Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3742/21 (B. T.)

Odluka donesena 02. 07. 2026.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Upravni postupak
  • Penzija
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3742/21

Apelacija

Odluka o meritumu

02. 07. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-3742/21, rješavajući apelacije Branka Tomića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1), (2) i (3) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik

Valerija Galić, dopredsjednica

Angelika Nußberger, dopredsjednica

Helen Keller, sutkinja

Ledi Bianku, sudac

Marin Vukoja, sudac

Larisa Velić, sutkinjana sjednici održanoj 2. srpnja 2026. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelomično se usvajaju apelacije Branka Tomića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije BiH broj 08 0 U 003848 21 Uvp od 9. veljače 2023. godine.

Na temelju članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da Branku Tomiću u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke isplati iznos od 700,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obvezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbijaju se kao neutemeljene apelacije koje je podnio Branko Tomić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 08 0 U 003848 21 Uvp od 9. veljače 2023. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Branko Tomić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 1. studenog 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 08 0 U 003848 19 U od 17. rujna 2021. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-3742/21.

2. Apelant je posredstvom istog odvjetnika 15. travnja 2023. godine podnio novu apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 08 0 U 003848 21 Uvp od 9. veljače 2023. godine te protiv prethodno navedene odluke. Apelacija je zavedena pod brojem AP-1803/23.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. S obzirom na to da se navedene apelacije temelje na istim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, te da se odnose na odluke donesene u istom postupku pred redovnim sudovima, Ustavni sud je, u skladu sa člankom 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-3742/21.

4. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda, Federalnog zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje (u daljnjem tekstu: drugostupanjski organ) i Federalnog zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje – Kantonalne administrativne službe za ZHK (u daljnjem tekstu: prvostupanjski organ) zatraženo je u razdoblju od 28. veljače 2023. do 23. lipnja 2023. godine da dostave odgovore na apelaciju.

5. Pozvani su dostavili odgovore na apelaciju, pa su ti odgovori 5. travnja 2023. godine odnosno 30. lipnja 2023. godine dostavljeni apelantovom punomoćniku radi eventualnog izjašnjenja. Međutim, izjašnjenje nije dostavljeno u ostavljenom roku.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Apelant je 23. listopada 2013. godine podnio zahtjev za ostvarivanje prava na prijevremenu povoljniju starosnu mirovinu shodno odredbi članka 9. stavak (2) Zakona o prijevremenom povoljnijem umirovljenju branitelja Domovinskoga rata (u daljnjem tekstu: Zakon).

8. Prvostupanjski organ je u razdoblju od 11. kolovoza 2015. do 22. kolovoza 2017. godine donio dva rješenja, koja je drugostupanjski organ potvrdio (rješenjem od 28. siječnja 2016. godine) odnosno poništio (rješenjem od 17. studenog 2017. godine), dok je Kantonalni sud u upravnom sporu donio jednu presudu (od 23. svibnja 2017. godine) kojom je poništio rješenja upravnih organa i predmet vratio prvostupanjskom organu na ponovni postupak i odluku.

9. Rješenjem prvostupanjskog organa od 6. lipnja 2018. godine odbijen je apelantov zahtjev.

10. Rješenjem drugostupanjskog organa od 6. prosinca 2018. godine odbijena je apelantova žalba podnesena protiv navedenog rješenja.

11. Presudom Kantonalnog suda od 17. rujna 2021. godine odbijena je apelantova tužba podnesena protiv rješenja od 17. rujna 2018. godine.

12. Kantonalni sud je u obrazloženju naveo da iz stanja spisa proizlazi da je apelant sudjelovao u obrani BiH kao pripadnik Oružanih snaga RBiH u razdoblju od 18. rujna 1991. do 23. prosinca 1995. godine. Također, ukazao je da je u razdoblju od 12. siječnja 1993. do 14. svibnja 1994. godine apelant obnašao dužnost zapovjednika izmještenog zapovjednog mjesta u formacijskom činu pukovnika. Međutim, Kantonalni sud je zaključio da apelant nije obnašao zapovjednu dužnost predviđenu odredbom članka 9. stavak (2) Zakona kao uvjet za ostvarivanje traženog prava.

13. Presudom Vrhovnog suda od 9. veljače 2023. godine odbijen je apelantov zahtjev za izvanredno preispitivanje sudske odluke podnesen protiv presude Kantonalnog suda.

14. Vrhovni sud je u obrazloženju naveo da apelant, suprotno tvrdnjama iznesenim u upravnom sporu i zahtjevu za izvanredno preispitivanje sudske odluke, nije ispunio uvjete iz članka 9. stavak (2) Zakona. U svezi s tim, ukazao je da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da zapovjedno mjesto na kojem je apelant obnašao dužnost zapovjednika ne predstavlja jedinicu ranga bataljona ili višeg ranga, odnosno ranga brigade ili višeg ranga. Pri tome, Vrhovni sud je istaknuo da je prvostupanjski sud pravilno primijenio Odluku Vlade Federacije BiH od 12. rujna 2014. godine o davanju suglasnosti za poništenje akata Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata (od 3. prosinca 2007. godine, 7. veljače 2008. godine i 16. veljače 2009. godine; u daljnjem tekstu: Odluka) i davanju suglasnosti na Pregled naziva komandi, jedinica i sastava Armije BiH, HVO-a i HOS-a, sa formacijskim dužnostima i formacijskim činovima u jedinicama ranga bataljona i više za osobe koje ostvaruju pravo prema odredbama Zakona (u daljnjem tekstu: Pregled). U svezi s tim, ukazao je da Pregledom nije obuhvaćena dužnost zapovjednika izmještenog zapovjednog mjesta. Osim toga, Vrhovni sud je naveo da Odlukom i Pregledom, suprotno navodima za izvanredno preispitivanje sudske odluke, nije derogiran Zakon, već je dan pregled naziva, a da su zapovjedna dužnost i rang jedinica jasno propisani odredbom članka 9. stavak (2) Zakona.

IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije

15. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), uključujući i pravo na pristup sudu i pravo na suđenje u „razumnom roku“, te pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant ponavlja navode koje je isticao tijekom postupka, te ističe da je ispunjavao uvjete predviđene odredbom članka 9. stavak (2) Zakona. Naročito, ukazuje da se u konkretnom slučaju nisu mogli primijeniti podzakonski propisi, koji ne mogu biti obvezujući, s obzirom na to da su njima derogirane odredbe Zakona. Osim toga, apelant smatra da je postupak predugo trajao, zbog čega traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.000,00 KM.b)Odgovori na apelaciju

16. Vrhovni sud je naveo da presudom tog suda nisu povrijeđena apelantova prava te je predložio da se apelacija odbije kao neutemeljena.

17. Kantonalni sud je naveo da nije bilo kršenja apelantovih prava, dok je u odnosu na apelantove navode koji se tiču duljine postupka ukazao da je, s obzirom na to da je predmet bio u Planu rješavanja za 2021. godinu, presuda donesena 17. rujna 2021. godine.

18. Drugostupanjski i prvostupanjski organ su naveli da nisu povrijeđena apelantova prava.

V.Relevantni propisi

19. Zakon o prijevremenom povoljnijem umirovljenju branitelja Domovinskoga rata („Službene novine Federacije BiH“ br. 41/13, 90/17 i 29/22)

U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o prijevremenom povoljnijem umirovljenju branitelja Domovinskoga rata („Službene novine Federacije BiH“ br. 41/13 i 90/17) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Članak 9. stavak (2) (2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, osobe koje su vršile dužnost zapovjednika ranga bataljona ili višeg ranga, načelnika stožera i zamjenika zapovjednika u jedinicama ranga brigade istog ili višeg ranga i ako su navedene dužnosti obavljale najmanje 12 mjeseci (neovisno o tome je li to bilo u kontinuitetu), kao i pripadnici policije iz članka 4. točka 1. ovoga zakona mogu koristiti prava po ovom zakonu ako je to za njih povoljnije.

20. Zakon o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98, 48/99 i 61/22)

U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98 i 48/99) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

14. Ekonomičnost postupka

Članak 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

21. Zakon o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH” broj 9/05) u relevantnom dijelu glasi:

5. Ostale odredbe postupka Članak 55.

Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

22. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15)

Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji u relevantnom dijelu glasi:

Članak 10. (1) Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. (2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost i meritum

23. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant u predmetu broj AP-3742/21 osporio presudu Kantonalnog suda od 17. rujna 2021. godine. Ustavni sud, dalje, zapaža da je apelant podnio novu apelaciju broj AP-1803/23 kojom je osporio presudu Vrhovnog suda od 9. veljače 2023. godine kao konačnu odluku u ovom postupku, protiv koje nema drugih učinkovitih pravnih lijekova propisanih po zakonu. Ustavni sud utvrđuje da ta apelacija ispunjava uvjete propisane člankom VI/3. (b) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz članka 18. stavak (3) Pravila Ustavnog suda te da nije očigledno (prima facie) neutemeljena u smislu odredbe članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.

24. Apelant smatra da mu je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, uključujući i pravo na pristup sudu i suđenje u „razumnom roku“, te pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.a)Pravo na pravično suđenje

25. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

26. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...]

U odnosu na osporene odluke

27. Ustavni sud uočava da apelant u apelaciji paušalno navodi da mu je povrijeđeno pravo na pristup sudu, odnosno da te navode uopće nije obrazlagao, pa se Ustavni sud neće upuštati u njihovu ocjenu.

28. Apelant dalje tvrdi da je u postupku proizvoljno primijenjeno materijalno pravo jer su redovni sudovi zaključili da ne ispunjava uvjete propisane Zakonom, te zbog toga što su primijenili podzakonske propise kojima se, u biti, derogiraju odredbe Zakona. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Europskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, rješavati probleme tumačenja domaćih zakona. Europski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te da stoga neće, prema članku 6. stavak 1. Europske konvencije (kojem korespondira članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Europski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. prosinca 2019. godine, predstavka broj 52871/13, točka 23. s daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. lipnja 2022. godine, toč. 42−45. s daljnjim referencama, objavljenu na www.ustavnisud.ba).

29. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da apelant ponavlja navode koje je isticao i u redovnom postupku, te da su organi uprave i redovni sudovi u obrazloženju osporenih odluka, pozivajući se na relevantne odredbe zakona, detaljno i jasno obrazložili zašto je apelantov zahtjev za ostvarivanje prava na prijevremenu povoljniju starosnu mirovinu odbijen. Naime, Ustavni sud primjećuje da iz obrazloženja tih odluka proizlazi da kako apelant nije obnašao zapovjednu dužnost predviđenu odredbom članka 9. stavak (2) Zakona, to mu ne pripada pravo na ostvarivanje navedenog prava. Takva utvrđenja Ustavni sud ne smatra ni proizvoljnim niti „očigledno nerazumnim“. Naročito, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud, suprotno apelantovim navodima, detaljno obrazložio da Odlukom i Pregledom nije derogiran Zakon (vidi točku 14. ove odluke). Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u dosadašnjoj praksi u više predmeta razmatrao identične apelacijske navode i da nije utvrdio kršenje prava na pravično suđenje (vidi, između ostalih, Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-5540/17 od 10. travnja 2018. godine i AP-2307/21 od 8. rujna 2021. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).

U odnosu na suđenje u razumnom roku

30. Ustavni sud ponavlja da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda, opravdanost duljine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i u odnosu na sljedeće kriterije: složenost predmeta, postupanje apelanata i relevantnih organa vlasti, te što je u sporu za apelante bilo dovedeno u pitanje (vidi Europski sud, Delić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 2. ožujka 2021. godine, predstavka broj 59181/18, točka 18.).

31. Ustavni sud će kao relevantno razmatrati razdoblje od 23. listopada 2013. godine, kada je apelant podnio zahtjev za ostvarivanje prava na prijevremenu povoljniju starosnu mirovinu, pa do 9. veljače 2023. godine, kada je Vrhovni sud donio presudu kojom je postupak meritorno okončan. Iz navedenog proizlazi da je relevantno razdoblje od devet godina i nešto manje od četiri mjeseca. Nadalje, Ustavni sud zapaža da se radilo o odlučivanju koje je bilo od većeg značaja za apelanta, ali da se nije radilo o složenom predmetu. Također, Ustavni sud ne može zaključiti da je apelant svojim postupcima utjecao na duljinu trajanja postupka.

32. Analizirajući ponašanje organa uprave i redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je predmet više puta vraćan na ponovni postupak, odnosno da su organi uprave donijeli po tri rješenja, a da su Vrhovni sud i Kantonalni sud donijeli ukupno tri odluke. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća na stajalište Europskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci realiziraju svoja prava jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do de facto lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka učinkovitosti i povjerenja u pravni sustav (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4843/18 od 4. lipnja 2020. godine, točka 38, dostupna na www.ustavnisud.ba). Osim toga, Ustavni sud zapaža da je postupak pred organima uprave ukupno trajao tri godine i oko devet mjeseci, pred Vrhovnim sudom jednu godinu i nešto manje od pet mjeseci, te pred Kantonalnim sudom prvi put jednu godinu i četiri mjeseca, te drugi put dvije godine i oko devet mjeseci. Nadalje, Ustavni sud zapaža da niti organi uprave niti redovni sudovi nisu ponudili objektivno prihvatljive razloge za tako dugo trajanje ovog postupka. Imajući u vidu navedeno, kao i to da je Ustavni sud u nizu svojih odluka utvrdio da postoji sistemski problem s rješavanjem predmeta pred sudovima u Bosni i Hercegovini u razumnom roku, što je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih razina javne vlasti u ovoj oblasti, za što ne postoji ni učinkovit pravni lijek (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1680/16 od 10. svibnja 2017. godine, toč. 53–66., i druge odluke od 10. svibnja 2017. godine, sve dostupne na www.ustavnisud.ba), Ustavni sud smatra da duljina postupka u konkretnom slučaju ne zadovoljava standard „razumnog roka“ u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

33. Na temelju navedenog, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Naknada nematerijalne štete

34. S obzirom na odluku u ovom predmetu i svoju dosadašnju praksu (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2975/21 od 7. rujna 2022. godine, toč. 32–34.), Ustavni sud smatra da, u smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, na ime naknade štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantu treba isplatiti iznos od 700,00 KM. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Federacije Bosne i Hercegovine. U svezi s tim, Ustavni sud je imao u vidu organizaciju organā koji provode poslove iz oblasti mirovinskog i invalidskog osiguranja (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4544/20 od 6. srpnja 2022. godine, točka 47., dostupna na www.ustavnisud.ba). Navedenu naknadu je dužna platiti u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.b)Pravo na imovinu

35. Apelant ukazuje i na povredu prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelant tvrdnje o povredi tog prava temelji na istim tvrdnjama koje je istaknuo u svezi s pravom na pravično suđenje, koje je Ustavni sud već elaborirao u prethodnim točkama ove odluke i zaključio da su neutemeljene. Osim toga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je apelantovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.

VII.Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak

1. Europske konvencije budući da je postupak trajao devet godina i nešto manje od četiri mjeseca, čemu je u najvećoj mjeri doprinijelo višestruko vraćanje predmeta na ponovni postupak.

37. Ustavni sud, dalje, zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje u situaciji kada nisu utemeljeni apelantovi navodi da su organi uprave i redovni sudovi postupali proizvoljno ili „očigledno nerazumno“.

38. Na temelju članka 59. st. (1), (2) i (3) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3742/21 (B. T.) | Sudska praksa | Aktio