Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4789/22 (M. P.)

Odluka donesena 30. 11. 2023.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4789/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

30. 11. 2023.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman, Zlatko M. Knežević i Helen Keller i sudije Seada Palavrić, Angelika Nußberger i Ledi Bianku, na sjednici održanoj 30. novembra 2023. godine, u predmetu broj AP-4789/22, rješavajući apelaciju koju je podnio Milovan Poropat, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana

58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Milovan Poropat zbog nedonošenja odluka u razumnom roku u postupcima koji se vode pred Kantonalnim sudom u Sarajevu u predmetu broj 09 0 U 044527 23 U i pred Općinskim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 P 958786 22 P zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Milovan Poropat protiv Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 958786 22 P od 2. juna 2023. godine zbog toga što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Milovan Poropat (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vogošće, kojeg zastupa Senija Poropat, advokat iz Vogošće, podnio je 14. decembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluka u razumnom roku u postupcima koji su se u trenutku podnošenja apelacije vodili pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 09 0 U 040756 22 U i pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 65 0 P 958786 22 P. Apelant je 15. juna 2023. godine obavijestio Ustavni sud o promjenama činjeničnog stanja u vezi s apelacijom te je u vezi s tim dostavio relevantnu dokumentaciju. Također, apelant je 19. juna 2023. godine podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Federalnom zavodu za penzijsko i invalidsko osiguranje (u daljnjem tekstu: Fond PIO) da „odmah krene sa isplatom penzije, te naložio Kantonalnom sudu hitno rješavanje upravnog spora i poništio presudu Općinskog suda od 2. juna 2023. godine“.

Postupak radi ostvarivanja prava na starosnu penziju

2. Apelant je 3. septembra 2021. godine podnio zahtjev za ostvarivanje prava na starosnu penziju.

3. Zaključkom Fonda PIO od 22. novembra 2021. godine prekinut je postupak za ostvarivanje prava na starosnu penziju kako bi se utvrdilo i riješilo prethodno pitanje, tj. pitanje apelantovog učešća u vojsci Republike Srpske. Rješenjem drugostepenog organa uprave od 6. januara 2022. godine odbijena je apelantova žalba.

4. Apelant je protiv drugostepenog rješenja 17. februara 2022. godine podnio tužbu Kantonalnom sudu te je predmet zaveden pod brojem 09 0 U 040756 22 U.

5. Presudom Kantonalnog suda od 10. maja 2023. godine uvažena je apelantova tužba, poništeno je osporeno rješenje te je predmet vraćen drugostepenom organu uprave na ponovni postupak.

6. Rješenjem drugostepenog organa uprave od 7. juna 2023. godine odbijena je apelantova žalba.

7. Apelant je protiv navedenog rješenja 19. juna 2023. godine podnio tužbu Kantonalnom sudu te je predmet zaveden pod brojem 09 0 U 044527 23 U.

Parnični postupak radi utvrđivanja diskriminacije

8. Apelant je 5. aprila 2022. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tuženog (Fond PIO) radi utvrđivanja diskriminacije. Presudom Općinskog suda od 2. juna 2023. godine odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev.

9. Apelant je protiv navedene presude podnio žalbu Kantonalnom sudu te je postupak u toku pred tim sudom.

10. Apelant je naveo da mu je zbog nedonošenja odluka u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. U dopuni apelacije apelant navodi da je presuda Općinskog suda od 2. juna 2023. godine zasnovana na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni relevantnih propisa te traži od Ustavnog suda da ukine navedenu presudu.

11. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka l) i stav (4) Pravila Ustavnog suda.

12. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b)Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

13. Član 18. stav (3) tačka l) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glase:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

(4)Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

Preuranjenost

14. Prema odredbama člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

15. U konkretnom slučaju apelant dopunom apelacije osporava presudu Općinskog suda od 2. juna 2023. godine kojom je njegov tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelant protiv osporene presude Općinskog suda podnio žalbu Kantonalnom sudu, kao i da o predmetnoj žalbi još uvijek nije odlučeno. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da je predmetna apelacija u ovom dijelu preuranjena.

Dopustivost prima facie

16. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbajdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21, i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

17. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, opravdanost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, predstavka broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38, i Delić protiv Bosne i Hercegovine, predstavka broj 59181/18 od 2. marta 2021. godine, stav 18).

18. U konkretnom slučaju Ustavni sud ukazuje da će kao relevantan period za ocjenu dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo radi ostvarivanja prava na starosnu penziju razmatrati period od 3. septembra 2021. godine, kao dana podnošenja apelantovog zahtjeva, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, Ustavni sud primjećuje da taj postupak traje oko jedne godine i deset mjeseci. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da su nadležni organi uprave i redovni sud aktivno postupali, te donijeli više odluka, tako da Ustavni sud ne primjećuje da su neopravdano odugovlačili konkretni postupak. Nadalje, kao relevantni period za ocjenu dužine trajanja parničnog postupka radi utvrđivanja diskriminacije, Ustavni sud će razmatrati period od 5. aprila 2022. godine, kao dana podnošenja apelantove tužbe, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je postupak pred prvostepenim sudom trajao oko godinu i dva mjeseca. U okolnostima konkretnog slučaja, imajući u vidu da se pred tim sudom provodi dokazni postupak, na osnovu kojeg se utvrđuje činjenično stanje koje služi kao osnov za donošenje sudske odluke, Ustavni sud ukazuje da se navedeni period ne može smatrati prekomjernim. Osim toga, Ustavni sud ima u vidu da je predmet tek dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje o apelantovoj žalbi protiv prvostepene presude. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da dužina trajanja navedenih postupaka još uvijek ne prelazi granicu „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

19. Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja navedenih postupaka povrijeđeno i pravo na imovinu i pravo na djelotvoran pravni lijek. S obzirom na to da povredu ovih prava zasniva na identičnim navodima koje je iznio u odnosu na pravo na pravično suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da ih nema potrebe posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

20. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda, kao i stavove navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

21. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, odnosno očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

22. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

23. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4789/22 (M. P.) | Sudska praksa | Aktio