Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2138/23 (S. S.)
Odluka donesena 30. 05. 2024.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
- Pretpostavka nevinosti
- Zakonito hapšenje neophodno radi sprječavanja izvršenja krivičnog djela
- Krivični postupak
- Zakonito hapšenje neophodno radi sprječavanja utjecaja na svjedoke
- Konkretizacija razloga za određivanje pritvora
- Pritvor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2138/23
Apelacija
Odluka o meritumu
30. 05. 2024.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-2138/23, rješavajući apelaciju Srđana Stupara, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14 i 47/23), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Mirsad Ćeman, potpredsjednik Helen Keller, potpredsjednica Seada Palavrić, sudija Angelika Nußberger, sudija Ledi Bianku, sudija na sjednici održanoj 30. maja 2024. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Srđana Stupara podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 14 0 K 005906 23 Kv od 25. aprila 2023. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Srđan Stupar (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupaju Nina Kisić i Goran Dragović, advokati iz Sarajeva, podnio je 5. maja 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) br. 14 0 K 005906 23 Kv od 25. aprila 2023. godine i 14 0 K 005906 23 Kpp 2 od 15. aprila 2023. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda i Okružnog javnog tužilaštva u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je da dostave odgovor na apelaciju. Pozvani su dostavili odgovor, koji je radi eventualnog izjašnjenja poslan apelantu. Apelant se nije izjasnio.
III.Činjenično stanje
3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
4. Rješenjem Okružnog suda broj 14 0 K 005906 23 Kpp 2 od 15. aprila 2023. godine apelantu je određen pritvor u trajanju od mjesec dana zbog opasnosti ometanja toka postupka uticajem na svjedoke, kao i zbog opasnosti da bi mogao da dovrši započeto krivično djelo. Sud je naveo da je apelant osnovano sumnjiv da je počinio krivično djelo pokušaja ubistva. Što se tiče posebnih pritvorskih razloga iz člana 197 stav 1 tač. b) i v) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKP), Tužilaštvo je isticalo da je apelant pokušao da sakrije nož nakon izvršenja krivičnog djela, što je sud cijenio kao bitnu okolnost. Dalje, sud je ukazao na tok postupka, te da predstoji saslušanje svjedoka i sprovođenje vještačenja. Okružni sud je uticaj na svjedoke cijenio u vezi sa činjenicom da se radi o malom mjestu, da su apelant i svjedoci nastanjeni u istom području, te bi na jednostavan način mogao da stupi u kontakt s njima, što bi moglo da se odrazi na krivični postupak.
5. U odnosu na postojanje opasnosti da će apelant dovršiti krivično djelo iz člana 197 stav 1 tačka v) ZKP-a, sud je cijenio da je osnovan prijedlog Tužilaštva za određivanje pritvora. Naime, apelantu se stavlja na teret da je oštećenom zadao više udaraca nožem u predjelu gornjeg dijela tijela, tačnije u predjelu lijeve strane rebara. U vezi s tim, sud je naveo da se „upornost i istrajnost osumnjičenog [apelanta] u vršenju krivičnog djela […] ogleda i u činjenici da [apelant] nije prezao da se koristi nožem, pa postoji bojazan da će boravkom na slobodi dovršiti krivično djelo […]“. Takođe je ukazano na postojanje svađa i razmirica između apelanta i oštećenog. Dakle, cijeneći prirodu i način izvršenja krivičnog djela te odnos apelanta i oštećenog, sud je cijenio da postoje naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi apelant u slučaju puštanja na slobodu mogao da dovrši započeto krivično djelo. Sud je ukazao na to da se apelant tereti za pokušaj ubistva na javnom mjestu, gdje se nalazilo više očevidaca, što ukazuje na apelantov specifičan karakter. Stoga je bilo nužno odrediti mjeru pritvora kao najadekvatniju mjeru jer mjere zabrane „nisu primjenjive niti svrsishodne“.
6. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Okružni sud je Rješenjem broj 14 0 K 005906 23 Kv od 25. aprila 2023. godine odbio žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje. Okružni sud je u obrazloženju potvrdio stavove prvostepenog suda o postojanju koluzione opasnosti. Pri tome je ukazao da je apelant u lošim odnosima s oštećenim i da je već pokušao da sakrije nož, koji je pronađen, zatim da se radi o manjoj sredini, kao i da oštećeni još nije saslušan u svojstvu svjedoka. Okružni sud je naveo da postoje i naročite okolnosti da će apelant „ponoviti“ krivično djelo. Okružni sud je ukazao na apelantovu raniju osuđivanost, koju je doveo u vezu s okolnostima koje prate način izvršenja inkriminisanih radnji – da je upotrebom noža oštećenom zadao najmanje devet uboda u predjelu lijeve strane rebara. Zaključio je da su u obrazloženju pobijanog rješenja dovoljno obrađeni razlozi i sve relevantne okolnosti, koje je prihvatio.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
7. Apelant ukazuje na povredu prava iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da osporava postojanje posebnih pritvorskih razloga, odnosno data obrazloženja koja su apstraktna. Opasnost od uticaja na svjedoke je bazirana na pretpostavkama, spekulacijama i mogućnostima, te konstataciji da bi apelant „mogao da stupi“ u kontakt sa svjedocima. Apelant konstataciju da bi pokušao da utiče na rezultate vještačenja i na oštećenog opisuje kao „potpuno nerealnu“. Apelant ukazuje i da iz obrazloženja rješenja nije jasno koje bi krivično djelo on „trebao dovršiti“ te da je drugostepeni sud naveo da će on „ponoviti“ krivično djelo. Apelant ističe da sudovi navode njegovu prethodnu osuđivanost, mada nigdje u rješenjima ta navodna osuđivanost nije konkretizovana niti je dovedena u vezu s onim za što se apelant osnovano sumnjiči. Apelant ukazuje i na povredu pretpostavke nevinosti jer je u sadržaju rješenja sud iznio uvjerenje da je apelant počinio krivično djelo.
b) Odgovor na apelaciju
8. Okružni sud je naveo da je apelacija neosnovana i da osporeno rješenje sadrži odgovore na navode iz apelacije.
9. Tužilaštvo u odgovoru na apelaciju ukazuje na postojanje naročitih okolnosti koje opravdavaju određivanje pritvora. U vezi sa članom 197 stav 1 tačka b) ZKP-a, Tužilaštvo ukazuje da je apelant skrivao nož, čime je iskazao spremnost da utiče na tok postupka, te na malu sredinu i „reputaciju“ apelanta kao lica koje je sklono tučama i fizičkim napadima, zbog čega može lako da utiče na svjedoke. Takođe, razlozi u vezi sa članom 197 stav 1 tačka
v) ZKP-a, prema mišljenju Tužilaštva, jasno su i konkretno obrazloženi.
V.Relevantni propisi
10. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 53/12, 91/17, 66/18 i 15/21) u relevantnom dijelu glasi:
Razlozi za pritvor Član 197. stav (1) tač. b) i v) (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određeno lice učinilo krivično djelo, pritvor se protiv tog lica može odrediti:
b) ako postoji osnovana bojazan da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili falsifikovati dokaze ili tragove važne za krivični postupak ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati krivični postupak uticajem na svjedoke, saučesnike ili prikrivače,
v) ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna i VI.Dopustivost i meritum
11. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uslove propisane članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uslove dopustivosti iz člana 18 stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18 stav (4) Pravila Ustavnog suda.
12. Apelant pobija navedena rješenja tvrdeći da su mu tim rješenjima povrijeđena prava iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 Evropske konvencije.
13. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
d) Pravo na ličnu slobodu i bezbjednost.
14. Član 5 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Svako ima pravo na slobodu i bezbjednost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i u skladu sa postupkom propisanim zakonom:
c) u slučaju zakonitog hapšenja ili pritvaranja lica u svrhu njegovog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlast zbog razumne sumnje da je počinilo krivično djelo, ili kada se to razumno smatra potrebnim kako bi se spriječilo počinjenje krivičnog djela ili bjekstvo nakon počinjenja krivičnog djela;
3. Svako ko je uhapšen ili pritvoren u skladu s odredbama iz stava 1 tačka c) ovog člana izvodi se bez odlaganja pred sudiju ili drugo službeno lice ovlašćeno zakonom da vrši sudsku vlast, te ima pravo da mu se sudi u razumnom roku ili da bude pušten na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može biti uslovljeno jemstvima da će se lice pojaviti na suđenju.
15. Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), kompatibilnost pritvora sa članom 5 stav 1 Evropske konvencije uslovljena je ispunjenjem tri uslova. Prvo, pritvor mora biti zasnovan na „osnovanoj sumnji” da je određeno lice počinilo krivično djelo, što pretpostavlja postojanje činjenica ili informacija koje bi objektivnog posmatrača uvjerile da je to lice moglo da počini krivično djelo. Drugo, svrha pritvora mora biti da se određeno lice dovede pred „nadležnu zakonitu vlast”, što treba razmotriti nezavisno od toga da li je ta svrha postignuta. Treće, pritvor prema tački (c) mora, kao i svako lišavanje slobode prema članu 5 stav 1 Evropske konvencije, biti „zakonito“ i „u skladu s postupkom propisanim zakonom“ (vidi Evropski sud [VV], Merabishvili protiv Gruzije, presuda od 28. novembra 2017. godine, predstavka broj 72508/13, tač. 181–186 s daljnjim referencama).
16. Dalje, član 5 stav 3 Evropske konvencije zahtijeva da je lice lišeno slobode u skladu sa članom 5 stav 1 tačka c) Evropske konvencije, tj. da je lišenje „zakonito“ u smislu navedenog člana i da obuhvata podjednako i proceduralnu i materijalnu zaštitu takvih lica. Poštovanje člana 5 stav 3 Evropske konvencije zahtijeva da sudska vlast preispita sva pitanja u vezi s pritvorom te da odluku o pritvoru donese pozivajući se na objektivne kriterijume predviđene zakonom.
17. Budući da apelant ne problematizuje postojanje osnovane sumnje i dovođenje pred nadležnu vlast, Ustavni sud smatra da su ispunjena prva dva uslova kompatibilnosti pritvora u smislu člana 5 stav 1 tačka c) i stav 3 Evropske konvencije. Preostaje da se odgovori na pitanje da li je u smislu navedenih garancija određivanje apelantovog pritvora bilo zakonito, odnosno „u skladu s postupkom propisanim zakonom“. Naime, apelantu je pritvor određen na osnovu člana 197 stav (1) tač. b) i v) ZKP-a, odnosno zbog postojanja koluzione i iteracijske opasnosti. Prema praksi Evropskog suda, na opasnost od ometanja krivične istrage ne može se pozvati in abstracto, već takav zaključak mora da se obrazloži relevantnim dokazima (vidi Becciev protiv Moldavije, presuda od 4. oktobra 2005. godine, predstavka broj 9190/03, tačka 59). Rizik od pritiska na svjedoke može da se prihvati u početnim fazama postupka (vidi Jarzyński protiv Poljske, stav 43). Međutim, on ne može da se zasniva samo na vjerovatnosti teške kazne, već mora biti povezan s određenim činjenicama (vidi loc. cit., presuda Merabishvili, tačka 224). Takođe, Ustavni sud podsjeća na to da opasnost od uticaja na svjedoke i/ili druge optužene u dužem periodu ne može biti dovoljna da opravda pritvor. Naime, prema redovnom toku stvari, protekom vremena rizik od mogućeg ometanja postupka u ovom obliku opada kako postupak odmiče, uzimanjem iskaza i sprovođenjem provjera (vidi Evropski sud, mutatis mutandis, Milanković i Bošnjak protiv Hrvatske, presuda od 26. aprila 2016. godine, predstavke br. 37762/12 i 23530/13, tačka 138 s daljnjim referencama). Opasnost od ponovnog počinjenja djela, ako je uvjerljivo utvrđena, može da navede sudske vlasti da stave i ostave osumnjičenog/optuženog u pritvoru kako bi spriječile sve pokušaje da počini daljnja krivična djela. Međutim, potrebno je, između ostalih uslova, da opasnost bude vjerovatna, a mjera odgovarajuća u svjetlu okolnosti predmeta, posebno prošlosti i ličnosti dotičnog lica (vidi Evropski sud, Kurt protiv Austrije, presuda od 15. juna 2021. godine, predstavka broj 62903/15, tačka 187).
18. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je Okružni sud osporenim odlukama dao odgovarajuće i valjane razloge za pritvor određen po tim osnovima i pojasnio ih pozivom na konkretne okolnosti predmeta. Sud je cijenio kao bitnu okolnost da je apelant pokušao da sakrije nož, dakle sud je smatrao da je apelant već izrazio namjeru da utiče na tok postupka, što je dalje doveo u vezu s okolnostima da se u maloj sredini trebaju saslušati svjedoci. Ustavni sud primjećuje da je redovni sud naveo naročite okolnosti u vezi s postojanjem bojazni da će apelant da dovrši krivično djelo koje se ogledaju u načinu izvršenja krivičnog djela, za šta postoji osnovana sumnja, te izraženu apelantovu upornost pri izvršenju krivičnog djela, apelantov karakter i odnos s oštećenim, koji još nije saslušan kao svjedok. Dalje, sud je cijenio i to da je apelant ranije osuđivan. Te okolnosti su, u samoj početnoj fazi krivičnog postupka, bile dovoljne da uvjere Ustavni sud da je redovni sud dao „relevantne i dovoljne“ razloge. Tačan je apelantov navod da sud nije „konkretizovao navodnu osuđivanost“, niti da je doveo u vezu s onim za šta se apelant osnovano sumnjiči. Međutim, apelant nije negirao raniju osuđivanost. Stoga, u okolnostima navedenog slučaja, kada se radi o određivanju pritvora u trajanju od mjesec dana u početnoj fazi postupka, neposredno nakon što se događaj desio, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi naveli jasne i argumentovane razloge o tome zašto je potrebno apelantu odrediti pritvor, koji pretežu nad njegovim pravom na slobodu. Stoga su neosnovani apelantovi prigovori da je redovni sud odredio pritvor apelantu apstraktno, bez valjanog obrazloženja.
19. S obzirom na sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da određivanje pritvora u odnosu na apelanta nije bilo „apstraktno“, odnosno „nezakonito“ u smislu člana 5 stav 1 tačka c) Evropske konvencije. Takođe, redovni sudovi u konkretnom slučaju nisu propustili da razmotre da li se svrha pritvora može ostvariti nekom drugom blažom mjerom za obezbjeđenje apelantovog prisustva, ali su našli da je mjera pritvora najadekvatnija.
20. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da osporenim rješenjima nisu povrijeđena apelantova prava iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 stav 1 tačka c) i stav 3 Evropske konvencije.
Presumpcija nevinosti
21. Apelant je ukazao na kršenje presumpcije nevinosti jer je sud u obrazloženju „izrazio uvjerenje“ da je apelant počinio krivična djela. Međutim, suprotno tim navodima, Ustavni sud primjećuje da je rješenje napisano tako da jasno ukazuje da je apelant osumnjičen te da se govori o postojanju osnovane sumnje. Nigdje u rješenju se ne prejudicira krivica, niti postoji zaključak o apelantovoj krivici. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelantu nije povrijeđeno pravo na pretpostavku nevinosti iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 2 Evropske konvencije.
VII.Zaključak
22. Ustavni sud zaključuje da apelantu nije povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i bezbjednost iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 Evropske konvencije kada je sud jasno i konkretno naveo naročite okolnosti i obrazložio zašto je potrebno apelantu odrediti pritvor.
23. Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno ni apelantovo pravo iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 2 Evropske konvencije kada sud nigdje ne prejudicira niti iznosi zaključak o apelantovoj krivici.
24. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
25. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić