Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1521/22 (V. S.)
Odluka donesena 15. 12. 2025.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1521/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 12. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 15. decembra 2025. godine, u predmetu broj AP-1521/22 , rješavajući apelaciju Vesne Softić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Vesna Softić zbog „neokončanja postupka u razumnom roku koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 Mals 434978 14 Mals“, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Vesna Softić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Mersiha Beganović – Memić, advokat iz Sarajeva, podnijela je 5. maja 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog „neokončanja postupka u razumnom roku koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 65 0 Mals 434978 14 Mals“.
2. Apelantica je 15. maja 2014. godine podnijela tužbu Općinskom sudu protiv tuženog („GRAIN LIFTOVI“ d.o.o. Sarajevo), radi isplate duga.
3. Presudom Općinskog suda zbog propuštanja broj 65 0 Mals 434978 14 Mals od 8. novembra 2018. godine usvojen je apelantičin tužbeni zahtjev i obavezan je tuženi da apelantici, na ime duga, isplati novčani iznos naveden u izreci prvostepene presude.
Apelacioni navodi
4. Apelantica smatra da joj je zbog neokončanja postupka u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog čega traži naknadu nematerijalne štete. Apelantica ukazuje da presuda Općinskog suda od 8. novembra 2018. godine nikada nije dostavljena tuženom, pa da ni nakon osam godina od pokretanja postupka „nema pravosnažne i izvršne sudske odluke“. Odgovor na apelaciju
5. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo, između ostalog, da je presuda od 8. novembra 2018. godine pravosnažna i izvršna. Odgovor na apelaciju je dostavljen apelantici radi izjašnjenja. Apelantica nije dostavila izjašnjenje.
6. Općinski sud je 19. juna 2023. godine dostavio Ustavnom sudu presudu od 8. novembra 2018. godine iz koje proizlazi da je odluka postala pravosnažna i izvršna 17. decembra 2018. godine.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
8. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: b)Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
9. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (4)Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
10. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbajdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
11. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelantica podnijela apelaciju zbog prekomjerne dužine postupka, ukazujući da presuda Općinskog suda nije dostavljena tuženom, te da postupak još uvijek traje. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju naveo da je navedena presuda „pravosnažna i izvršna“. Također, Ustavni sud zapaža da je odgovor na apelaciju dostavljen apelantici radi izjašnjenja, te da apelantica nije dostavila izjašnjenje u vezi navoda iz odgovora na apelaciju. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da je Općinski sud naknadno dostavio presudu tog suda od 8. novembra 2018. godine iz koje proizlazi da je navedena presuda postala pravosnažna i izvršna 17. decembra 2018. godine. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema ništa što ukazuje da je apelantica „žrtva“ povrede prava na suđenje u razumnom roku kao elementa prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda, kao i stavove navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantičini navodi pokreću ustavno pitanje na koje se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman