Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2818/21 (H. B.)
Odluka donesena 02. 07. 2026.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Naknada štete
- Građanski postupak
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Pasivna legitimacija
- Radni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o radu · čl. 154
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o obligacionim odnosima
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama Zakona o radu
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu
- Zakon o radu
- Zakon o izmjenama Zakona o obligacionim odnosima
- Zakon o obligacionim odnosima · čl. 123
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-2818/21
Apelacija
Odluka o meritumu
02. 07. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-2818/21, rješavajući apelaciju Hafize Bešlija, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica
Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudija
Marin Vukoja, sudija
Larisa Velić, sutkinja na sjednici održanoj 2. jula 2026. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Hafize Bešlija podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 406408 16 Rsž od 26. maja 2021. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Hafiza Bešlija (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ilijaša, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 5. augusta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem testu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 406408 16 Rsž od 26. maja 2021. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Željezare „Ilijaš“ d.d. Ilijaš (u daljnjem tekstu: tužena) zatraženo je
28. februara i 2. marta 2023. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud i Općinski sud su odgovore na apelaciju dostavili 8. i 23. marta 2023. godine, dok tužena nije dostavila traženi odgovor.
4. Odgovori na apelaciju su 27. marta 2023. godine dostavljeni apelantici radi eventualnog izjašnjenja. Apelantica nije dostavila izjašnjenje na odgovore.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelantica je 23. januara 2014. godine podnijela tužbu protiv tužene radi naknade štete iz radnog odnosa. Općinski sud je Presudom broj 65 0 Rs 406408 14 Rs od 28. januara 2016. godine odbio u cijelosti apelanticin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se tužena obaveže da joj na ime nematerijalne štete isplati određeni novčani iznos (u daljnjem tekstu: sporni iznos) preciziran u izreci presude, sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka.
7. Općinski sud je u obrazloženju presude naveo da među strankama nije sporno da je apelantica zaposlenica tužene. Dalje, apelantica je preciziranog dana, prilikom dolaska na posao i nakon prolaska kroz kapiju tužene, iznenada pala i zadobila lom lijevog ručnog zgloba. Apelantica je nakon povrede medicinski zbrinuta i stavljen joj je gips na ruku, te je nakon skidanja gipsa bila na fizikalnim terapijama. Također, utvrđeno je da apelantica i dalje osjeća bolove u povrijeđenoj ruci na kojoj je pokretljivost zgloba smanjena. S druge strane, sud je istakao da je sporno pitanje odgovornosti tužene za nastali događaj, odnosno apelanticin doprinos štetnom događaju, te obim i težina povreda i, u vezi s tim, visina tužbenog zahtjeva. Pored toga, sud je utvrdio da je apelantica, kao i većina drugih radnika, koristila prečicu koja nije predviđena za kretanje za dolazak do radnog mjesta, a da je tužena osigurala asfaltiran i adekvatan put od kapije do radnih mjesta. Sud je ukazao na odredbu člana 85. Zakona o radu (u daljnjem tekstu: ZOR), te je istakao da je tužena kao apelanticin poslodavac pasivno legitimirana. Osim toga, sud je ukazao na odredbu člana 154. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), te na odredbe člana 7. stav 1. i člana 123. stav 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). U vezi s tim, sud je istakao da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti načelo subjektivne odgovornosti tužene kao apelanticinog poslodavca. S druge strane, sud je utvrdio da apelantica boluje od hipertenzije za koju prima terapiju, te da je neposredno pred pad počela gubiti svijest i ravnotežu. U vezi s tim je obrazloženo da je apelanticino zdravstveno stanje, na koje nisu mogli utjecati ni apelantica ni tužena, bilo od presudnog značaja za nesreću u kojoj je apelantica povrijedila ručni zglob. Općinski sud je zaključio da je apelantica doprinijela nastanku nesreće tako što se kretala putem koji nije bio predviđen za to, a da tužena nije preduzimala bilo kakve aktivne ili pasivne radnje koje bi mogle dovesti do štetnog događaja ili spriječiti njegov nastanak. Pored toga, sud je zaključio da apelantica nije dokazala uzročno-posljedičnu vezu između eventualne štetne radnje tužene i nastale štete.
8. Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 406408 16 Rsž od 26. maja 2021. godine odbijena je apelanticina žalba i potvrđena je prvostepena presuda. Kantonalni sud je ispitujući apelanticine žalbene prigovore utvrdio da su prigovori neosnovani, te je u cijelosti prihvatio činjenično utvrđenje prvostepenog suda, kao i zaključke tog suda o neosnovanosti apelanticinog tužbenog zahtjeva. Sud je istakao da apelantica „nedozvoljeno ukazuje na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza“, te da je prvostepeni sud pravilno zaključio da nema ni subjektivne ni objektivne odgovornosti tužene. Kantonalni sud je ponovio da je tužena dokazala da ne postoji uzročno-posljedična veza između njene štetne radnje i apelanticine štete, odnosno da je povreda prouzrokovana apelanticinim zdravstvenim stanjem koje nije posljedica obavljanja radnih aktivnosti i njenim ponašanjem koje nije u skladu sa standardima ponašanja. IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije
9. Apelantica smatra da su joj osporenom presudom povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Smatra da su redovni sudovi na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenili odredbe člana 154. ZOO-a i člana 85. stav 2. ZOR-a. Naime, apelantica smatra da tužena nije dokazala da šteta nije nastala njenom krivicom, te da su sudovi propustili da utvrde odgovornost tužene za nastalu štetu.b)Odgovori na apelaciju
10. Kantonalni sud je naveo da u svemu ostaje pri razlozima i stavovima datim u obrazloženju osporene odluke, te je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
11. Općinski sud je naveo svoj stav iz osporene odluke, te je istakao da nisu povrijeđena apelanticina prava navedena u apelaciji, uz prijedlog da se apelacija odbije.
V.Relevantni propisi
12. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15)
Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:
Član 7. stav 1. (1)Stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i izvoditi dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.
Član 8. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud na osnovu slobodne ocjene dokaza. Sud će savjesno i brižljivo cijeniti svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno.
Član 123. stav 1. (1)Svaka stranka dužna je dokazati činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev.
13. Zakon o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, „Službeni list RBiH“ br. 2/92, 13/93 i 13/94 i „Službene novine Federacije BiH“ br. 29/03 i 42/11)
Za potrebe ove odluke koristi se tekst propisa kako je objavljen u službenim glasilima jer nije objavljen na svim službenim jezicima i pismima, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 154. stav 1. (1)Ko drugome prouzrokuje štetu dužan je naknaditi je, ukoliko ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice.
14. Zakon o radu („Službene novine Federacije BiH“ br. 43/99, 32/00 i 29/03) u relevantnom dijelu glasi:
Član 85. Ako zaposlenik pretrpi štetu na radu ili u vezi sa radom, poslodavac je dužan zaposleniku naknaditi štetu po općim propisima obligacionog prava.
VI.Dopustivost i meritum
15. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie ) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
16. Apelantica smatra da je osporenom presudom povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
17. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
18. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.
19. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, između ostalog, odnose na utvrđeno činjenično stanje i način na koji su redovni sudovi primijenili relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. s daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. s daljnjim referencama, dostupnu na www.ustavnisud.ba).
20. Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u osporenoj odluci razmotrio apelanticine žalbene navode, koje ona ponavlja i u apelaciji, te da je dao razloge zašto ti navodi ne mogu dovesti do drugačijeg ishoda konkretne pravne stvari. Ustavni sud naročito ukazuje da je Kantonalni sud, dovodeći u vezu utvrđeno činjenično stanje s relevantnim odredbama ZPP-a, ZOR-a i ZOO-a, dao jasne razloge zbog čega je prihvatio zaključak prvostepenog suda o neosnovanosti apelanticinog tužbenog zahtjeva, čime je odgovorio na sva pitanja koja su bila ključna za donošenje odluke. Pri tome Ustavni sud ukazuje da su redovni sudovi obrazložili da je tužena dokazala osnov za oslobađanje od odgovornosti za nastalu štetu, odnosno da apelantica nije dokazala uzročno-posljedičnu vezu između eventualnih radnji tužene i nastale štete (vidi tač. 7. i 8. ove odluke). Stoga Ustavni sud smatra da su sudovi svoje zaključke zasnovali na utvrđenim činjenicama i relevantnim propisima, i to na način koji se ne može ocijeniti proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“. Osim toga, apelantica ne navodi niti Ustavni sud zapaža da je u provedenom postupku prekršena neka druga procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na njenu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje.
21. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da su neosnovani apelanticini navodi da je osporenom presudom povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Pravo na imovinu
22. Apelantica također smatra da je u postupku koji je okončan osporenom odlukom povrijeđeno i njeno pravo na imovinu. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelantica povredu tog prava, u suštini, zasniva na istim navodima koje je istakla u vezi s pravom na pravično suđenje, koje je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke i zaključio da su neosnovani. Osim toga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema ničega iz čega bi se moglo zaključiti da je apelanticino pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno. VII.Zaključak
23. Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je Kantonalni sud u osporenoj odluci dao jasno i uvjerljivo obrazloženje u kojem nema proizvoljnosti ni u odnosu na činjenična niti u odnosu na pravna pitanja, a nije očigledno ni da je prekršena bilo koja druga procesna garancija iz člana 6. Evropske konvencije niti je apelantica na to ukazala.
24. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
25. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman