Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3523/21 (Z. H.)

Odluka donesena 30. 11. 2023.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Krivični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3523/21

Apelacija

Odluka o meritumu

30. 11. 2023.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-3523/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela Zehra Hanušić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14 i 47/23), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Mirsad Ćeman, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Helen Keller, potpredsjednica Seada Palavrić, sutkinja Angelika Nußberger, sutkinja Ledi Bianku, sudija na sjednici održanoj 30. novembra 2023. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Zehre Hanušić.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Tuzli pod brojem 32 0 K 140902 15 K 2.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Tuzli da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 32 0 K 140902 15 K 2 shodno članu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da Zehri Hanušić isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Tuzli i Vladi Tuzlanskog kantona da u prethodno navedenom roku od najkasnije tri mjeseca obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Zehra Hanušić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, koju zastupa Mirza Telalović, advokat iz Tuzle, podnijela je 15. oktobra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog prekomjerne dužine trajanja postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 32 0 K 140902 15 K 2.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, 12. aprila 2022. godine zatraženo je od Općinskog suda, Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo), te 16. januara 2023. godine od Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) da dostave odgovore na apelaciju.

3. Pozvani su dostavili odgovore na apelaciju, koji su 22. februara 2023. godine dostavljeni apelanticinom punomoćniku na izjašnjenje. Međutim, izjašnjenje nije dostavljeno u ostavljenom roku.

III.Činjenično stanje

4. Apelantica je 8. augusta 2012. godine ispitana u PU Tuzla u svojstvu osumnjičenog lica zbog postojanja osnova sumnje da je počinila krivično djelo teška krivična djela protiv sigurnosti javnog saobraćaja iz člana 336. stav (3) u vezi sa članom 332. st. (1) i (2) Krivičnog zakona Federacije BiH.

5. Općinski sud je 18. oktobra 2012. godine potvrdio optužnicu koju je Kantonalno tužilaštvo podiglo protiv apelantice 28. septembra 2012. godine.

6. Presudom Općinskog suda od 21. marta 2014. godine apelantica je proglašena krivom zato što je radnjama, pobliže opisanim u izreci presude, učinila krivično djelo navedeno u tački 4. ove odluke, te joj je izrečena uvjetna osuda kojom joj je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci i istovremeno određeno da se kazna neće izvršiti ako za vrijeme od jedne godine od pravomoćnosti presude ne učini novo krivično djelo.

7. Rješenjem Kantonalnog suda od 19. januara 2015. godine uvažena je žalba apelanticinog branioca, te je prvostepena presuda ukinuta, a predmet vraćen Općinskom sudu na ponovno suđenje. Predmet se vodi pod brojem 32 0 K 140902 15 K 2.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

8. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja krivičnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica navodi da se od potvrđivanja optužnice 18. oktobra 2012. godine, kada je stekla svojstvo optuženog lica, protiv nje vodi krivični postupak, zbog čega trpi negativne posljedice, te traži naknadu nematerijalne štete. 9.b) Odgovori na apelaciju

10. Općinski sud je naveo da je u konkretnom predmetu bilo potrebno saslušati sedam svjedoka koji su državljani Republike Hrvatske. Također je ukazao da je održano deset nastavaka glavnog pretresa, te da je nekoliko puta obavijestio stranke da od organa Republike Hrvatske nije dobio nikakve povratne informacije o postupanju po zamolnici za pružanje međunarodne pravne pomoći od 4. maja 2017. godine. Općinski sud je zatim ukazao da se 5. jula 2021. godine obratio Ministarstvu pravde BiH za ponovno postupanje po zamolnici, kao i da se 3. marta 2022. godine obratio nadležnom organu Republike Hrvatske sa zamolnicom za pružanje međunarodne pravne pomoći radi saslušanja svjedoka. Općinski sud je predložio da se apelacija odbije jer je njegovo postupanje bilo ograničeno okolnostima na koje nije mogao utjecati, tj. postupanjem zamoljenih organa.

11. Kantonalni sud je naveo da je predmet na postupanje po žalbi primio 12. septembra 2014. godine, da je odluku donio 19. januara 2015. godine, kao i da je spis vraćen prvostepenom sudu 12. februara 2015. godine. Također je naveo da su apelanticini navodi neosnovani i predložio da se apelacija odbije.

12. Kantonalno tužilaštvo je navelo da su apelacioni navodi neosnovani s obzirom na to da su kao svjedoci predložena lica koja nisu dostupna sudu ili ih je potrebno saslušati zamolbenim putem. V.Relevantni propisi

13. Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 35/03, 37/03 – ispravka, 56/03 – ispravka, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13, 59/14 i 74/20) u relevantnom dijelu glasi:

Član 14. st. (1) i (2) Pravo na suđenje bez odlaganja (1) Osumnjičeni, odnosno optuženi ima pravo da u najkraćem razumnom roku bude izveden pred sud i da mu bude suđeno bez odlaganja, a najkasnije u roku od jedne godine od dana potvrđivanja optužnice.

(2) Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

14. Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) u relevantnom dijelu glasi: Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost i meritum

15. Ustavni sud zapaža da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

16. Apelantica tvrdi da joj je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Ustavni sud, prije svega, ističe da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, dužina trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38, i Delić protiv Bosne i Hercegovine presuda od 2. marta 2021. godine, stav 18).

17. Ispitujući apelanticine navode, Ustavni sud, prije svega, podsjeća da period koji se uzima u obzir prilikom utvrđivanja dužine krivičnog postupka počinje danom kada je apelant ispitan kao osumnjičeni u konkretnom slučaju (vidi Evropski sud, Dimitar Vasilev protiv Bugarske, presuda od 10. aprila 2012. godine, predstavka broj 10302/05, tačka 25). S obzirom na to da iz stanja spisa predmeta proizlazi da je apelantica prvi put obaviještena o „optužbi“ prilikom prvog ispitivanja u policijskoj stanici, 8. augusta 2012. godine, proizlazi da je krivični postupak protiv apelantice počeo tog datuma.

18. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelantica u apelaciji osporava dužinu trajanja postupka od potvrđivanja optužnice, pa će Ustavni sud razmatrati period od 18. oktobra 2012. godine, kada je potvrđena optužnica, do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, postupak traje deset godina i osam mjeseci. Ustavni sud dalje primjećuje da su postojale objektivne okolnosti koje su utjecale na efikasnost u postupanju Općinskog suda s obzirom na to da je bilo potrebno saslušati svjedoke putem međunarodne pravne pomoći.

19. Analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je prvostepeni sud nakon godinu i pet mjeseci donio prvostepenu presudu, te da je Kantonalnom sudu trebalo oko četiri mjeseca da donese odluku o žalbi. Ustavni sud također primjećuje da, nakon što je drugostepeni sud ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio Općinskom sudu na ponovno suđenje, postupak pred tim sudom traje više od osam godina. U vezi s tim, Ustavni sud ne može prihvatiti opravdanje Općinskog suda da je njegovo postupanje bilo ograničeno okolnostima na koje nije mogao utjecati. Naime, Ustavni sud primjećuje neopravdanu pasivnost u postupanju Općinskog suda kojem je, od trenutka kada je drugostepeni sud predmet vratio na ponovno suđenje, trebalo dvije godine i tri mjeseca da uputi zamolnicu, te da, s obzirom na to da nije dobio nikakav odgovor od zamoljenog organa, četiri godine i dva mjeseca da zamolnicu ponovo pošalje. Imajući u vidu navedeno, kao i to da je Ustavni sud u nizu svojih odluka utvrdio da postoji sistemski problem s rješavanjem predmeta pred sudovima u Bosni i Hercegovini u razumnom roku, što je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti, za šta ne postoji ni djelotvoran pravni lijek (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1680/16 od 10. maja 2017. godine, tač. 53-66, i druge odluke od 10. maja 2017. godine, sve dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), Ustavni sud smatra da dužina postupka u konkretnom slučaju ne zadovoljava standard „razumnog roka“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

20. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji kršenje apelanticinog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naknada nematerijalne štete

21. S obzirom na odluku u ovom predmetu i svoju dosadašnju praksu (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2975/21 od 7. septembra 2022. godine, tač. 32–34), Ustavni sud smatra da, u smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantici treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM. Ovu naknadu dužna je platiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka apelantici plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. VII.Zaključak

22. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da krivični postupak traje deset godina i osam mjeseci, čemu je doprinijela dužina postupka pred Općinskim sudom, koji nije ponudio objektivno prihvatljive razloge za ovakvo prolongiranje donošenja odluke.

23. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

24. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3523/21 (Z. H.) | Sudska praksa | Aktio