kojem temelju" Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti braniteljsko-invalidske zaštite ("Službene novine Federacije BiH", broj 82/09) nisu u saglasnosti s članom 6. stav 1. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Član 14. (Nadležnost za provođenje ovog Zakona) Za provođenje revizije u skladu sa ovim Zakonom nadležno je Federalno ministarstvo, Federalni zavod PIO/MIO i Institut za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja.
14. Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica („Službene novine Federacije BiH“ br. 33/04, 56/05 – ispravak, 70/07, 9/10, 95/13 – odluka USFBiH i 90/17)
Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi: Član 3. stav 1.
Ratni vojni invalid je državljanin Bosne i Hercegovine koji je, vršeći vojne dužnosti, druge dužnosti za ciljeve odbrane u sastavu Oružanih snaga, učestvujući u odbrani Bosne i Hercegovine u periodu i pod uvjetima i okolnostima iz članka 2. stav 1. ovog zakona, zadobio ranu, povredu, bolest ili je vršenje dužnosti uticalo na pogoršanje bolesti, pa je zbog toga nastupilo oštećenje njegovog organizma najmanje za 20%.
15. Pravilnik o radu ljekarskih komisija po Zakonu o pravima branilaca i članova njihovih porodica („Službene novine Federacije BiH“ br. 41/04, 29/11, 63/15, 22/16 i 44/18)
Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 8. st. 2 i 3.
Nalaz i mišljenje ljekarskih komisija trebaju biti potpuni, jasni i dovoljno obrazloženi i da sadrže sve činjenice i okolnosti koje su sa medicinskog stanovišta od značaja za donošenje pravilnog rješenja.
Smatra se da je nalaz i mišljenje iz stava 2. ovog članka potpun i obrazložen ukoliko se ljekarska komisija izjasni pojedinačno o svakom oštećenju uz potpun opis stanja, vidnih tragova ranjavanja ili povrede, funkcionalnog stanja i drugih činjenica i okolnosti koje su sa medicinskog stanovišta od značaja za davanje nalaza i mišljenja. Pri utvrđivanju procenta invaliditeta ne uzimaju se u obzir oštećenja organizma koja nastaju kao posljedica starenja, zanimanja ili materijalnog stanja.
Član 13.a st. 4. i 5.
Ukoliko ljekarska komisija iz stava 1. ovog članka da drugačiji nalaz i mišljenje u pogledu visine procenta vojnog invaliditeta, stepena ortopedskog dodatka, stepena dodatka za njegu i pomoć drugog lica, sposobnosti za privređivanje ili uzročnoposljedičnoj vezi, u odnosu na raniji nalaz i mišljenje koji je predmet kontrole, obavezna je dati detaljno obrazloženje razloga za izmjenu nalaza i mišljenja. Ako Ljekarska komisija iz stava 1. ovog članka ocijeni da je za davanje potpunog nalaza i mišljenja po postojećoj medicinskoj dokumentaciji u spisu predmeta, potrebno pribaviti nove dodatne specijalističke nalaze, uputit će korisnika prava u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu radi pribavljanja tih nalaza.član 23.a st. 1. i 2.
Nalaz i mišljenje Ljekarska komisija Instituta za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja u postupku provođenja Zakona o kontroli korištenja prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite dostavit će pregledanom licu poštom preporučeno u roku od tri dana od dana davanja nalaza i mišljenja.
Na nalaz i mišljenje iz prethodnog stava stranka može uložiti prigovor u roku od 8 dana od dana prijema nalaza i mišljenja.
16. Pravilnik o utvrđivanju procenta vojnog invaliditeta („Službene novine Federacije BiH“ br. 41/04, 17/13 i 34/18) u relevantnom dijelu glasi:
Član 2. Procent vojnog invaliditeta utvrđuje se na osnovu odredaba ovog pravilnika i Liste procenta vojnog invaliditeta (u daljem tekstu: Lista) koja je odštampana uz ovaj pravilnik i čini njegov sastavni dio.
LISTA PROCENTA VOJNOG INVALIDITETA21
149. Povreda lobanje, sa ili bez frakture, ali sa pojavama traumatske encefalopatije, prema težini:
a) lahke pseudoneurastenične pojave 20 do 30%
b) izražene pseudoneurastenične pojave 40 do 60%
c) teške pseudoneurastenične pojave 70 do 90% Traumatska encefalopatija priznaje se samo ako postoje objektivni znaci i pozitivni laboratorijski nalazi. Subjektivni sindrom ne cijeni se kao posttraumatska encefalopatija. Za ocjenjivanje procenta vojnog invaliditeta po ovoj tački neophodno je uraditi: fundus, EEG, psihičko testiranje i kompjutersku tomografiju mozga.
201. Hernija intervertebralnog diska, ako se ispoljila neposredno poslije verifikovane traume i sprovedenog stacionarnog liječenja i ako postoje trajna oštećenja korjenova lumbosakralnog ili cervikobranhijalnog pleksusa:
a) lakšeg oblika, sa lakšim oštećenjem motoliteta i senzibiliteta 20 do 30%
b) teškog oblika 40 do 50%
c) teškog oblika, sa izraženim oštećenjem motoliteta, atrofijama i trofičnim pojavama iz određene radikularne zone ili segmenta kičmene moždine 60 do 100%
- II grupa
17. Zakon o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98, 48/99 i 61/22)
U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98 i 48/99) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
8. Načelo saslušanja stranke
Član 8. stav 1. (1) Prije donošenja rješenja stranci se mora pružiti mogućnost da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima koje su važne za donošenje rješenja.
VI.Dopustivost i meritum
18. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uvjete propisane člankom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, da je podnesena u roku, kao i da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz članka 18. stavak (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neutemeljena u smislu odredbe članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.
19. Apelant tvrdi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, kao i zabrana zlouporabe prava iz članka 17. Europske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
20. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava ve-zana za krivične postupke.
Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […]
21. Apelant, u biti, smatra da je u konkretnom slučaju proizvoljno utvrđeno činjenično stanje, da su proizvoljno primijenjeni pozitivnopravni propisi, da mu nije omogućeno da sudjeluje u postupku te da je osporenim odlukama povrijeđena pravna sigurnost.
22. U odnosu na apelantove navode da mu nije omogućeno da sudjeluje u postupku, tj. da bude saslušan kao stranka pred Ministarstvom, kao i da je povrijeđeno načelo saslušanje stranke iz članka 8. ZUP-a, Ustavni sud smatra da apelant, u biti, ukazuje na kršenje načela ravnopravnosti stranaka u postupku. Ustavni sud podsjeća da načelo ravnopravnosti stranaka podrazumijeva, kako je Europski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) utvrdio u svojoj praksi u kontekstu građanskog postupka, da objema stranama mora biti dana razumna mogućnost da izlože svoj predmet, uključujući i iznošenje dokazne građe, pod uvjetima koji ih ne stavljaju u znatno podređen položaj u odnosu na protivnika (vidi Europski sud, Letinčić protiv Hrvatske, presuda od 3. svibnja 2016. godine, predstavka broj 7183/11, točka 48., i Odluka Ustavnog suda broj AP-3692/19 od 5. svibnja 2021. godine, točka 35., dostupna na www.ustavnisud.ba). Također, Ustavni sud podsjeća da iz članka 8. ZUP-a proizlazi da se prije donošenja rješenja stranci mora pružiti mogućnost da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima koje su važne za donošenje rješenja. Imajući u vidu prirodu i predmet osporenog postupka, Ustavni sud smatra da je apelantu omogućeno sudjelovanje u konkretnom postupku, odnosno izjašnjavanje o svim relevantnim činjenicama i okolnostima. Naime, Ustavni sud zapaža da iz apelacijskog spisa proizlazi da je apelanta pregledala Prvostupanjska komisija, te da je apelant na prvostupanjski nalaz podnio prigovor u skladu sa člankom 23.a Pravilnika o radu liječničkih komisija. Dalje, Drugostupanjska komisija je ponovno pregledala apelanta, što ni on ne osporava, pa Ustavni sud smatra da mu je na taj način omogućeno da sudjeluje u konkretnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP-46/21 od 7. rujna 2022. godine, točka 41.). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema ništa što bi ukazivalo da je apelantu prekršeno načelo ravnopravnosti strana u postupku.
23. U svezi s navodima koji se tiču proizvoljnosti u postupanju Ministarstva i Vrhovnog suda pri utvrđivanju činjenica i primjeni pozitivnopravnih propisa, Ustavni sud ukazuje da je, prema praksi Europskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine) dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi, Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. sa daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. 42. do 45. s daljnjim referencama objavljena na www.ustavnisud.ba).
24. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud u osporenoj presudi kao konačnoj odluci dao detaljno, argumentirano i jasno obrazloženje zašto je u konkretnom slučaju smanjen procent apelantovog invaliditeta. Pri tome, Ustavni sud zapaža da apelant u apelaciji ponavlja navode koje je isticao u tužbi protiv rješenja Ministarstva i koje je razmotrio Vrhovni sud, te jasno i detaljno objasnio zašto ne mogu utjecati na drugačije odlučenje u konkretnom slučaju (vidi točku 9. ove odluke). Osim toga, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud jasno obrazložio zašto smatra da su nalazi liječničkih komisija obrazloženi i dani u skladu s relevantnim zakonskim propisima, da je apelantu omogućeno da sudjeluje u postupku, da je ocjena apelantovog invaliditeta dana na temelju medicinske dokumentacije u skladu s kojom je apelant i ranije cijenjen, kao i zašto u konkretnom slučaju nije relevantna Presuda Ustavnog suda FBiH broj U-17/12 od 7. veljače 2013. godine. Imajući u vidu da su u osporenim odlukama dana detaljna i relevantna obrazloženja, koja Ustavni sud ne smatra ni proizvoljnim niti „očigledno nerazumnim“, Ustavni sud smatra neutemeljenim apelantove navode koji se odnose na kršenje prava na pravično suđenje.
25. Pored navedenog, Ustavni sud zapaža da se apelant poziva i na povredu pravne sigurnosti, ističući da je Vrhovni sud u identičnim/sličnim slučajevima zauzeo drugačije pravne stavove nego u konačnoj osporenoj odluci. Ustavni sud podsjeća da je prema stavu Evropskog suda jedan od osnovnih vidova vladavine prava je načelo pravne sigurnosti (vidi Evropski sud, Xero Flor w Polsce sp. z o.o. protiv Poljske, presuda od 7. maja 2021. godine, predstavka broj 4907/18, tačka 282.), koje, između ostalog, jamči dosljednost pri odlučivanju o pravnim zahtjevima i pridonosi povjerenju javnosti u sudove (vidi Mirković i drugi protiv Srbije, presuda od 26. juna 2018. godine, predstavka broj 27471/15 i 12 drugih, tačka 141.). Međutim, Ustavni sud zapaža da se apelant poziva na odluke Vrhovnog suda u kojima je taj sud ukidao rješenja Ministarstva jer nalazi nadležnih liječničkih komisija nisu bili adekvatno obrazloženi, ili zato što nisu bili sačinjeni u skladu s Pravilnikom o utvrđivanju procenta vojnog invaliditeta, ili zato što je Vrhovni sud zaključio da je tužitelju samo formalno dano pravo na prigovor, jer Drugostupanjska komisija nije dala „bilo kakvo razrješenje ili odgovor na navode prigovora“. Dakle, u navedenim predmetima se ne radi o zauzimanju određenog pravnog stava koji je proturječan stavu Vrhovnog suda u osporenoj presudi. Naime, Ustavni sud ukazuje da sud u svakom predmetu zasebno cijeni je li određeni nalaz i mišljenje sačinjen u skladu s relevantnim propisima i je li dovoljno jasno obrazložen. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je Vrhovni sud u osporenoj presudi citirao što je apelant istaknuo u svom prigovoru na prvostupanjski nalaz (vidi točku 8. ove odluke), kao i činjenicu da je Drugostupanjska komisija, na temelju relevantne medicinske dokumentacije i pregleda apelanta, u drugostupanjskom nalazu detaljno navela što je utvrdila. Dakle, u konkretnom slučaju Vrhovni sud je zaključio da su nalazi detaljno obrazloženi i da su sačinjeni u skladu s relevantnim propisima, za što je u osporenoj presudi dao obrazloženje za koje je Ustavni sud već zaključio da nije proizvoljno. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud i te apelacijske navode smatra neutemeljenim.
26. Na temelju svega navedenog, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak
1. Europske konvencije.
Ostali navodi
27. U odnosu na apelantove navode o kršenju prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da se tvrdnje o povredi tog prava temelje na istim navodima koji su već detaljno razmotreni u odnosu na pravo na pravično suđenje i za koje je utvrđeno da su neutemeljeni. Osim toga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je apelantovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.
28. U odnosu na članak 17. Europske konvencije, Ustavni sud podsjeća da ta odredba Europske konvencije ne zasniva posebno individualno pravo nego predviđa pravilo tumačenja čiji je cilj zaštita ideje, kao i cilja same Europske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj U-62/01 od 5. travnja 2002. godine, točka 14., i Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-90/06 od 6. srpnja 2007. godine, točka 38., dostupne na www.ustavnisud.ba). Stoga Ustavni sud ove navode neće ispitivati.
VII.Zaključak
29. Ustavni sud zaključuje da osporenim odlukama nije došlo do povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije s obzirom na to da su Vrhovni sud i Ministarstvo u konkretnom slučaju detaljno, argumentirano i jasno obrazložili zašto je apelantu umanjen procent vojnog invaliditeta.
30. Na temelju članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
31. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.