Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4546/22 (B.J.)
Odluka donesena 27. 06. 2025.
- Izvršni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4546/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 06. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 27. juna 2025. godine, u predmetu broj AP-4546/22, rješavajući apelaciju koju je podnio B. J., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio B. J. zbog dužine trajanja postupka u predmetu Osnovnog suda u Sokocu - Odjeljenje u Istočnom Sarajevu broj 89 1 I 035768 16 Kom, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. B. J. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Istočnog Sarajeva, podnio je 2. decembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu Osnovnog suda u Sokocu - Odjeljenje u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 89 1 I 035768 16 Kom.
2. Rješenjem o izvršenju Osnovnog suda od 14. jula 2017. godine, po prijedlogu tražioca izvršenja (Telekom Srpske) protiv apelanta kao izvršenika, na osnovu izvršne ispravepresude zbog propuštanja Osnovnog suda od 9. maja 2006. godine, određeno je izvršenje na apelantovom novčanom primanju, penziji koju ostvaruje kod Fonda PIO Republike Srpske- PJ Istočno Sarajevo.
3. Rješenjem Osnovnog suda od 7. juna 2018. godine odbijen je kao neosnovan apelantov prigovor i rješenje o izvršenju je ostalo na snazi. Rješenjem Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) od 10. oktobra 2018. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno je navedeno rješenje.
4. Zaključkom Osnovnog suda od 28. juna 2019. godine završen je izvršni postupak. Rješenjem Osnovnog suda od 28. novembra 2019. godine odbačena je kao nedopuštena apelantova žalba protiv navedenog zaključka, kojim je okončan izvršni postupak. Rješenjem Okružnog suda od 21. jula 2020. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno navedeno rješenje.
5. Rješenjem Osnovnog suda od 14. juna 2021. godine odbačen je kao nedopušten i neblagovremen apelantov prigovor protiv rješenja o izvršenju od 14. jula 2017. godine. U obrazloženju osporene odluke Osnovni sud je naveo da apelant po drugi put koristi isti pravni lijek protiv istog pravosnažnog rješenja o izvršenju.
6. Apelant ukazuje da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda ( u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelant ima svojstvo izvršenika, te se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav (1) Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav (1) Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav (1) Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
9. U konkretnom slučaju, apelant ukazuje na prekomjernu dužinu trajanja postupka, koji je pokrenuo tražilac izvršenja protiv apelanta kao izvršenika na temelju pravosnažne presude. Ustavni sud ukazuje da u tom postupku nisu utvrđivana apelantova „nova građanska prava ili obaveze“, već da su ona utvrđena navedenom izvršnom ispravom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju apelant ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav (1) Evropske konvencije, pa je apelacija ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman