Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2362/21 (A.Đ.)

Odluka donesena 29. 05. 2025.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Radni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2362/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

29. 05. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, dopredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i suci Mirsad Ćeman, Helen Keller i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 29. svibnja 2025. godine, u predmetu broj AP 2362/21, rješavajući apelaciju A.Đ., na temelju članka 18. stavak (4), članka 57. stavak 2. točka a) te članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija A.Đ. podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 358820 21 Rev od 14. travnja 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. A.Đ. iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija „Hakija Kurtović i Adis Kurtović“ iz Sarajeva, podnio je 2. srpnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Rs 358820 21 Rev od 14. travnja 2021. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Rs 358820 13 Rs od 12. studenog 2015. godine obvezana je tužena Razvojna banka Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena) da apelantu na ime razlike plaće isplati iznos detaljnije naveden u izreci presude. Općinski sud je u obrazloženju naveo da između stranaka nije sporno da je apelant kod tužene zaposlen na temelju Ugovora o radu od 6. studenog 2009. godine kojim je određeno da će obavljati poslove „Saradnik za poslove protokola u službi općih poslova u Sektoru za podršku poslovanja“. Također, Općinski sud je utvrdio da tužena apelantu za razdoblje od 10. lipnja 2010. godine do 17. travnja 2014. godine isplaćivala plaću koja nije bila usklađena sa odredbama čl. 25. i 26. Kolektivnog ugovora za granu finansija (u daljnjem tekstu: GKU). U tom pogledu je navedeno da je apelantu zbog činjenice da ima srednju stručnu spremu pripadala plaća za radna mjesta koja pripadaju III grupi složenosti poslova prema članku 26. stavak 1. GKU odnosno prema koeficijentu 1,70. Naposljetku, Općinski sud je naveo da je iznos razlike plaće utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke i da je tuženu obvezao na isplatu toga iznosa.

3. Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 358820 16 Rsž do 23. prosinca 2020. godine, žalba tužene je uvažena i prvostupanjska presuda je preinačena na način da je u cijelosti odbijen apelantov tužbeni zahtjev. Kantonalni sud je naveo da je odredbom članka 26. stavak 1. GKU određeno šest grupa složenosti poslova sa propisanim koeficijentima u rasponu od 1,00 do 4,00 i određen je stupanj školske spreme koji je potreban za određenu grupu. Također, tim člankom je propisano da se konkretna razrada poslova u okviru navedenih grupa poslova utvrđuje pravilnikom o radu. Zatim je istakao da apelant ima završenu srednju stručnu spremu, te da je u članku 6. stavak 3. Ugovora o radu bilo propisano da njegovi poslovi spadaju u I grupu poslova. S obzirom na to, Kantonalni sud je zaključio da apelant nije dokazao da poslovi koje je obavljao pripadaju III grupi složenosti poslova iz članka 26. stavak 1. GKU da bi se moglo utvrditi da li postoji razlika između plaće koja mu pripada za tu grupu složenosti poslova i one koju je primao, jer na te okolnosti nije izveden niti jedan dokaz, zbog čega je njegov tužbeni zahtjev trebao biti odbijen kao neutemeljen.

4. Presudom Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 358820 21 Rev od 14. travnja 2021. godine apelantova revizija je odbijena. Vrhovni sud je u obrazloženju odluke prihvatio činjenične i pravne zaključke Kantonalnog suda.

5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Naime, apelant navodi da se iz odredaba članka 26. GKU može zaključiti da je za III grupu poslova potreban četvrti stupanj školske spreme odnosno minimalan koeficijent od 1,7 do 2,5. S obzirom na to, apelant smatra da mu pripada koeficijent prema III grupi složenosti poslova jer u GKU ne postoji druga grupa složenosti poslova za koju je predviđena SSS, odnosno IV stupanj školske spreme. Također, apelant je naveo da je Vrhovni sud u identičnim situacijama donio drugačije presude broj 65 0 Rs 359734 21 Rev od 6. travnja 2021. godine i presudu broj 65 0 Rs 436447 21 Rev od 10. svibnja 2016. godine, te da mu je zbog toga povrijeđeno načelo pravne sigurnosti. Relevantni propisi

6. Kolektivni ugovor za granu finansija („Službene novine Federacije BiH“, broj 48/00). Za potrebe ove odluke koristi se tekst propisa kako je objavljen u službenim glasilima jer nije objavljen na svim službenim jezicima i pismima, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 26. st. (1), (2), (6) i (7)

Sva radna mjesta razvrstavaju se po grupama složenosti poslova te njihovoj vrsti i značaju. Minimalni koeficijenti grupe poslova su za: […]

III grupu poslova 1,70 do 2,50 […]

Konkretna razrada poslova u okviru navedenih grupa poslova utvrđuje se pravilnikom o radu, ali ne nepovoljnije od koeficijenata utvrđenih ovim ugovorom. Prilikom zaključivanja ugovora o radu poslodavac je dužan upoznati zaposlenika sa grupom složenosti poslova na koje se raspoređuje.

7. Prilikom razmatranja dopustivosti, Ustavni sud je pošao od odredbe članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.

8. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

9. Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

10. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. siječnja 2018. godine, predstavka broj 48657/16, točka 43, i Khudunts protiv Azerbajdžana, odluka od 26. veljače 2019. godine, predstavka broj 74628/16, točka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine, točka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Europski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. travnja 2021. godine, predstavka broj 65159/17, točka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, Europski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. studenog 2008. godine, predstavka broj 34379/03)

11. Razmatrajući apelantove navode kojima ukazuje na proizvoljnost u primjeni materijalnog prava, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Europskog suda prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Europski sud ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće prema članku 6. stavak 1. Europske konvencije (kojem korespondira članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine) dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi, Europski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. prosinca 2019. godine, predstavka broj 52871/13, točka 23. sa daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u svojim brojnim odlukama (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritum broj AP-20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05, točka 23).

12. Na temelju činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i navoda u apelaciji, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud prilikom odbijanja apelantove revizije, u obrazloženju osporene odluke dao detaljne, jasne i relevantne razloge zbog kojih je prihvatio razloge iz drugostupanjske presude kojom je prvostupanjska presuda preinačena i odbije apelantov tužbeni zahtjev. Naime, Ustavni sud zapaža da su Kantonalni i Vrhovni sud naveli jasne razloge za zaključak da apelant nije dokazao da poslovi na koje je bio raspoređen pripadaju III grupi složenosti poslova. Pri tome, Ustavni sud naročito zapaža da su neutemeljene apelantove tvrdnje da se, na temelju stupnja njegove stručne spreme mogao izvesti zaključak da je radio poslove iz III grupe složenosti poslova. Osim toga, nakon uvida u sadržaj odluka Vrhovnog suda koje je apelant dostavio u prilogu uz apelaciju, Ustavni sud nije mogao zaključiti da se osporene odluke odnose na identičnu situaciju. Naime, Ustavni sud zapaža da u tim odlukama uopće nisu bile sporne grupe složenosti poslova kao u konkretnom slučaju. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje apelantovog prava na pravično suđenje.

13. Osim toga, apelant se pozvao i na povredu prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je njegovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.

14. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

15. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2362/21 (A.Đ.) | Sudska praksa | Aktio