Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2185/22 (G. R.)
Odluka donesena 18. 01. 2024.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Upravni postupak
- Upravni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2185/22
Apelacija
Odluka o meritumu
18. 01. 2024.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-2185/22, rješavajući apelaciju koju je podnio Gradimir Rađenović, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Mirsad Ćeman, potpredsjednik Helen Keller, potpredsjednica Seada Palavrić, sudija Angelika Nußberger, sudija Ledi Bianku, sudija na sjednici održanoj 18. januara 2024. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio Gradimir Rađenović.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se, nakon donošenja Rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske broj 18.05/2-R20/18 od 28.
novembra 2018. godine, vodi pred Republičkim sekretarijatom za raseljena lica i migracije.
Na osnovu člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Republičkom sekretarijatu za raseljena lica i migracije da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje navedenog postupka, shodno članu II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da Gradimiru Rađenoviću isplati iznos od 1.500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Republičkom sekretarijatu za raseljena lica i migracije i Vladi Republike Srpske da u prethodno navedenom roku od najkasnije tri mjeseca obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Gradimir Rađenović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Pelagićeva podnio je 11. juna 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog prekomjerne dužine upravnog postupka i upravnog spora u predmetu ostvarivanja prava na alternativni smještaj.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) i Republičkog sekretarijata za raseljena lica i migracije (u daljnjem tekstu: Republički sekretarijat), pravnog sljednika Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, zatraženo je 15. novembra 2022. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Vrhovni sud, Okružni sud i Republički sekretarijat su dostavili odgovore na apelaciju, koji su 19. decembra 2022. godine dostavljeni apelantu radi izjašnjenja.
4. Apelant je u ostavljenom roku dostavio izjašnjenje.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice koje su relevantne za odlučivanje o apelaciji navedene su kako slijedi.
6. Rješenjem Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica, Odsjek Doboj (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ), od 18. marta 2007. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske (u daljnjem tekstu: drugostepeni organ) od 3. aprila 2009. godine, utvrđen je prestanak apelantovog prava na alternativni smještaj.
7. Presudom Okružnog suda od 28. avgusta 2009. godine uvažena je apelantova tužba, drugostepeno rješenje je poništeno, te je predmet vraćen drugostepenom organu na ponovni postupak. Drugostepeni organ je rješenjem od 13. novembra 2009. godine poništio prvostepeno rješenje te je predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak.
8. U daljnjem toku postupka donesene su četiri prvostepene odluke, koje su rješenjima drugostepenog organa ukinute i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak.
9. U ponovnom postupku rješenjem prvostepenog organa od 25. decembra 2014. godine, koje je potvrđeno rješenjem drugostepenog organa od 6. marta 2015. godine, utvrđen je prestanak apelantovog prava na alternativni smještaj. Protiv drugostepenog rješenja apelant je 17. aprila 2015. godine podnio tužbu Okružnom sudu, koji je presudom od 14. septembra 2015. godine odbio apelantovu tužbu. Presudom Vrhovnog suda od 6. septembra 2018. godine uvažen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, navedena presuda Okružnog suda je preinačena i apelantova tužba uvažena te je poništeno osporeno rješenje drugostepenog organa.
10. Drugostepeni organ, postupajući u skladu s presudom Vrhovnog suda, donio je Rješenje broj 18.5/2-R20/18 od 28. novembra 2018. godine kojim je uvažio apelantovu žalbu, poništio prvostepeno rješenje i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak.
11. Protiv drugostepenog rješenja apelant je 12. februara 2019. godine podnio tužbu Okružnom sudu, koji je presudom od 8. avgusta 2019. godine odbio apelantovu tužbu. Presudom Vrhovnog suda od 24. marta 2022. godine odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je nižestepeni sud pravilno postupio kada je odbio tužbu budući da je drugostepeni organ predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak te da je potrebno umjesto poništenog akta donijeti novi upravni akt. Pri tome, Vrhovni sud je ukazao da u ponovnom postupku prvostepeni organ treba da postupi u skladu s datim uputstvima.
12. Prema stanju spisa, postupak je u toku pred prvostepenim organom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da postupak pretjerano dugo traje. Takođe, on navodi da je Vrhovni sud presudom od 6. septembra 2018. godine sam riješio konkretni spor te da je drugostepeni organ pogrešno postupio kada je vratio predmet prvostepenom organu na ponovni postupak. Osim toga, apelant se pozvao i na povredu prava da ne bude podvrgnut mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3 Evropske konvencije.
b) Odgovor na apelaciju i izjašnjenje
14. U odgovoru na apelaciju Republički sekretarijat je ukratko naveo hronologiju postupka.
15. U odgovoru na apelaciju Okružni sud je istakao da je u konkretnom predmetu donosio odluke u razumnom roku, tj. da je obje presude donio u istoj godini u kojoj su apelantove tužbe bile zaprimljene.
16. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da apelant svojim tvrdnjama ne dovodi u pitanje zakonitost i pravilnost presude koju apelacijom osporava te da u postupku pred Vrhovnim sudom nisu povrijeđena apelantova prava.
17. Apelant je u izjašnjenju naveo da redovni sudovi računaju da konkretni postupak traje od 2019. godine, a „zaboravljaju ranija rješenja nadležnih organa uprave i ranije presude redovnih sudova“.
V.Relevantni propisi
18. Zakon o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 13/02, 87/07 - ispravka, 50/10 i 66/18) u relevantnom dijelu glasi:
Načelo ekonomičnosti postupka Član 14.
Postupak se vodi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge učesnike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rešenja.
VI.Dopustivost
19. Ustavni sud zapaža da apelacija ispunjava uslove propisane članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, da ispunjava i ostale razloge dopustivosti iz člana 18 stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neosnovana, u smislu odredbe člana 18 stav (4) Pravila Ustavnog suda. VII.Meritum
20. Apelant tvrdi da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
21. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...]
22. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, dužina trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38 i Delić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 2. marta 2021. godine, stav 18).
23. U konkretnom slučaju Ustavni sud će kao relevantan period za ocjenu dužine trajanja postupka razmatrati period od donošenja rješenja prvostepenog organa od 18. marta 2007. godine pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud zapaža da se postupak trenutno vodi pred prvostepenim organom, nakon što je drugostepeni organ, postupajući u skladu s presudom Vrhovnog suda od 6. septembra 2018. godine, predmet vratio tom organu na ponovni postupak. Dakle, relevantan period je 16 godina i deset mjeseci. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je dužina navedenog postupka a priori suprotna principu „razumnog roka“ iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije te bi se mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Međutim, Ustavni sud u činjenicama konkretnog predmeta ne nalazi takve izuzetne okolnosti, niti su organi uprave, koji su u najvećoj mjeri doprinijeli sveukupnoj dužini trajanja postupka, u odgovoru na apelaciju ukazali na njih.
24. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Ostali navodi
25. Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja navedenog postupka povrijeđeno pravo na imovinu i pravo da ne bude podvrgnut mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni. S obzirom na to da povredu tih prava zasniva na identičnim navodima koje je iznio u odnosu na pravo na pravično suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da ih nema potrebe posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo da ne bude podvrgnut mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3 Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
26. S obzirom na odluku u ovom predmetu i svoju dosadašnju praksu (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2975/21 od 7. septembra 2022. godine, tač. 32–34), Ustavni sud smatra da apelantu, u smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, na ime naknade štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku treba isplatiti iznos od 1.500,00 KM.
27. Ovu naknadu je dužna da plati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
28. Ustavni sud zaključuje da je došlo do kršenja prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije budući da konkretan postupak traje 16 godina i deset mjeseci, za šta ne postoji objektivno i prihvatljivo opravdanje, niti postoje izuzetne okolnosti koje bi mogle opravdati tako dugo trajanje postupka.
29. Na osnovu člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić