Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3720/22 (M. O. i drugi)
Odluka donesena 28. 04. 2025.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3720/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 04. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: Predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 28. aprila 2025. godine, u predmetu broj AP-3720/22, rješavajući apelaciju koju su podnijeli Miloš Obradov i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Miloš Obradov, Stefan Samardžija i Srđan Sokolović protiv Rješenja Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo broj T09 0 KTP 0129303 22 2 od 23. avgusta 2022. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Miloš Obradov, Stefan Samardžija i Srđan Sokolović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Bojan Veselinović advokat uz Sarajeva, podnijeli su 27. septembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) broj T09 0 KTP 0129303 22 2 od 23. avgusta 2022. godine.
2. Apelanti su 1. novembra 2018. godine podnijeli Kantonalnom tužilaštvu krivičnu prijavu zbog postojanja osnovane sumnje da su NN lica prema njima počinili više krivičnih djela. Naredbom Kantonalnog tužilaštva od 27. jula 2022. godine određeno je da se istraga neće provoditi jer iz prijave i pratećeg materijala proizlazi da ne postoji osnov da su počinjena krivična djela odnosno da prijavljeno krivično djelo nije krivično djelo. Rješenjem Kantonalnog tužilaštva od 23. avgusta 2022. godine odbijena je kao neosnovana pritužba apelanata protiv navedene naredbe. U pouci o pravnom lijeku osporene odluke, navedeno je da se ako su nezadovoljni rješenjem mogu, na osnovu člana 9. Zakona o Federalnom tužilaštvu F BiH, obratiti Federalnom tužilaštvu F BiH radi preispitivanja da li je u konkretnom slučaju pravilno primijenjen Krivični zakon F BiH, u roku od 30 dana od dana prijema rješenja. Navedenom odredbom je propisano da Glavni federalni tužilac nadzire rad kantonalnih tužilaštava u cilju garantovanja zakonitosti i efikasnosti postupaka. Na zahtjev glavnog federalnog tužioca, kantonalna tužilaštva dostavljaju izvještaje o predmetima sa detaljnim opisom preduzetih mjera.
3. Apelanti su se pozvali na povredu prava iz člana II/2. Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 3, 6, 13.i 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prva i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu.
5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispunio formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
6. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da su apelanti propustili da se obrate Federalnom tužilaštvu F BiH radi preispitivanja Rješenja Kantonalnog tužilaštva od 23. avgusta 2022. godine, iako su o tome poučeni u navedenom rješenju. Prema tome, budući da nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić