Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3993/21 (Agrokomerc d.d. Velika Kladuša)

Odluka donesena 25. 09. 2025.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Isplata duga
  • Izvršenje
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3993/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

25. 09. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 25. septembra 2025. godine, u predmetu broj AP-3993/21 , rješavajući apelaciju Agrokomerc d.d. Velika Kladuša, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Agrokomerc d.d. Velika Kladuša podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 I 036778 21 Gž 3 od 4. oktobra 2021. godine, u odnosu na navode o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Agrokomerc d.d. Velika Kladuša podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 I 036778 21 Gž 3 od 4. oktobra 2021. godine, u odnosu na navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Agrokomerc d.d. Velika Kladuša (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mirsada Bašić, advokat iz Velike Kladuše, podnio je 23. novembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 23 0 I 036778 21 Gž 3 od 4. oktobra 2021. godine i Rješenja Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 23 0 I 036778 19 I 3 od 21. maja 2021. godine. Uvodne napomene

2. Tražioci izvršenja (H.M. i dr.) su 27. septembra 2005. godine podnijeli prijedlog za izvršenje, protiv apelanta, na osnovu pravosnažne sudske odluke. Kao predmet izvršenja predložili su zapljenu, procjenu i prodaju nekretnine koja je bila u apelantovom vlasništvu. Općinski sud je donio rješenje o izvršenju od 11. novembra 2005. godine, te su u toku postupka tražioci izvršenja djelimično naplatili svoje potraživanje prodajom te nekretnine.

3. Rješenjem Općinskog suda broj 23 0 I 036778 19 I 3 od 19. novembra 2019. godine prihvaćen je prijedlog tražilaca izvršenja od 22. avgusta 2019. godine da se izvršenje provede i na nekretnini koja je u apelantovom vlasništvu, preciznije označenoj u izreci rješenja (u daljnjem tekstu: sporna nekretnina).

Osporene odluke

4. Rješenjem Općinskog suda, između ostalog, dosuđena je kupcu „AS Roto“ d.o.o. Velika Kladuša (u daljnjem tekstu: kupac) sporna nekretnina, te je određeno da apelant spornu nekretninu preda kupcu u posjed. U obrazloženju rješenja, Općinski sud je naveo da je odbio kao neblagovremen apelantov prijedlog od 17. jula 2020. godine da se izvršenje umjesto na spornoj nekretnini provede na drugim nekretninama koje su takođe u apelantovom vlasništvu. Dalje je naveo da se sporna nekretnina na prvom i drugom ročištu za prodaju nije mogla prodati. Sud je ukazao da je na trećem ročištu založni povjerilac Poreska uprava Federacije BiH (u daljnjem tekstu: založni povjerilac) izjavio prigovor nedostatka pokrića koji je sud prihvatio, te je donio zaključak da se treće ročište ponovi, ali da je založni povjerilac propustio da podnese prijedlog za obustavu postupka u skladu sa odredbom člana 81. stav (2) ZIP (prijedlog za obustavu izvršenja može se podnijeti u roku od osam dana od dana dostavljanja zaključka o prodaji). Sud je zaključio kako je kao najpovoljniji ponuđač proglašen kupac i sporna nekretnina prodata za određeni novčani iznos koji je on uplatio na depozitni račun suda, te je u skladu sa odredbom člana 93. ZIP donio odluku kao u izreci rješenja.

5. Rješenjem Kantonalnog suda odbijene su kao neosnovane žalbe apelanta, ostalih ponuđača i založnog povjerioca. U obrazloženju rješenja, sud je naveo da je pravilna odluka prvostepenog suda da je apelantov prijedlog da se izvršenje provede na drugim nekretninama neblagovremen u smislu člana 71. stav (1) ZIP. Naime, apelant je taj prijedlog podnio devet mjeseci nakon donošenja rješenja od 19. novembra 2019. godine, a navedenom odredbom propisan je rok od tri dana od dana dostavljanja rješenja o izvršenju. Dalje je naveo da je Općinski sud vodio računa o cijenama koje su za spornu nekretninu nudili ponuđači, s ciljem da se spriječi njena prodaja po niskoj cijeni, zbog čega je odredio ponovno treće ročište za prodaju sporne nekretnine putem javnog nadmetanja. Sud je ukazao da je prvostepeni sud pažljivo razmatrao sve ponude svakog ponuđača i po redu i po visini ponuđenog novčanog iznosa, te da je u konkretnom slučaju najpovoljniji ponuđač bio kupac. Kantonalni sud je posebno ukazao da je zakonitim postupanjem prvostepenog suda istovremeno zaštićeno pravo na imovinu tražilaca izvršenja koji svoje potraživanje pokušavaju namiriti od 2005. godine, odnosno da strankama, založnom povjeriocu i ponuđačima niti jednom radnjom nisu uskraćena bilo koja prava u postupku.

6. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, ponavlja navode koje je iznosio i tokom postupka pred redovnim sudovima, te smatra da su redovni sudovi pri donošenju osporenih odluka pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili relevantne propise. Navodi da je prodaja sporne nekretnine za njega veoma nepovoljna, da je zbog toga predlagao da se izvršenje provede na drugim nekretninama, što za tražioce izvršenja ne bi imalo nikakvih posljedica. Apelant smatra da Općinski sud nije imao osnova da zakaže treće ročište za prodaju sporne nekretnine, niti da treće ročište ponovi, već da je postupak trebao obustaviti, naročito jer je obustavu postupka zbog nedostatka pokrića predlagao založni povjerilac. Takođe smatra da je u konkretnom slučaju izvršni postupak vođen na njegovu štetu, kao i na štetu tražilaca izvršenja koji nisu namirili svoja potraživanja.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; (4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

U odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje

8. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelant ima svojstvo izvršenika, te da se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

9. U konkretnom slučaju, osporenim rješenjem Kantonalnog suda se odlučivalo o žalbi koju je podnio i apelant, kao izvršenik u izvršnom postupku u kojem se isključivo odlučivalo o izvršenju određenom na osnovu izvršnih isprava. Ustavni sud ukazuje da u konkretnom postupku nisu utvrđivana „nova građanska prava ili obaveze“, već da su ona utvrđena izvršnim ispravama. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju apelant ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je apelacija, u tom dijelu, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. U odnosu na navode o povredi prava na imovinu

10. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi sa tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, i Khudunts protiv Azerbejdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03) .

11. U vezi sa navodima o kršenju prava na imovinu, Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju nesporno radi o miješanju u apelantovo pravo na imovinu koje je propisano „zakonom“ i koje služi zakonitom cilju u javnom interesu, a to je provođenje postupka prinudnog namirenja potraživanja na osnovu izvršnih isprava u situaciji kad izvršenik dobrovoljno ne ispuni utvrđenu obavezu, u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naime, Ustavni sud zapaža da je u izvršnom postupku, na prijedlog tražilaca izvršenja radi namirenja njihovih potraživanja koja su utvrđena pravosnažnim sudskim odlukama, određeno da se izvršenje provede na spornoj nekretnini. Dalje, Ustavni sud zapaža da je osporenim odlukama apelant obavezan da kupcu preda u posjed spornu nekretninu, jer je ona u toku postupka dosuđena kupcu. Međutim, apelant ne navodi bilo kakve razloge zbog kojih bi ovakva odluka predstavljala neproporcionalno miješanje u njegovo pravo na imovinu, odnosno predstavljala prevelik teret. Ustavni sud podsjeća da postoji nesumnjiva obaveza izvršenja pravosnažnih sudskih odluka, te da se samo paušalnim pozivanjem na pravo na imovinu takva obaveza ne može izbjeći. Stoga, Ustavni sud smatra da ništa ne ukazuje da je osporenim odlukama na apelanta stavljen neproporcionalno težak teret. Stoga su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, premakojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa

Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavnisud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3993/21 (Agrokomerc d.d. Velika Kladuša) | Sudska praksa | Aktio