Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4157/21 (A. Z.)
Odluka donesena 24. 10. 2025.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Dostava
- Pristup sudu
- Prekršajni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4157/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
24. 10. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić,, na sjednici održanoj 24. oktobra 2025. godine u predmetu broj AP-4157/21, rješavajući apelaciju koju je ponijela Armina Zulić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Armina Zulić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Pr 378101 21 Pžp od 31. avgusta 2021. godine i Rješenja Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Pr 378101 20 Pr od 16. decembra 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Armina Zulić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bihaća, podnijela je 7. decembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 Pr 378101 21 Pžp od 31. avgusta 2021. godine i Rješenja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 Pr 378101 20 Pr od 16. decembra 2020. godine.
2. Općinski sud je, odlučujući o apelanticinom zahtjevu za sudsko odlučivanje o Prekršajnom nalogu koji je izdao ovlašteni organ MUP-a TK-a, PU Tuzla, PS Centar broj 107645067 5 od 8. aprila 2020. godine (u daljnjem tekstu: sporni nalog), donio rješenje broj 32 0 Pr 378101 20 Pr od 16. decembra 2020. godine. Tim rješenjem je utvrđeno da sporni nalog postaje konačan i izvršan danom donošenja rješenja, zbog apelanticinog propuštanja da se pojavi na dan i u vrijeme određeno za usmeni pretres. Apelantica je obavezana da nadoknadi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 KM. U obrazloženju rješenja, Općinski sud je naveo da je spornim nalogom apelantici izrečena novčana kazna u iznosu od 100,00 KM, zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od 1 mjesec i da su joj određena 2 kaznena boda. Postupajući po apelanticinom zahtjevu za sudsko odlučivanje, Općinski sud je, u skladu sa članom 65. stav (3) Zakona o prekršajima Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o prekršajima), pozvao apelanticu i predstavnika ovlaštenog organa na usmeni pretres zakazan za 16. decembra 2020. godine. Na pretres nije pristupila apelantica, iako je 18. maja 2020. godine, lično primila poziv za usmeni pretres na svojoj adresi, a svoj izostanak nije opravdala. Općinski sud je ukazao na odredbe člana 66. stav (1) tačka 1) Zakona o prekršajima kojima je propisano da će se smatrati da je okrivljeni prihvatio odgovornost propuštanjem da se pojavi, ukoliko ne dođe na dan i u vrijeme određeno za usmeni pretres. Budući da je ovlašteni predstavnik ovlaštenog organa ostao u cijelosti kod spornog naloga, a „apelantica se nije pojavila na usmenom pretresu, iako je lično primila poziv i u pozivu bila upozorena na posljedice propuštanja da se pojavi“, Sud je zaključio da je prihvatila odgovornost za počinjeni prekršaj.
3. Odlučujući o apelanticinoj žalbi, Kantonalni sud je donio rješenje broj 32 0 Pr 378101 21 Pžp od 31. avgusta 2021. godine kojim je žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio. U obrazloženju rješenja, Kantonalni sud je naveo da je razmotrio apelanticinu žalbu na osnovu stanja u spisu predmeta i žalbenih navoda. Kantonalni sud je ponovio činjenična utvrđenja i pravno rezonovanje prvostepenog suda, te je istakao da je prvostepena odluka pravilna i zakonita. Posebno je Kantonalni sud naveo da ¸“iz stanja spisa prvostepenog suda proizlazi da je apelantici pismeni poziv za usmeni pretres dostavljen preporučenom pošiljkom na adresu iz Registra prebivališta i boravišta i da je poziv, 18. maja 2020. godine, apelantica lično primila“. Apelantica je u pozivu upozorena na posljedice nedolaska, a svoj izostanak nije opravdala u skladu sa članom 64. Zakona o prekršajima.
4. Apelantica ukazuje na povredu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Apelantica ističe da se nije pojavila na usmenom pretresu jer za taj pretres nije dobila poziv od Općinskog suda. Ističe da je protiv prvostepenog rješenja, uložila žalbu i bezuspješno tražila da joj se „omogući pristup sudu“ kako bi se upoznala sa dokazima koji joj se stavljanju na teret. Dalje, apelantica navodi da je od Općinskog suda zatražila da joj se dostavi fotokopija poziva za ročište koji nije primila. Sud nikada nije odobrio niti odbacio njen zahtjev, a niti dostavio dokaz (poziv). Sud je od apelantice, u svom podnesku za uređenje žalbe od 8. februara 2021. godine, tražio da dostavi fotokopiju koverte kao dokaz o prijemu rješenja. Apelantica navodi da je „putem prijatelja u MUP-u TK i sudu, suprug došao do fotokopije poziva i fotografije vozila“ i da poziv „nije bio adresiran na njeno ime“. Slijedom navedenog, apelantica smatra da joj je onemogućen pristup sudu i pravo na iznošenje odbrane.
5. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju istakao da je protiv prvostepenog rješenja, apelantica 4. januara 2021. godine, putem e-maila, „posredstvom Ajdina Zulića sa njegovog e-mail korisničkog računa“, dostavila žalbu. Taj sud je, 8. februara 2021. godine, apelanticu pozvao da, u smislu člana 83. Zakona o prekršajima, uredi dostavljeni potpisani podnesak – žalbu, i žalbu dostavi putem pošte ili neposrednom predajom u sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranu. Od apelantice je zatraženo da dostavi fotokopiju obje strane koverte u kojoj joj je dostavljeno rješenje o prekršaju ili da navede tačan datum prijema rješenja o prekršaju, radi utvrđivanja blagovremenosti žalbe, jer sudu nije vraćena poštanska povratnica kao dokaz o uručenju rješenja. Osim toga, Sud je naveo da je u tom podnesku, apelanticu, kao neuku stranku, poučio o mogućnosti podnošenja prijedloga za povrat u pređašnje stanje. Općinski sud je utvrdio je da je koverta sa pozivom za usmeni pretres, koji je upućen apelantici pravilno adresirana na „Zulić (Hasan) Armina, Cazinska 1, 77000 Bihać“ sa sadržajem poziva u kojem je upisano Zulić Armin, gdje se vidi da se radi o očiglednoj grešci u kucanju odnosno propusta u kucanju slova „A“. U odnosu na apelanticine navode da je od Općinskog suda zatražila da joj se dostavi fotokopija poziva za ročište te da sud nikada nije odobrio niti odbacio njen zahtjev, niti joj je dostavio dokaz (poziv), Općinski sud je naveo da je, na osnovu uvida u spis, utvrdio da apelantica, osim podneska – žalbe (dostavljene putem e-maila, koji je vraćen na uređenje), te potpisane žalbe na rješenje o prekršaju (dostavljene putem pošte), tom sudu uz poziv na broj prekršajnog predmeta nije dostavila drugi zahtjev. Dalje, Općinski sud je, na zahtjev Ustavnog suda, u prilogu akta od 23. juna 2023. godine, dostavio „fotokopiju dostavnice iz prekršajnog predmeta broj 32 0 Pr 378101 20 Pr, iz kojeg proizlazi da je apelantica, 18. maja 2020. godine, lično primila poziv tog suda za usmeni pretres zakazan za 16. decembar 2020. godine.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
7. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, i Khudunts protiv Azerbejdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32., te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9., dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnog prava, na koja se apelantica pozvala u apelaciji, odnose na navode da joj nije dostavljen poziv za usmeni pretres, povodom njenog zahtjeva za sudsko odlučivanje. Iz činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu, uključujući i odgovore na apelaciju, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženjima osporenih odluka dali detaljne, jasne i precizne razloge zašto su zaključili da je apelantica uredno pozvana na usmeni pretres i da je poziv Općinskog suda, 18. maja 2020. godine, „lično primila“ (vidi tač. 2. i 3. ove odluke). Pri tome, Ustavni sud naročito ima u vidu veoma detaljan odgovor Općinskog suda, uključujući i akt tog suda od 23. juna 2023. godine, iz kojeg proizlazi istorijat postupanja Suda u vezi sa spornim nalogom i donošenjem osporenih odluka (vidi, tačka 5. ove odluke), kao i činjenicu, koja proizilazi iz osporenih rješenja i odgovora na apelaciju, da su i Općinski i Kantonalni sud, na osnovu uvida u spis utvrdili da je apelantica lično primila poziv za usmeni pretres, na koji se nije odazvala. Također, iz odgovora Općinskog suda proizlazi da se apelantica tom sudu, uz poziv na broj predmeta, nije obraćala sa bilo kakvim zahtjevom za dostavu dokumentacije u prekršajnom predmetu. Dovodeći u vezu ove činjenice sa apelanticim navodima o kršenju prava na pristup sudu (kao jednog aspekta prava na pravično suđenje), Ustavni sud smatra da je donošenje prvostepene odluke kojom je utvrđeno da je apelantica zbog propuštanja prihvatila odgovornost za prekršaj, posljedica njenog nepojavljivanja na usmenom pretresu i da joj nije uskraćeno pravo na pristup sudu. Stoga se donošenje takve odluke ne može smatrati proizvoljnim ograničavanjem navedenog prava. Ovo posebno iz razloga što je u prekršajnom postupku, Općinski sud i u podnesku kojim je od apelantice tražio da uredi žalbu (budući da je žalbu poslala e-mailom), apelanticu poučio o mogućnosti eventualnog podnošenja prijedloga za povrat u pređašnje stanje. Redovni sudovi su dali jasno obrazloženje zbog čega su u konkretnom slučaju zaključili da je apelantica, propuštanjem da se pojavi na usmenom pretresu, prihvatila odgovornost za prekršaj, u skladu sa članom 66. stav (1) Zakona o prekršajima. Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost u takvim obrazloženjima redovnih sudova. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa apelanticinim navodima o kršenju prava na pravično suđenje nema ništa što ukazuje da apelantica ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.
10. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman