Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1773/23 (I. K.)
Odluka donesena 30. 05. 2024.
- Povreda
- Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
- Opravdana sumnja da je učinjeno krivično djelu u kontekstu člana 5. EK
- Pritvor
- Krivični postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1773/23
Apelacija
Odluka o meritumu
30. 05. 2024.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-1773/23, rješavajući apelaciju Ivice Kosića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14 i 47/23), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Mirsad Ćeman, dopredsjednik Helen Keller, dopredsjednica Seada Palavrić, sutkinja Angelika Nußberger, sutkinja Ledi Bianku, sudac na sjednici održanoj 30. svibnja 2024. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Ivice Kosića.
Utvrđuje se da je rješenjima Općinskog suda u Orašju br. 25 0 K 055236 23 Kv od 31. ožujka 2023. godine i 25 0 K 055236 21 Kps od 31. siječnja 2023. godine povrijeđeno apelantovo pravo na slobodu i sigurnost iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5.
stavak 1. točka c) Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Ivica Kosić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Orašja, kojeg zastupa Dino Dabić, odvjetnik iz Orašja, podnio je 12. travnja 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Općinskog suda u Orašju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 25 0 K 055236 23 Kv od 31. ožujka 2023. godine i Rješenja Općinskog suda broj 25 0 K 055236 21 Kps od 31. siječnja 2023. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog tužiteljstva Posavskog kantona (u daljnjem tekstu: Tužiteljstvo) zatraženo je 24. travnja 2023. godine da dostave odgovor na apelaciju. Pozvani su dostavili tražene odgovore koji su 12. svibnja 2023. godine dostavljeni apelantovom punomoćniku na izjašnjenje. Apelantov punomoćnik je dostavio izjašnjenje u ostavljenom roku.
III.Činjenično stanje
3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Uvodne napomene
4. Optužnicom od 17. prosinca 2021. godine apelantu je stavljeno na teret počinjenje kaznenog djela teške krađe iz članka 287. stavak 1. točka a) Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ). Optužnica je potvrđena 22. prosinca 2021. godine.
5. Tužiteljstvo je 23. siječnja 2023. godine podnijelo prijedlog sudu da se apelantu odredi pritvor i da se protiv njega raspiše tjeralica s obzirom na to da iz spisa nedvojbeno proizlazi da o promjeni boravišta odnosno prebivališta nije obavijestio nadležne organe, da je nedostupan nadležnim tijelima, zbog čega se može zaključiti da je pobjegao, ili se krije, odnosno da je napustio područje BiH.
Osporena rješenja
6. Rješenjem Općinskog suda od 31. siječnja 2023. godine apelantu je određen pritvor zbog postojanja utemeljene sumnje da je počinio produljeno kazneno djelo teške krađe i zbog posebnog pritvorskog razloga iz članka 146. stavak 1. točka a) Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP). Određeno je da pritvor počinje teći od dana apelantova lišenja slobode i može trajati najdulje jednu godinu. Određeno je i da će se kontrola opravdanosti pritvora vršiti svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru.
7. Općinski sud je u obrazloženju rješenja naveo da je apelantu više puta bezuspješno pokušano dostavljanje potvrđene optužnice, i to na adresu koju je tijekom istrage dao nadležnim tijelima i na kojoj je prijavljen u službenim evidencijama, jer apelant nije pronađen na adresi. Sud je ukazao da je apelant u fazi istrage, na zapisniku o ispitivanju osumnjičenog koji se sačinila Policijska uprava Odžak od 15. lipnja 2021. godine, jasno poučen da je dužan odazvati se na poziv suda i tužiteljstva, kao i da je obvezan odmah saopćiti svaku promjenu adrese ili namjeru da promijeni boravište, kao i na posljedice ako tako ne postupi (da će se njegovo prisustvo osigurati naredbom za prinudno dovođenje, odnosno da će mu biti određen pritvor i za njim raspisana tjeralica). S obzirom na navedeno, sud je zaključio da se apelant krije, pa mu je na temelju članka 146. stavak 1. točka a) ZKP-a određen pritvor.
8. Rješenjem Općinskog suda od 31. ožujka 2023. godine odbijena je apelantova žalba podnesena protiv prvostupanjskog rješenja, koju je apelant podnio nakon što je 26. ožujka 2023. godine lišen slobode na graničnom prijelazu u Orašju i smješten na izdržavanje mjere pritvora.
9. U pogledu apelantovih žalbenih navoda da prvostupanjski sud u osporenom rješenju nije obrazložio postojanje utemeljene sumnje, drugostupanjski sud je ocijenio da navedeni nedostatak u osporenom rješenju ne utječe na njegovu zakonitost i pravilnost u postupku njegova donošenja. U svezi s tim, ukazano je da je donošenju rješenja o određivanju pritvora prethodio postupak provjere činjeničnih navoda iz optužnice protiv apelanta i razmatranje dokaza priloženih uz optužnicu s ciljem utvrđivanja postojanja utemeljene sumnje da je apelant počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret. Pošto je utvrđeno da postoji utemeljena sumnja da je apelant počinio predmetno kazneno djelo, optužnica je potvrđena. S obzirom na to, drugostupanjski sud je zaključio da je potvrđivanjem optužnice sudac za prethodno saslušanje utvrdio i postojanje utemeljene sumnje da je apelant počinio predmetno kazneno djelo, što je opći razlog za određivanje pritvora.
10. Nadalje, sud je naveo da apelant pogrešno smatra da se prvostupanjsko rješenje temelji na pretpostavkama i da nijedan dokaz ne potvrđuje da se on krio i bio nedostupan sudu. Ukazano je da je zaključak suca za prethodno saslušanje da se apelant nalazio u bjekstvu sasvim logičan i prihvatljiv. Drugostupanjski sud je ukazao da, suprotno apelantovim navodima, nije postojala obveza suca za prethodno saslušanje da prije donošenja rješenja o određivanju pritvora utvrđuje zašto apelant nije obavijestio sud o promjeni adrese i zašto je bio nedostupan. U tom smislu, ocijenjena je neutemeljenom apelantova tvrdnja da sud nije ispitao gdje je apelant bio, što je radio i zašto se nije javljao. Naime, takva se pitanja nisu mogla postaviti apelantu u vrijeme odlučivanja o prijedlogu za određivanje pritvora jer fizički nije bio dostupan sudu. Nadalje, sud je naveo da „iz zapisnika sačinjenog u ovome sudu 26. ožujka 2023. godine apelant se očitovao o mjeri pritvora ističući da se u Njemačkoj nalazi već dvije godine, da je tamo otvorio firmu moleraja, da se oženio i da očekuje dijete, da je jučer došao u Bosnu i Hercegovinu da podigne vozačku dozvolu, da on nije znao da je protiv njega podignuta optužnica, da trenutno živi u Njemačkoj u Minhenu, a da adresu trenutno ne može reći sudu“.
IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
11. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima povrijeđena prava iz članka II/3.(d) i (e) Ustava Bosne i Hercegovine, te čl. 5., 6. i 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).
12. Apelant je naveo da u prvostupanjskom rješenju nije obrazložen temeljni uvjet za određivanje pritvora – postojanje utemeljene sumnje. Naveo je da je drugostupanjski sud, rješavajući o žalbi, ukazao na taj propust prvostupanjskog suda, te da ga je „dopunio tako što je naveo da je optužnica potvrđena i da je time utemeljena sumnja nesporna“. Apelant smatra da takvo postupanje redovnih sudova predstavlja kršenje prava na pravičan postupak i na obrazloženu odluku, kao i da predstavlja izlazak iz ovlasti drugostupanjskog suda. Apelant smatra da je prvostupanjski sud morao nesporno izložiti i obrazložiti dokaze iz kojih proizlazi utemeljena sumnja i da drugostupanjski sud taj nedostatak nije mogao nadopuniti, nego je osporeno rješenje morao ukinuti. Osim toga, apelant je ukazao da, s obzirom na propust prvostupanjskog suda da obrazloži postojanje utemeljene sumnje, nije bio u prilici osporiti dokaze i činjenična utvrđenja suda u tom smislu.
13. Nadalje, naveo je da mu je povrijeđeno pravo na obranu budući da je saslušan na ročištu povodom prijedloga za određivanje pritvora, što je situacija kada je obvezno da osumnjičeni ima branitelja, što u konkretnoj situaciji nije bio slučaj.
II.Odgovori na apelaciju
14. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da postojanje utemeljene sumnje da je apelant počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret proizlazi iz činjenice da je sudac za prethodno saslušanje potvrdio optužnicu. U takvoj situaciji nepostojanje činjenica i okolnosti o postojanju utemeljene sumnje u obrazloženju rješenja o određivanju pritvora ne čini takvo rješenje nezakonitim, niti predstavlja osnovu za zaključak o povredi prava na koja se apelant pozvao u apelaciji.
15. Tužiteljstvo je navelo da je drugostupanjski sud argumentiranim i jasnim obrazloženjem održao na snazi prvostupanjsko rješenje unatoč propustu glede obrazloženja postojanja utemeljene sumnje. Nadalje, Tužiteljstvo je navelo da su neutemeljeni apelantovi navodi da je onemogućen osporavati postojanje utemeljene sumnje, kao i sadržaj i zakonitost dokaza, s obzirom na to da ima branitelja kojem je dostavljena optužnica s prijedlogom dokaza. Branitelj je imao mogućnost izvršiti uvid u sve dokaze i potom osporiti postojanje utemeljene sumnje, ali tu mogućnost nije iskoristio. Naime, branitelj u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja nije ni tvrdio da ne postoji utemeljena sumnja da je apelant počinio kazneno djelo za koje se tereti. Tužiteljstvo je ocijenilo paušalnim apelantove navode o tome da je lišen slobode, a da prethodno nije saslušan. Ukazano je da je apelantu pritvor određen zbog toga što se nalazio u bjekstvu i da nije ni bilo mogućnosti da ga se sasluša.
16. U izjašnjenju na odgovore apelantov punomoćnik je naveo da pozivanje suda na rješenje o potvrđivanju optužnice nije dostatno za opravdanje za postojanje utemeljene sumnje, posebice zato što u konkretnom slučaju to rješenje u vrijeme određivanja pritvora nije bilo pravomoćno. Glede navoda Tužiteljstva, ukazano je da se rješenje „koje nema utemeljenu sumnju“ ne može pobijati zbog pogrešno utvrđenih činjenica ili pravnih zaključaka u svezi s tim činjenicama. Naime, upravo nedostatak tih činjenica čini takvo rješenje nezakonitim. U svezi s pitanjem saslušanja apelanta o prijedlogu za određivanje pritvora bez prisustva branitelja, apelantov punomoćnik je ukazao na obveznu obranu u takvim procesnim situacijama.
V.Relevantni propisi
17. Zakon o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 35/03, 37/03 – ispravka, 56/03 – ispravka, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13, 59/14 i 74/20) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom dijelu glasi:
Članak 21. točka m) Temeljni pojmovi Osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno, pojedini izričaji uporabljeni u ovomu Zakonu imaju sljedeće značenje:
m) "Osnovana sumnja" je viši stupanj sumnje zasnovan na prikupljenim dokazima koji upućuju na zaključak da je izvršeno kazneno djelo, […] Članak 59. st.( 2) i (4) Kada osumnjičenik odnosno optuženik mora imati branitelja (2) Osumnjičenik odnosno optuženik mora imati branitelja prilikom izjašnjenja o prijedlogu za određivanje pritvora, za vrijeme dok pritvor traje.
(4) Ako osumnjičenik odnosno optuženik u slučajevima obvezne obrane ne uzme sam branitelja, ili branitelja ne angažiraju osobe iz članka 53. stavak 3. ovoga Zakona, branitelja će mu postaviti sudac za prijašnji postupak, sudac za prethodno saslušanje, sudac odnosno predsjednik vijeća. U ovome slučaju, osumnjičenik odnosno optuženik ima pravo na branitelja do pravomoćnosti presude, a ako je izrečena kazna dugotrajnog zatvora - i u postupku po pravnom lijeku.
Članak 146. stavak (1) točka a) Razlozi za pritvor (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba počinila kazneno djelo, pritvor joj se može odrediti:
a) ako se krije ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bijega, […] VI.Dopustivost i meritum
18. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uvjete propisane člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz članka 18. stavak (3) Pravila Ustavnog suda te da nije očigledno (prima facie) neutemeljena u smislu odredbe članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.
19. Apelant osporava rješenja Općinskog suda tvrdeći da su mu povrijeđena prava iz članka II/3. (d) i (e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5., 6. i 13. Europske konvencije. Apelant osporava zakonitost rješenja Općinskog suda tvrdeći da u njima nije obrazloženo pitanje postojanja utemeljene sumnje, kao i da prilikom njegova saslušanja o prijedlogu za određivanje pritvora nije bio prisutan njegov branitelj.
Pravo na slobodu i sigurnost osobe
20. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
d) Pravo na slobodu i sigurnost osobe.
21. Članak 5. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Svatko ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Nitko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i sukladno postupku propisanom zakonom:
[…]
c) u slučaju zakonitog uhićenja ili pritvaranja osobe u svrhu njezinog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlast zbog razumne sumnje da je počinila kazneno djelo, ili kada se to razumno smatra potrebnim kako bi se spriječilo počinjenje kaznenog djela ili bjekstvo nakon počinjenja kaznenog djela;
3. Svatko tko je uhićen ili pritvoren sukladno odredbama iz stavka 1. točka c) ovog članka izvodi se bez odgađanja pred suca ili drugu službenu osobu zakonom ovlaštenu da vrši sudsku vlast, te ima pravo da mu se sudi u razumnom roku ili da bude pušten na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može biti uvjetovano jamstvima da će se osoba pojaviti na suđenju.
22. Ustavni sud ukazuje da prema praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) utemeljenost sumnje na kojoj se mora zasnivati hapšenje čini bitan element zaštite od proizvoljnog hapšenja i lišavanja slobode propisan člankom 5. stavak 1. točka c) Europske konvencije. Utemeljena sumnja da je počinjeno kazneno djelo zahtijeva postojanje nekih činjenica ili informacija koje bi uvjerile objektivnog promatrača da je moguće da je osoba počinila kazneno djelo (vidi Europski sud, Sabuncu i ostali protiv Turske, presuda od 10. studenog 2020. godine, predstavka broj 23199/17, točka 146.). Što će se smatrati „utemeljenim“ zavisit će od svih okolnosti slučaja, ali činjenice koje izazivaju sumnju ne moraju biti jednake razine kao činjenice potrebne za opravdanje osuđujuće presude ili čak podnošenje kaznene prijave (vidi Europski sud, Merabishvili protiv Gruzije, presuda od 28. studenog 2017. godine, predstavka broj 72508/13, točka 184.). Nadalje, prema praksi Europskog suda, kada je u pitanju „zakonitost” pritvora, uključujući i pitanje je li poštovana „procedura propisana zakonom”, Konvencija se, u biti, poziva na nacionalno pravo i propisuje obvezu poštovanja materijalnih i proceduralnih pravila (vidi Europski sud, S, V. i A. protiv Danske, presuda od 22. listopada 2018. godine, predstavke br. 35553/12, 36678/12 i 36711/12, točka 74.).
23. Ustavni sud podsjeća da je u domaćem zakonu utemeljena sumnja regulirana odredbama čl. 21. i 146. ZKP-a, te da je i prema tim odredbama prvi i temeljni uvjet za određivanje pritvora da postoji „utemeljena sumnja“. U svezi s tim, Ustavni sud primjećuje da je prvostupanjski sud u izreci osporenog rješenja u svezi s tim pitanjem samo konstatirao da je protiv apelanta „potvrđena optužnica zbog produljenog kaznenog djela teške krađe“ i da se pitanjem utemeljene sumnje u ostatku rješenja sud nije bavio. Ustavni sud dalje zapaža da je drugostupanjski sud, razmatrajući apelantovu žalbu u ovom dijelu, ukazao je da je donošenju rješenja o određivanju pritvora prethodio postupak provjere činjeničnih navoda iz optužnice protiv apelanta, te da je sud utvrdio da postoji utemeljena sumnja da je apelant počinio kazneno djelo i optužnicu potvrdio.
24. Međutim, redovni sudovi, osim konstatacije da je protiv apelanta potvrđena optužnica, nisu dali bilo kakvo drugo obrazloženje glede postojanja utemeljene sumnje da je apelant počinio kazneno djelo za koje se tereti. Da bi se moglo govoriti o postojanju utemeljene sumnje da je apelant počinio navedeno kazneno djelo u smislu odredbe članka 146. stavak 1. ZKP-a i članka 5. stavak 1. točka c) Europske konvencije, odnosno da bi mu se na temelju toga mogla odrediti mjera pritvora, potrebno je da razlozi koji su dani u odluci suda o pritvoru budu u jasnoj vezi s radnjom izvršenja kaznenog djela za koje se apelant tereti. U konkretnom slučaju, Ustavni sud iz obrazloženja osporenih rješenja ne može utvrditi koje je to konkretno radnje apelant poduzeo da bi ga se teretilo za navedeno kazneno djelo, niti na kojim dokazima je sud utemeljio svoje zaključke o postojanju utemeljene sumnje. Ustavni sud podsjeća da se, bez obzira na podignutu optužnicu, s obzirom na to da se radi o lišavanju slobode apelanta, u svakoj fazi postupka zahtijeva utvrđivanje postojanja utemeljene sumnje. Stoga, puko pozivanje na potvrđenu optužnicu, bez konkretizacije razloga o tome zašto sud i dalje smatra da postoji utemeljena sumnja, ne zadovoljava standarde članka 5. Europske konvencije. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je osporenim rješenjima prekršeno apelantovo pravo iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. stavak 1. točka c) Europske konvencije.
25. Nadalje, apelant navodi i da je prilikom lišenja slobode saslušan na okolnosti u svezi s kojima je predložen pritvor bez prisustva branitelja. Ovo, u biti, znači da apelant ističe da mu pritvor nije određen „u skladu sa zakonom propisanim postupkom“.
26. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da je odredbom članka 59. stavak 2. ZKP-a eksplicitno propisano da osumnjičeni/optuženi mora imati branitelja prilikom izjašnjenja o prijedlogu za određivanje pritvora, za vrijeme dok pritvor traje. Imajući to u vidu, Ustavni sud konstatira da nije postojala zakonska mogućnost da Općinski sud održi ročište za apelantovo izjašnjenje o prijedlogu za određivanje pritvora i da ga sasluša bez prisustva branitelja. Stoga, Ustavni sud smatra da je suprotno postupanje Općinskog suda u konkretnom slučaju dovelo do povrede suštinskog proceduralnog zahtjeva utvrđenog domaćim zakonom, što je dalje dovelo i do kršenja apelantova prava iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. stavak 1. točka c) Europske konvencije.
27. Konačno, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi usvojio stajalište da je, s obzirom na temporalni karakter rješenja o određivanju/produljenju pritvora, dovoljno da utvrdi povredu ustavnog prava i ukaže na učinjene propuste u postupku određivanja mjere pritvora, u situaciji kada utvrdi da je izricanje mjere pritvora rezultiralo povredom prava na slobodu i sigurnost i da je u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda trajanje izrečene mjere isteklo (vidi, između ostalih, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4531/15 od 8. prosinca 2015. godine, toč. 68. i 69., s referencama na relevantnu praksu Ustavnog suda, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud napominje da je Općinski sud obvezan da, ako se apelant bude nalazio u pritvoru u vrijeme prijema ove odluke, odmah poduzme radnje kojima će spriječiti daljnje kršenje apelantova prava na slobodu i sigurnost, kako je navedeno u ovoj odluci. VII.Zaključak
28. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. stavak 1. točka c) Europske konvencije kada je redovni sud apelantu odredio pritvor iako iz osporenih rješenja proizlazi da u odnosu na postojanje utemeljene sumnje nije dano dovoljno i relevantno obrazloženje, zato što redovni sudovi nisu obrazložili koje su to „činjenice ili informacije na temelju kojih će objektivni promatrač zaključiti da je osoba koja je u pitanju mogla počiniti kazneno djelo za koje se tereti“, već su se samo pozvali na potvrđenu optužnicu.
29. Ustavni sud smatra i da postoji kršenje prava na slobodu i sigurnost iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. stavak 1. točka c) Europske konvencije kada prilikom apelantova izjašnjenja o prijedlogu za određivanje pritvora, suprotno ZKP-u, nije bio prisutan njegov branitelj, zbog čega lišavanje slobode nije bilo u skladu s „procedurom propisanom nacionalnim zakonom“.
30. Na temelju članka 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
31. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić