Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2751/23 (V. M.-D. i drugi)
Odluka donesena 30. 05. 2024.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
- Pravično suđenje - razuman rok
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Procesna odluka
- Nadležnost suda
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2751/23
Apelacija
Odluka o dopustivosti
30. 05. 2024.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman i Helen Keller i sudije Seada Palavrić, Angelika Nussberger i Ledi Bianku, na sjednici održanoj 30. maja 2024. godine, u predmetu broj AP-2751/23, rješavajući apelaciju Vesne Miljanović-Damjanović i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) i m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14 i 47/23), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Vesna Miljanović-Damjanović, Ljiljana Miljanović i Tatjana Miljanović- Kravić protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 95 0 P 054364 23 R 2 od 9. marta 2023. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Vesna Miljanović-Damjanović, Ljiljana Miljanović i Tatjana Miljanović- Kravić zbog dužine trajanja postupka u predmetu Osnovnog suda u Trebinju broj 95 0 P 054364 22 P 3, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Vesna Miljanović-Damjanović i Ljiljana Miljanović iz Mostara, te Tatjana Miljanović- Kravić iz Zlatibora (u daljnjem tekstu: apelantice), koje zastupa Zajednički odvjetnički ured Nada Dalipagić, Jelena Dalipagić Crnjac i Goran Crnjac iz Mostara, podnijele su 9. juna 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 95 0 P 054364 23 R 2 od 9. marta 2023. godine, te zbog dužine trajanja postupka koji se trenutno vodi pred Osnovnim sudom u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 95 0 P 054364 22 P 3. Također, apelantice su podnijele zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Osnovnom sudu da ne ulazi nezakonito u ponovni dokazni postupak i raspravljanje, dok Ustavni sud ne riješi pitanje postojanja kršenja prava na pravično suđenje.
2. Rješenjem Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) od 29. septembra 2022. godine, uvažene su žalbe parničnih stranaka, a među njima i apelantica, te je ukinuta Presuda Osnovnog suda od 3. decembra 2021. godine. Predmet je vraćen Osnovnom sudu na ponovni postupak.
3. Rješenjem Vrhovnog suda od 9. marta 2023. godine odbijen je zahtjev Osnovnog suda za rješavanje sukoba nadležnosti, slijedom čega je predmet vraćen tom sudu na daljnji postupak. U obrazloženju osporene odluke, Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju ne postoji sukob nadležnosti između Osnovnog suda i Okružnog suda, jer se Okružni sud nije oglasio nenadležnim, niti je predmet ustupio Osnovnom sudu kao nadležnom sudu. Pri tome je istakao da je Okružni sud postupajući kao sud drugog stepena, odlučio o žalbi izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda kao suda prvog stepena, tako što je žalbu uvažio, prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. Shodno tome, ukazano je da je Osnovni sud dužan da postupi u skladu sa relevantnim zakonskim odredbama i ne može izazvati sukob nadležnosti.
4. Prema stanju spisa, apelantice su 17. maja 2023. godine primile poziv za pripremno ročište od Osnovnog suda zakazano za 9. juni 2023. godine, te je postupak u toku.
5. Apelantice smatraju da im je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Također, apelantice smatraju da postupak traje nerazumno dugo zbog čega im je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje.
Relevantni propisi
6. Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“ broj 99/20), u relevantnom dijelu glasi:
Pravna sredstva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku Član 4.
Pravna sredstva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku su:
1) zahtjev za ubrzanje postupka, 2) tužba za utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku i na pravično zadovoljenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.
Nadležnost za odlučivanje Član 6.
(1) Zahtjev za ubrzanje postupka podnosi se sudu pred kojim se vodi postupak. (2) O zahtjevu iz stava 1. ovog člana odlučuje predsjednik suda, a ako se radi o predmetu u kojem postupa predsjednik suda, o zahtjevu za ubrzanje postupka odlučuje zamjenik predsjednika suda.
(3) Postupak koji se vodi po odredbama ovog zakona je jednostranački i sprovodi se bez održavanja ročišta.
(4) Na pitanja postupka o odlučivanju o zahtjevu za ubrzanje postupka koja nisu uređena ovim zakonom, primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje vanparnični postupak.
Vrste pravičnog zadovoljenja Član 19.
Pravično zadovoljenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku može se ostvariti:
1) utvrđivanjem povrede prava na suđenje u razumnom roku, 2) utvrđivanjem povrede prava na suđenje u razumnom roku i dosuđivanjem novčane naknade, 3) utvrđivanjem povrede prava na suđenje u razumnom roku i dosuđivanjem novčane naknade i objavljivanjem presude da je stranci u sudskom postupku bilo povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, 4) utvrđivanjem povrede prava na suđenje u razumnom roku i objavljivanjem presude da je stranci u sudskom postupku bilo povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku.
Član 21.
(1) Tužbu za utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku i pravično zadovoljenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku (u daljem tekstu:
tužba) može podnijeti tužilac koji je prethodno nadležnom sudu podnio zahtjev za ubrzanje postupka.
(2) Tužba iz stava 1. ovog člana podnosi se Vrhovnom sudu, najkasnije u roku od šest mjeseci od dana prijema pravosnažne odluke donesene po zahtjevu stranke za ubrzanje postupka.
Stupanje na snagu Član 35.
Ovaj zakon objavljuje se u „Službenom glasniku Republike Srpske“, a stupa na snagu 1. januara 2021. godine.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) i m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka h) i m) Pravila Ustavnog suda glase:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
Ratione materiae inkompatibilnost u odnosu na dio apelacije protiv Rješenja Vrhovnog suda
8. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi jasno ukazao da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv kada se radi o odlučivanju o „građanskim pravima i obavezama“ ili kada je odluka koja je u postupku donesena odlučujuća za utvrđivanje „građanskih prava i obaveza“ (vidi, Ustavni sud, između ostalih, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporenom odlukom Vrhovnog suda odbijen zahtjev Osnovnog suda za rješavanje sukoba nadležnosti između tog suda i Okružnog suda. Dakle, iz toga slijedi da se u konkretnom slučaju odlučivalo samo o procesnim pitanjima, tj. o nadležnosti suda. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije raspravljano o „građanskim pravima ili obavezama“ apelantica u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Neiscrpljivanje pravnih lijekova u odnosu na dio apelacije koji se odnosi na dužinu trajanja postupka pred Osnovnim sudom
9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispunio formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
10. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje konkretnog predmeta, odnosno činjenicu da se apelacija odnosi i na dužinu trajanja postupka, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju nisu stekli uslovi za izuzetnu dopustivost apelacije u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, budući da je apelacija podnesena nakon 1. januara 2021. godine, odnosno nakon stupanja na snagu Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“ broj 99/20; stupio na snagu 1. januara 2021. godine), koji propisuje pravna sredstva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku pred sudovima u Republici Srpskoj. Naime, Ustavni sud smatra da Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku pred sudovima u Republici Srpskoj predstavlja efektivan pravni lijek koji apelanti, u skladu sa principom supsidijarnosti, trebaju iskoristiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-148/21 od 16. marta 2021. godine, tačka 12., dostupna na internet stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba).
11. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelantice nisu, shodno odredbama člana 6. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, prije podnošenja apelacije podnijele redovnom sudu pred kojim se vodi postupak zahtjev za ubrzanje postupka sa ciljem zaštite njihovog prava na suđenje u razumnom roku, odnosno propustile su da iscrpe efikasne pravne lijekove propisane navedenim zakonom, pa se podnesena apelacija ne može razmatrati.
12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) i m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati zahtjev apelantica za donošenje privremene mjere.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić