Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4966/22 (N.R.)

Odluka donesena 24. 10. 2025.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Upravni postupak
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4966/22

Apelacija

Odluka o meritumu

24. 10. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-4966/22, rješavajući apelaciju N. R., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), te člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Angelika Nussberger, potpredsjednica

Helen Keller, sutkinja

Ledi Bianku, sudija

Marin Vukoja, sudija

Larisa Velić, sutkinja na sjednici održanoj 24. oktobra 2025. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio N. R.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se, nakon donošenja Rješenja Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje broj FZ3/2/2-35-1-51-41/14 od 27. marta 2025. godine, vodi pred Kantonalnim sudom u Zenici.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Kantonalnom sudu u Zenici da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje navedenog postupka, shodno članu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da N. R. isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Kantonalnom sudu u Zenici i Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da u prethodno navedenom roku od najkasnije tri mjeseca obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. N. R. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Breze, kojeg zastupa Zahid Hadžić, advokat iz Visokog, podnio je 22. decembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog prekomjerne dužine trajanja postupka ponovnog utvrđivanja visine starosne penzije, koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Federalnim zavodom za penzijsko i invalidsko osiguranje - Kantonalna administrativna služba Zenica (u daljnjem tekstu: Kantonalna služba).

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje (u daljnjem tekstu: Federalni zavod) i Kantonalne službe zatraženo je u periodu od 9. januara 2023. do 24. juna 2025. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Pozvani su dostavili odgovore na apelaciju, koji su u periodu od 30. januara 2023. do 3. jula 2025. godine dostavljeni apelantovom punomoćniku radi eventualnog izjašnjenja. Apelantov punomoćnik je dostavio izjašnjenjā u ostavljenim rokovima.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice koje su relevantne za odlučivanje o apelaciji navedene su kako slijedi:

5. Apelant je 6. juna 2013. godine podnio Kantonalnoj službi zahtjev za ponovno utvrđivanje visine starosne penzije. Po apelantovom zahtjevu, Kantonalna služba je odlučivala u četiri navrata jer joj je predmet vraćen više puta na ponovno odlučivanje. Federalni zavod je odlučivao šest puta jer je Kantonalni sud u dva navrata u upravnom sporu, poništavao rješenja organa uprave i predmet vraćao drugostepenom organu na ponovno odlučivanje (po apelantovoj tužbi od 27. oktobra 2014. godine, Kantonalni sud je donio presudu 6. januara 2015. godine, a po tužbi od 12. juna 2015. godine, Kantonalni sud je donio presudu 15. septembra 2015. godine).

6. Rješenjem Kantonalne službe od 24. oktobra 2022. godine apelantu je priznato pravo na starosnu penziju u visini, kako je to pobliže određeno u izreci navedenog rješenja.

7. Apelant je 24. novembra 2022. godine podnio zahtjev za naknadu troškova navedenog postupka. Kantonalna služba je rješenjem od 22. decembra 2022. godine odbila apelantov zahtjev za naknadu troškova postupka, dok je Federalni zavod rješenjem od 23. januara 2023. godine odbio apelantovu žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje. Kantonalni sud je od 4. aprila 2023. godine poništio rješenja organa uprave i predmet vratio prvostepenom organu na ponovno odlučivanje.

8. U ponovnom postupku, Kantonalna služba je donijela rješenje od 7. jula 2023. godine, koje je potvrđeno rješenjem Federalnog zavoda od 16. oktobra 2023. godine. Kantonalni sud je presudom od 16. aprila 2024. godine uvažio apelantovu tužbu podnesenu protiv drugostepenog rješenja, te predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak.

9. U izvršenju navedene presude Kantonalnog suda, Kantonalna služba je ponovila postupak i donijela novo rješenje od 20. maja 2024. godine, koje je Federalni zavod potvrdio rješenjem broj FZ3/2/2-35-1-51-41/14 od 27. marta 2025. godine. Apelant je protiv navedenog rješenja Federalnog zavoda podnio tužbu Kantonalnom sudu 20. maja 2025. godine.

10. Prema stanju spisa, postupak je u toku pred Kantonalnim sudom.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog čega traži naknadu nematerijalne štete. Apelant se pozvao i na kršenje prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ukazujući da je zbog dužine trajanja postupka, apelantu onemogućeno ostvarivanje prava na penziju. Osim toga, apelant se poziva i na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, ali te navode posebno ne obrazlaže.

b) Odgovori na apelaciju i izjašnjenjā

12. Federalni zavod i Kantonalna služba su u odgovoru na apelaciju ukazali da se apelant, od donošenja rješenja Federalnog zavoda od 12. novembra 2015. godine, nije obraćao tim organima do 22. jula 2020. godine, kada je zatražio isplatu razlike penzije. U vezi s tim, smatraju da postoji značajan apelantov doprinos trajanju postupka, pa zbog toga navode da nema povrede prava na pravično suđenje zbog dužine postupka.

13. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo hronologiju postupka, te je naveo da upravni spor još nije okončan.

14. Apelant je u izjašnjenjima naveo da mu još uvijek nije isplaćena razlika starosne penzije ni po rješenju od 24. oktobra 2022. godine. Također navodi da konkretni postupak još uvijek nije okončan niti po jednom osnovu, te je neizvjesno i kada će biti okončan.

V.Relevantni propisi

15. Zakon o upravnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 2/98, 48/99 i 61/22). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 6.

Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, preduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih lica, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.

Član 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve sto je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja. Organ je dužan po službenoj dužnosti pribavljati podatke o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija.

16. U Zakonu o upravnim sporovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 9/05) relevantna odredba glasi: Član 55. Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

17. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 10. (1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. (2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost i meritum

18. Ustavni sud zapaža da apelant ukazuje na dužinu trajanja postupka koji nije okončan, pa je apelacija dopustiva u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda. Također, apelacija ispunjava i ostale uslove dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

19. Apelant smatra da je dužina postupka o kojim je riječ nespojiva sa zahtjevom za suđenje u „razumnom roku“. On se pozvao na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije. Također, smatra da mu je zbog dužine postupka povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te se u konačnici pozvao i na pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

a) Pravo na pravično suđenje

20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. [...]

22. Ustavni sud ponavlja da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, opravdanost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i u odnosu na sljedeće kriterije: složenost predmeta, postupanje apelanata i relevantnih organa vlasti, te šta je u sporu za apelante bilo dovedeno u pitanje (vidi, Evropski sud, Delić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 2. marta 2021. godine, predstavka broj 59181/18, tačka 18).

23. Ustavni sud zapaža da je relevantan period od 6. juna 2013. godine, kada je apelant podnio zahtjev za ponovno utvrđivanje visine starosne penzije, do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, postupak traje preko 12 godina. Pri tome, Ustavni sud zapaža da se ne radi o složenom predmetu. Također, Ustavni sud ukazuje da se radi o predmetu koji je većeg značaja za apelanta, te se ne može zaključiti da je apelant svojim postupcima uticao na dužinu trajanja postupka.

24. Analizirajući ponašanje organa uprave i Kantonalnog suda, Ustavni sud nije uočio bilo kakvu činjenicu ili argument koji bi mogao opravdati sveukupnu dužinu navedenog postupka. Naime, Ustavni sud ponavlja da postupak radi ponovnog utvrđivanja visine starosne penzije, odnosno radi naknade troškova tog postupka, traje oko 12 godina, pri čemu je posebno uočljiv doprinos organā uprave ukupnoj dužini trajanja postupka. Pri tome, Ustavni sud ističe da organi uprave u odgovorima na apelaciju nisu ponudili objektivno opravdanje za navedene periode pasivnosti u postupanju. Naime, Ustavni sud zapaža da su organi uprave u odgovoru na apelaciju naveli da se apelant od 12. novembra 2015. godine nije obraćao tim organima do 22. jula 2020. godine, „kada je zatražio isplatu razlike penzije“. Međutim, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud presudom od 15. septembra 2015. godine apelantovu tužbu uvažio i predmet vratio organima uprave na ponovni postupak. Pri tome, Ustavni sud uočava da je konkretni predmet, od samog početka, stalno vraćan na ponovni postupak (vidi činjenično stanje u ovoj odluci). U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci realizuju svoja prava, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu, često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4843/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 38, dostupna na www.ustavnisud.ba). Dakle, na osnovu navedenog, Ustavni sud ukazuje da je dužina trajanja konkretnog postupka, koji još nije okončan, a priori suprotna principu „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te bi se mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Ustavni sud u činjenicama konkretnog predmeta ne zapaža takve izuzetne okolnosti.

25. Imajući u vidu sve navedeno, kao i to da je Ustavni sud u nizu svojih odluka utvrdio da postoji sistemski problem sa rješavanjem predmeta pred sudovima u Bosni i Hercegovini u razumnom roku, što je posljedica sistemskih nedostataka u organizovanju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti, za šta ne postoji ni djelotvoran pravni lijek (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1680/16 od 10. maja 2017. godine, tač. 53-66. i druge odluke od 10. maja 2017. godine, sve dostupne na www.ustavnisud.ba), Ustavni sud smatra da dužina postupka u konkretnom slučaju ne zadovoljava standard „razumnog roka“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

26. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Naknada nematerijalne štete

27. S obzirom na odluku u ovom predmetu i svoju dosadašnju praksu (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2975/21 od 7. septembra 2022. godine, tač. 32–34), Ustavni sud smatra da apelantu, u smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, na ime naknade štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM. Navedenu naknadu dužna je platiti Vlada Federacije Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je dužna platiti ovu naknadu budući da je postupak u najvećoj mjeri trajao pred organima uprave (a imajući u vidu pravni status Federalnog zavoda). Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

b) Ostali navodi

28. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na imovinu i pravo na djelotvoran pravni lijek. S obzirom na to da povredu ovih prava zasniva na identičnim navodima koje su iznio u odnosu na pravo na pravično suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da nema potrebe posebno ispitivati te navode u odnosu na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te član 13. Evropske konvencije.

VII.Zaključak

29. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da postupak traje preko 12 godina, čemu je u najvećoj mjeri doprinijelo višestruko vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje, kao i dužina trajanja postupka pred organima uprave koji u odgovorima na apelaciju nisu ponudili objektivno opravdanje za navedene periode pasivnosti u postupanju.

30. Na osnovu 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), te člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-4966/22 (N.R.) | Sudska praksa | Aktio