Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3356/22 (JP ŠGD „Šume Hercegovačko-neretvanske“ d.o.o Mostar)

Odluka donesena 05. 07. 2023.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3356/22

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

05. 07. 2023.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. jula 2023. godine, u predmetu broj AP-3356/22, rješavajući zahtjev JP ŠGD „Šume Hercegovačko-neretvanske“ d.o.o Mostar za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donijela je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev JP ŠGD „Šume Hercegovačko-neretvanske“ d.o.o Mostar za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. JP ŠGD „Šume Hercegovačko-neretvanske“ d.o.o Mostar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Ivan Markić advokat iz Mostara, podnio je 26. augusta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru ( u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 Dn 020117 21 Gž od 8. juna 2022. godine. Apelant osporava i rješenje Općinskog suda u Konjicu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 056-0-Dn-21-000-745 od 15. septembra 2021. godine. Apelant je 23. juna 2023. godine zatražio od Ustavnog suda donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio „odlaganje prodaje označenih nekretnina do donošenja konačne odluke o apelaciji s radi zaštite javnog interesa i državne imovine jer bi prodajom i apelantu i osnivatelju apelanta kantonu i državi Bosni i Hercegovini, nastupila nesnosna šteta koja je teško nadoknadiva“.

2. Apelant je 10. maja 2021. godine dostavio Općinskom sudu – zemljišno knjižnom odjeljenju, zahtjev za provjeru, ispravku, brisanje i uspostavljanje novog zemljišno knjižnog stanja na označenim nekretninama te upis prava vlasništva u korist Bosne i Hercegovine i prava korištenja u korist apelanta na tim nekretninama. Općinski sud je rješenjem broj 056-0-Dn-21-000-745 od 14. juna 2021. godine naložio apelantu da u roku od 30 dana od prijema tog rješenja dostavi dokumentaciju određenu članom 3. st. 2. i 3. Zakona o zemljišnim knjigama F BiH kojom bi dokazao ovlaštenja na kojim temelji svoj zahtjev. Rješenjem je apelant obavezan da dostavi saglasnost osobe za prijenos prava ili sudsku odluku koja mijenja tu saglasnost a koja je u vrijeme podnošenja zahtjeva upisana u zemljišnu knjigu kao nositelj prava,. Rješenjem je naložen upis zabilježbe roka za otklanjanje navedenog nedostatka u navedenom zk ulošku.

3. Općinski sud je rješenjem broj 056-0-Dn-21-000-745 od 15. septembra 2021. godine odbio apelantov zahtjev naveden u prethodnoj tački. Općinski sud je naveo da je apelant dostavio odluku Skupštine HNK o osnivanju apelanta, rješenje o upisu u sudski registar i izvod iz sudskog registra za apelanta, ugovore o prijenosu poslova gospodarenja svim državnim šumama i šumskim zemljištem te precizirane presude redovnih sudova. Općinski sud je u vezi s tim istakao da je odlukom Ustavnog suda FBiH broj U-28/10 od 14.aprila 2009. godine prestao da važi Zakon o šumama FBiH i Uredbe u vezi sa tim zakonom. HNK nije donio novi zakon kojim bi regulirao pitanja iz oblasti šuma. Apelant je bio osnovan zakonom koji je prestao važiti te nije dostavio nikakav dokaz da su poslovi koje je obavljao na osnovu tog zakona, nakon njegovo prestanka važenja, preneseni na nekog drugog ili su ponovno dati u nadležnost apelantu. Općinski sud je istakao i da je dopisom od 2. juna 2021. godine Federalno pravobraniteljstvo obavijestilo taj sud da HNK nije donio novi zakon kojim bi bilo regulirano pitanje ovlaštenog organa za obavljanje poslova gospodarenja državnim šumama i šumskim zemljištem tako da apelant nije ovlašten da traži navedene provjere, izmjene, brisanja i upise. Navedeno je i da državu BiH prestavlja Pravobraniteljstvo BiH, tako da apelant ne može tražiti ni upise ni promjene u ime države Bosne i Hercegovine.

4. Kantonalni sud je rješenjem 07 0 Dn 020117 21 Gž od 8. juna 2022. godine odbio apelantovu žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje. Kantonalni sud je prihvatio sva utvrđenja i pravne zaključke prvostepenog suda. Kantonalni sud je posebno istakao da, suprotno apelantovim tvrdnjama, izvodi iz sudskog registra ne mogu biti validan dokaz da apelant ima ovlaštenja da traži navedene izmjene i provjere posebno jer je Zakon o šumama na osnovu kojeg je nekad obavlja te djelatnosti, prestao da važi a novi propis nije donesen.

5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1.Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Kršenje navedenih prava apelant vidi u proizvoljnoj primjeni prava i pogrešno utvrđenim činjenicama. Apelant navodi da je osnovan kao javno preduzeće na osnovu Zakona o šumama a to što je zakon prestao da važi nema nikakvog uticaja na njegovo postojanje. Apelant navodi da nije tražio u ime Bosne i Hercegovine upise nego da sud po službenoj dužnosti to uradi jer to proizlazi iz Zakona o zemljišnim knjigama kao što i vlasništvo nad šumama proizlazi iz odluka Ustavnog suda BiH i Sporazuma o sukcesiji bivše SFTJ. Apelant navodi i da je stečajni upravitelj JP Šume HB Mostar u stečaju raspisao oglas za prodaju nekretnine izgrađene na jednoj od spornih parcela za iznos od oko 8.800,00 KM. Apelant smatra da bi njena prodaja prouzrokovala nesagledive štete apelantu, HNK i državi BiH. Zbog toga apelant traži da Ustavni sud na osnovu svih dokumenata i navoda iz apelacije donese odluku o privremenoj mjeri kojom bi ovu prodaju odgodio do donošenja konačne odluke po apelaciji.

6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav (1) i (2). Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

(2) Izuzetno, predsjednik Ustavnog suda može, u nemogućnosti sazivanja sjednice, odrediti privremenu mjeru iz stava (1) ovog člana.

7. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju apelantovih ustavnih prava tokom postupka koji je rezultirao osporenom odlukom, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da apelant donošenje privremene mjere odgađanja prodaje označene nekretnine vezuje za apelacione navode o meritumu predmeta te tvrdnju da bi prodajom nastale nesagledive posljedice i šteta njemu, HNK i državi Bosni i Hercegovine. Ustavni sud ukazuje da ovakvom argumentacijom apelant nije ponudio relevantne razloge i dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenje postupka kako to propisuje člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

12. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3356/22 (JP ŠGD „Šume… | Sudska praksa | Aktio