Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2020/23 (B. Đ.)

Odluka donesena 17. 07. 2023.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2020/23

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

17. 07. 2023.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 17. jula 2023. godine, u predmetu broj AP-2020/23, rješavajući zahtjev Bojana Đordana za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Bojana Đordana za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Bojan Đordan (u daljnjem tekstu: apelant) iz Beograda, Republika Srbija, kojeg zastupaju Advokatsko društvo Spaho d.o.o. Sarajevo i Ognjen S. Avlijaš, advokat iz Bijeljine, podnio je 26. aprila 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 304759 22 Gž 2 od 11. novembra 2022. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Osnovnom sudu u Sokocu da „odloži izvršenje određeno Rješenjem o izvršenju broj 89 0 I 083894 23 I od 3. februara 2023. godine“ do odluke Ustavnog suda o njegovoj apelaciji.

2. Apelant je podnio tužbu Osnovnom sudu u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) protiv 1. Fonda za razvoj i zapošljavanje Republike Srpske a.d. Banjaluka (u daljnjem tekstu: Fond), 2. Preduzeća za promet i usluge d.o.o. Pale (u daljnjem tekstu: „B&B Vučko“), 3. Preduzeća za unutrašnju i spoljnu trgovinu, proizvodnju i usluge „C-PROVEX“ d.o.o. Pale (u daljnjem tekstu: „C-PROVEX“) 4. Aleksandra Provića, 5. Milomira Provića i 6. Gordane Gerdijan, notara iz Banje Luke, radi utvrđenja ništavosti odredbi ugovora, v.s. 7.000.000,00 KM.

3. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 304759 20 P 2 od 21. aprila 2022. godine, stavom I izreke, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrde ništavim pojedine odredbe Ugovora o prosljeđivanju sredstava po Projektu kreditiranja malih i srednjih preduzeća iz sredstava zajma Evropske investicione banke od 5. aprila 2012. godine zaključen između tuženog Fonda u čije ime i za čiji račun istupa Investiciono razvojna banka Republike Srpske a.d. Banjaluka (u daljnjem tekstu: Banka“) – kao davaoca kredita i tuženog „B&B Vučko“ kao korisnika kredita, jer su označene odredbe ugovora sačinjene na temelju ex lege ništave odluke Skupštine preduzeća „Club Aparthotel Vučko“ d.o.o. Pale (u daljnjem tekstu: „Club Aparthotel Vučko“) i nesavjesnog postupanja korisnika kredita, pa kao takve ne mogu proizvoditi pravne posljedice. Stavom II izreke odbijen je apelantov zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da je ništava odredba iz člana 2. tačka 2.1. alineja – 1. i 2. notarski obrađenog Ugovora o zasnivanju založnog prava (hipoteke) na nekretninama i zabilježbi prvenstvenog reda za uknjižbu založnog prava hipoteke na nekretninama od 5. aprila 2012. godine, jer su označene odredbe ugovora sačinjene na temelju ex lege ništave odluke Skupštine preduzeća „Club Aparthotel Vučko“ i nesavjesnog postupanja korisnika kredita, pa kao takve ne mogu proizvoditi pravne posljedice. Stavom III izreke odbijen je apelantov zahtjev da se u zemljišno-knjižnom izvatku briše uknjižba tereta iz C lista pod tač. 1. i 2. upisana 9. aprila 2012. godine i uspostavi ranije zemljišno-knjižno stanje, a stavom IV izreke odbijen je apelantov zahtjev za naknadu troškova postupka. Stavom V izreke obavezan je apelant da nadoknadi troškove postupka tuženim („B&B Vučko“, „C-PROVEX“ d.o.o. Pale, Aleksandar Prović i Milomir Prović) u iznosu od 71.990,10 KM.

4. Presudom Okružnog suda broj 71 0 P 304759 22 Gž 2 od 11. novembra 2022. godine apelantova žalba je odbijena i prvostepena presuda potvrđena.

5. „B&B Vučko“, kao tražilac izvršenja, podnio je Osnovnom sudu u Sokocu prijedlog za izvršenje protiv apelanta, kao izvršenika. Prijedlog za izvršenje je podnesen na osnovu presude Osnovnog suda broj 71 0 P 304759 20 P 2 od 21. aprila 2022. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj 71 0 P 304759 22 Gž 2 od 11. novembra 2022. godine. Predloženo je da se izvršenje provede zapljenom, procjenom i prodajom apelantovog suvlasničkog udjela u društvu „Club Aparthotel Vučko“ od 41,5% nominalne vrijednosti od 871,50 KM, radi namirenja potraživanja u iznosu od 71.990,10 KM i troškova izvršnog postupka, te uplatom na račun tražioca izvršenja. Rješenjem Osnovnog suda u Sokocu broj 89 0 I 083894 23 I od 3. februara 2023. godine određeno je predloženo izvršenje.

6. Apelant je izjavio prigovor protiv rješenja o izvršenju.

7. Osnovni sud je, na zahtjev Ustavnog suda, dostavio 15. maja 2023. godine dopis u kojem je navedeno da je osporena presuda Okružnog suda dostavljena apelantovom punomoćniku Almi Mulahasanović, advokatu iz Sarajeva. U vezi s tim je navedeno da je prilikom dostavljanja dopisa uz dostavu drugostepene presude poštanski dostavljač na povratnici naznačio da je 1. decembra 2022. godine u 10:10 časova ostavljena pismena obavijest primaocu (advokat Alma Mulahasanović) za podizanje pismena u prostorijama gdje primalac radi, jer nije zatečen na navedenoj adresi. Dalje je navedeno da je 5. decembra 2022. godine sud primio podnesak advokata Alme Mulahasanović kojim je obavijestila sud da je sa 29. novembrom 2022. godine prestala da bude apelantov punomoćnik, te zamolila da se buduća pismena dostavljaju na apelantovu adresu ili adresu lica koja će preuzeti dalje zastupanje u ovom predmetu o čemu će apelant obavijestiti sud. Osnovni sud je naveo da je članom 310. stav 4. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da je poslije otkaza punomoćja punomoćnik dužan da još 30 dana vrši radnje za lice koje mu je izdalo punomoćje ako je potrebno da od njega otkloni kakvu štetu koja bi u to vrijeme mogla nastati. Osnovni sud je stoga istakao da je u smislu člana 346. ZPP izvršio pravilno dostavljanje drugostepene presude. Dalje je navedeno da je Advokatsko društvo Spaho, podneskom od 26. decembra 2022. godine, obavijestilo sud da je apelantov novi punomoćnik. Podneskom od 18. januara 2023. godine Ognjen S. Avlijaš, advokat iz Bijeljine je obavijestio sud da je apelantov punomoćnik Alma Mulahasanović otkazala punomoć za zastupanje, te zatražio da mu se kao apelantovom novom punomoćniku dostavi drugostepena presuda. Osnovni sud je na kraju ukazao da apelant nije opozvao punomoć za Advokatsko društvo Spaho, a imenovao je novog punomoćnika Ognjena S. Avlijaša. Stoga je, kako navodi sud, sporno kome naknadno treba da se dostavi drugostepena presuda, koja je, kako ističe sud, apelantu uredno dostavljena i koju je apelantov raniji punomoćnik trebao da dostavi apelantu ili apelantovom novom punomoćniku.

8. Advokatsko društvo Spaho d.o.o. Sarajevo je dostavilo 15. maja 2023. godine Ustavnom sudu podnesak u kojem je navedeno da je Osnovni sud svojevoljno tumačio da je punomoć za zastupanje otkazao apelantov punomoćnik Alma Mulahasanović, a ne apelant. Stoga se ne mogu primijeniti odredbe člana 310. ZPP jer je drugostepena presuda morala biti dostavljena apelantu ili novom punomoćniku.

9. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Navodi da je u toku drugostepenog postupka otkazao punomoć Almi Mulahasanović, kao tadašnjem punomoćniku, te je ovlastio nove punomoćnike da ga zastupaju - Advokatsko društvo Spaho d.o.o. Sarajevo i advokata Avlijaš S. Ognjena. Ističe da mu presuda Okružnog suda od 11. novembra 2022. godine nije službeno dostavljena, već je za nju saznao tek 30. marta 2023. godine kada mu je dostavljeno Rješenje o izvršenju Osnovnog suda u Sokocu broj 89 0 I 083894 23 I od 3. februara 2023. godine. Ukazuje da je na taj način spriječen da ostvari pravo na vanredni pravni lijek, tj. reviziju, na koju je imao pravo s obzirom na vrijednost predmeta spora (član 237. stav 2. ZPP). Ističe da je 4. aprila 2023. godine izjavio prigovor protiv rješenja o izvršenju smatrajući ga preuranjenim usljed činjenice da presuda Osnovnog suda nije mogla postati izvršna isprava, odnosno nije mogla steći izvršnost jer nije dostavljena svim stranama u sporu. Navodi da za njega nije mogao početi teći rok za dobrovoljno ispunjenje obaveze. Smatra da je nezakonitim postupanjem sudova u parničnom postupku njegova imovina sada predmet izvršnog postupka. Apelant je zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će se naložiti Osnovnom sudu u Sokocu da odloži izvršenje određeno rješenjem o izvršenju broj 89 0 I 083894 23 I od 3. februara 2023. godine do odluke Ustavnog suda po podnesenoj apelaciji.

10. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

11. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

12. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnoga vođenja postupka.

13. Ustavni sud prvenstveno naglašava da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedine raspoložive mjere u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentovati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Posebno je neprihvatljivo za Ustavni sud da se kao razlozi za usvajanje privremene mjere navode argumenti koji se odnose na navodno kršenje ustavnih prava, s obzirom da se takvi razlozi ne mogu analogno primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri.

14. Imajući u vidu argumentaciju koju je apelant iznio u zahtjevu za donošenje privremene mjere i navedene stavove, Ustavni sud, prije svega, zapaža da je apelant izjavio prigovor Osnovnom sudu u Sokocu protiv rješenja o izvršenju iz razloga na kojima u suštini zasniva i zahtjev za donošenje privremene mjere. Ustavni sud ukazuje da se u ovoj fazi postupka ne može pretpostavljati konačan ishod izvršnog postupka niti da li će se izvršenje provesti na način kako je određeno u rješenju o izvršenju. Ustavni sud pri tome zapaža da iz dokumentacije koja je priložena uz apelaciju ne proizlazi da je sud donio odluku po apelantovom izjavljenom prigovoru. Pored toga, nije moguće zaključiti da bi se eventualna prodaja apelantovog suvlasničkog udjela mogla smatrati nenadoknadivom štetom prema apelantu. Prema tome, Ustavni sud smatra da razlozi koje je apelant naveo kao osnov za donošenje privremene mjere ne predstavljaju razloge niti dokaze koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere, u okolnostima konkretnog slučaja, u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

15. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovanim, zbog čega je odlučeno je kao u izreci ove odluke.

16. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu podnesene apelacije.

17. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Sekretar Redakcione komisije Sevima Sali-Terzić Predsjednik Redakcione komisije Mirsad Ćeman

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

REDAKCIONA KOMISIJA

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2020/23 (B. Đ.) | Sudska praksa | Aktio