Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4491/22 (A.A.)

Odluka donesena 28. 04. 2025.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4491/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 04. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 28. aprila 2025. godine, u predmetu broj AP-4491/22, rješavajući apelaciju koju je podnio A. A., na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka m), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio A. A. zbog duljine trajanja postupka u kojem je, nakon podnošenja apelacije, doneseno Rješenje Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Mal 873819 20 Mal od 8. veljače 2023. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. A. A. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Zurijeta Salkanović, odvjetnica iz Živinica, podnio je 29. studenog 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Mal 873819 20 Mal.

2. Apelant je 16. travnja 2020. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Živinicama protiv tuženog (Uniqa osiguranje d.d. Sarajevo) radi naknade štete. Općinski sud u Živinicama je donio rješenje od 7. listopada 2020. godine kojim se oglasio mjesno nenadležnim i predmet dostavio Općinskom sudu kao mjesno nadležnom.

3. Općinski sud je donio rješenje od 8. veljače 2023. godine da se tužba u konkretnoj pravnoj stvari smatra povučenom. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je zakazao pripremno ročište za 8. veljaču 2023. godine, na koje nije pristupio uredno obaviješteni apelantov punomoćnik, niti uredno obaviješteni tuženi. Slijedom navedenog, Općinski sud je zaključio da se tužba u konkretnoj pravnoj stvari smatra povučenom u smislu članaka 84. stavak (1) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). U pouci o pravnom lijeku je navedeno da je protiv navedenog rješenja dozvoljena žalba u roku od 15 dana od dana primitka rješenja.

4. Iz stanja apelacionog spisa proizlazi da apelant nije podnio žalbu protiv navedenog rješenje, te da je to rješenje postalo pravomoćno.

5. Apelant se poziva na povredu prava na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka m) Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (1) i stavak (3) točka m) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio . (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu.

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je učinkovit i prikladan da ispita nižestupanjsku odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovitom ili izvanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispunio formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. listopada 2004. godine i AP-106/04 od 18. siječnja 2005. godine).

8. Također, Ustavni sud podsjeća da pravo na donošenje odluke u razumnom roku predstavlja samo jedan segment prava na pravično suđenje koji garantira apelantima da, i bez ispunjavanja ostalih uvjeta neophodnih za dopustivost apelacije u smislu članka 18. Pravila Ustavnog suda (meritorna odluka, rok, iscrpljivanje pravnih lijekova i dr.), mogu podnijeti apelaciju u tijeku trajanja postupka pred redovitim sudovima. Smisao ove odredbe je omogućavanje Ustavnom sudu da razmatra apelaciju samo u pogledu duljine postupka kako bi svojom odlukom omogućio apelantima da u razumnim rokovima dođu do konačne odluke što je osnovni smisao i krajnji cilj svakog sudbenog postupka. Stoga bi, u situaciji kad sami apelanti ne postupe po nalogu suda ili ne koriste pravni lijek u zakonskom roku i time izgube mogućnost da dođu do konačne odluke u konkretnom postupku bilo iluzorno očekivati da će Ustavni sud pružiti zaštitu samo u odnosu na ovaj segment prava na pravično suđenje i pored činjenice da apelanti zbog neiscrpljivanja pravnog lijeka neće ispuniti prvi i temeljni uvjet dopustivosti, a to je konačna odluka. Takvim postupanjem Ustavni sud bi ovaj segment prava na pravično suđenje sveo na puki formalizam odnosno obezvrijedio značaj mehanizma koji omogućava Ustavnom sudu da u tijeku trajanja postupka reagira, odnosno naloži redovitim sudovima da donesu odluku. Suprotno tumačenje garancija koje pruža ovaj članak dovelo bi do toga da bi redoviti sudovi imali čitav niz sudbenih postupaka u kojim apelanti uopće ne žele ishoditi konačnu odluku ali će, zbog mogućnosti koje pruža pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pokretati i ustrajavati na vođenju ovakvih postupaka s nadom da će zbog eventualnog kršenja ovog prava moći dobiti naknadu nematerijalne štete shodno članku 74. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-4265/14 od 19. travnja 2017. godine, AP-2301/21 od 22. lipnja 2021. godine i AP-522/21 od 8. lipnja 2022. godine dostupna na www.ustavnisud.ba).

9. U konkretnom slučaju apelant je propustio da, shodno odredbama članka 433. stavak (3) ZPP („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), u propisanom roku podnese žalbu protiv rješenja Općinskog suda od 8. veljače 2023. godine. Dakle, apelant nije ishodio konačnu odluku, a što bi, kako je već navedeno, trebalo da bude temeljni smisao i krajnji cilj svakog postupka. Prema tome, budući da nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić