Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1124/22 (A.Đ., F.Đ., K.Đ., E.Đ., F.Đ. i E.Đ.)

Odluka donesena 24. 10. 2025.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Likvidacija
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1124/22

Apelacija

Odluka o meritumu

24. 10. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-1124/22, rješavajući apelaciju koju su podnijeli A.Đ. i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Angelika Nussberger, potpredsjednica

Helen Keller, sudija

Ledi Bianku, sudija

Marin Vukoja, sudija

Larisa Velić, sudijana sjednici održanoj 24. oktobra 2025. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija koju su podnijeli A.Đ., F.Đ., K.Đ., E.Đ., F.Đ. i E.Đ. u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u likvidacionom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Tuzli u predmetu broj 32 0 L 029460 18 L 2.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. A.Đ., F.Đ., K.Đ., E.Đ., F.Đ. i E.Đ. (u daljnjem tekstu: apelanti), čiji je punomoćnik Aida Smajić advokatica iz Tuzle, podnijeli su 29. marta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog prekomjerne dužine likvidacionog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 32 0 L 029460 18 L 2.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Sud je dostavio odgovor na apelaciju, koji je dostavljen apelantima radi izjašnjenja. Apelanti u ostavljenom roku nisu dostavili izjašnjenje. III.Činjenično stanje

4. Činjenice koje su relevantne za odlučivanje o apelaciji navedene su kako slijedi:

5. Presudom Općinskog suda broj P-542/05 od 26. septembra 2005. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) od 30. augusta 2010. godine, obavezan je tuženi „Bosansko-Njemačko osiguranje“ d.d. Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi) da isplati apelantima na ime naknade novčane iznose navedene u izreci presude.

6. Agencija za nadzor osiguranja Federacije Bosne i Hercegovine (Agencija za nadzor) rješenjem je oduzela odobrenje za rad osiguravajućem društvu „Bosansko-Njemačko osiguranje“ d.d. Tuzla (likvidacioni dužnik) i pokrenula protiv njega postupak posebne likvidacije. Nakon toga, rješenjem Općinskog suda od 30. augusta 2006. godine pokrenut je postupak likvidacije nad imovinom likvidacionog dužnika. Apelanti su 22. septembra 2006. godine prijavili potraživanja naknade štete, koja je likvidacioni upravnik priznao. Rješenjem Općinskog suda od 1. novembra 2016.godine obustavljen je postupak likvidacije likvidacionog dužnika i otvoren je stečajni postupak nad njegovom imovinom. Međutim, rješenjem Kantonalnog suda od 16. maja 2017. godine uvažena je žalba Agencije za nadzor, ukinuto navedeno rješenje i predmet je vraćen na ponovni postupak. U ponovnom postupku, Općinski sud je nastavio postupak likvidacije likvidacionog dužnika.

7. U ovom postupku Općinski sud je, pored navedenih, donio i druge odluke, održao više ispitnih ročišta i preduzeo niz drugih radnji. Međutim, iz odgovora na apelaciju Općinskog suda proizlazi da još ne postoje uvjeti za okončanje likvidacionog postupka. Naime, imovina likvidacionog dužnika većim dijelom se očekuje iz sudskih postupaka koji se vode kod različitih sudova u Bosni i Hercegovini protiv fizičkih lica i protiv pravnih lica koja su u stečaju ili nisu likvidni. Osim toga, likvidacioni dužnik je od pokretanja postupka imao aktivnih 1.928 različitih sudskih postupaka od kojih 320 još nije okončano, što utiče na njegovu likvidnost. Dakle, likvidacioni postupak traje duže od 16 godina i još nije okončan.

IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije

8. Apelanti smatraju da im je zbog nemogućnosti namirenja potraživanja u likvidacionom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelanti smatraju da navedeni postupak traje prekomjerno dugo, te predlažu da im Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog prekomjerne dužine likvidacionog postupka.b)Odgovor na apelaciju

9. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju ukratko naveo hronologiju postupka, ističući da svojim postupanjem nije doprinio njegovoj dužini. Sud je naveo da je likvidacioni postupak u fazi unovčenja likvidacione mase. Dalje, sud je naveo da su dužini postupka, pored složenosti i obimnosti predmeta, značajno doprinijeli stečajni postupci od kojih je ovisila naplata potraživanja. Pored toga, sud je naveo da su dužini postupka doprinijeli i parnični postupci koji još nisu pravosnažno okončani.

V.Relevantni propisi

10. U Zakonu o likvidacionom postupku („Službeni novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 29/03) relevantne odredbe glase:

Član 2.

Svrha likvidacionog postupka

Likvidacioni postupak provodi se nad pravnim licima. On služi potpunom namirenju svih povjerilaca pravnog lica unovčenjem njegove imovine. Ukoliko nakon toga preostanu još neke imovinske vrijednosti, članovi pravnog lica namiruju se iz preostale imovine srazmjerno svom učešću.

Član 11. stav (1)

Dioba (1) Likvidator namiruje potraživanja povjerilaca srazmjerno visini njihovih udjela u potraživanjima čim budu na raspolaganju dovoljna sredstva za raspodjelu.

Član 14.

Okončanje postupka Nakon dokaza o potpunoj diobi imovine sud razrješava likvidatora njegove službe i zaključuje postupak. Zaključenje postupka se javno oglašava u „Službenim novinama Federacije BiH“.

11. U Zakonu o društvima za osiguranje u privatnom osiguranju („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 24/05 i 36/10) relevantne odredbe glase:

Član 69.

Posebna likvidacija za društva

Postupak likvidacije društva bit će pokrenut i vođen u slučajevima ako: Agencija za nadzor oduzme odobrenje za rad društvu; [...] U slučaju oduzimanja odobrenja za rad društva zbog kršenja zakona i u slučaju prestanka društva kome je zabranjeno slobodno raspolaganje imovinom, društvo će biti predmetom posebne likvidacije. Sve do okončanja postupka posebne likvidacije nad društvom se ne može otvoriti stečaj. Posebna likvidacija bit će proglašena i okončana obrazloženom odlukom Agencije za nadzor koja će biti dostavljena društvu i objavljenja u “Službenim novinama Federacije BiH” i “Službenom glasniku RS” u slučaju da je društvo obavljalo poslove u RS putem podružnice. [...]

Likvidacija transakcija koje nisu vezane za porfolij osiguranja bit će vođena shodno općim odredbama koje regulišu likvidaciju privrednih društava (redovita likvidacija). Nezavisno od akta koji proglašava da je društvo u statusu posebne likvidacije, okončanje svih neriješenih pitanja koja nisu vezana za porfolij osiguranja bit će izvršeno shodno odredbama koje uređuju redovnu likvidaciju.

VI.Dopustivost i meritum

12. Ustavni sud zapaža da apelacija ispunjava uslove propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, da ispunjava i ostale uslove dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

13. Apelanti smatraju da im je zbog dužine likvidacionog postupka prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

14. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

15. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. [...]

16. Ustavni sud kontinuirano ukazuje da se dužina postupka mora ocijeniti u svjetlu kriterija uspostavljenih sudskom praksom Evropskog suda, i to složenosti predmeta, ponašanja strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te značaja koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38. i Delić protiv Bosne i Hercegovine. aplikacija broj 59181/18 od 2. marta 2021. godine, stav 18).

17. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o likvidacionom postupku koji se vodi radi potpunog namirenja svih povjerilaca likvidacionog dužnika unovčenjem njegove imovine. Ustavni sud zaključuje da se radi o veoma složenom predmetu. Naime, u ovom postupku je veliki broj povjerilaca prijavio svoja potraživanja, a likvidacioni dužnik nema dovoljno unovčene imovine iz koje bi se namirili. Osim toga, neizvjesno je kada će i kako biti okončani postupci u kojima likvidacioni dužnik pokušava da naplati svoja potraživanja. Ustavni sud zapaža da likvidacioni postupak pred Općinskim sudom traje duže od 18 godina isključivo zbog objektivnih okolnosti koje su izvan uticaja suda i ne mogu mu se staviti u odgovornost. Naime, Općinski sud je preduzimao veliki broj procesnih radnji s ciljem okončanja postupka. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u ponašanju tog suda nije bilo ničega što bi ukazivalo na neopravdanu neaktivnost i odugovlačenje postupka.

18. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije došlo do kršenja prava na suđenje u razumnom roku, kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je evidentno da Općinski sud postupa u okviru svojih procesnih mogućnosti i da postoje objektivne okolnosti koje utječu na složenost i dužinu trajanja ovog likvidacionog postupka. (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1423/21 od 8. juna 2022. godine dostupna na www.ustavnisud.ba).

19. S obzirom na ovakvu odluku, Ustavni sud zaključuje da apelantima ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.

Ostali navodi

20. Apelanti ukazuju da im je povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelanti tvrdnje o povredi tog prava zasnivaju na istim navodima koje su istakli u vezi s pravom na pravično suđenje, koje je Ustavni sud već elaborirao u prethodnim tačkama ove odluke i zaključio da su neosnovani. Osim toga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je pravo apelanata na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.

21. Apelanti su se pozvali i na kršenje zabrane diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud ukazuje da član 14. Evropske konvencije nije nezavisan nego ima važnu ulogu u nadopunjavanju ostalih odredaba Evropske konvencije i njenih protokola (vidi, Evropski sud, Oreščanin protiv Hrvatske, odluka od 7. februara 2023. godine, predstavke br. 19544/15 i 44792/16, tačka 21). Apelanti nisu naveli u odnosu na koje pravo iz Evropske konvencije smatraju da su diskriminirani. Imajući u vidu prethodna razmatranja Ustavnog suda, kao i činjenicu da apelanti nisu dostavili nikakav dokaz koji bi mogao učiniti vjerovatnim da su u postupku diskriminisani po nekom od zabranjenih osnova u vezi sa uživanjem prava iz Evropske konvencije, niti da to proizlazi iz predočenih dokumenata, Ustavni sud ove navode neće razmatrati.

VII.Zaključak

22. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije došlo do kršenja prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je evidentno da Općinski sud u konkretnom slučaju postupa u okviru svojih procesnih mogućnosti i da postoje objektivne okolnosti koje utječu na složenost i dužinu trajanja likvidacionog postupka.

23. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

24. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman