Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2943/21 (V. K.)
Odluka donesena 11. 07. 2024.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Kleveta
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2943/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 07. 2024.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 11. jula 2024. godine, u predmetu broj AP-2943/21, rješavajući apelaciju Vladimira Kovačevića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 stav (4), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vladimira Kovačevića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 292123 20 Gž od 10. juna 2021. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Vladimir Kovačević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Igor Popović iz Banjaluke, podnio je 13. avgusta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 292123 20 Gž od 10. juna 2021. godine. Apelant je 13. septembra 2022. godine dopunio apelaciju.
2. Presudom Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 292123 18 P od 28. septembra 2020. godine odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da mu tuženi „Alternativna televizija“ d.o.o. Banjaluka i Nenad Trbić (u daljnjem tekstu: prvotuženi i drugotuženi ili tuženi) isplate precizirane iznose na ime naknade štete zbog povrede ugleda i nanesenih duševnih bolova za pretrpljeni strah. U obrazloženju presude Osnovni sud je naveo da je na portalu prvotuženog 31. avgusta 2018. godine objavljen tekst pod naslovom: „Puzajući državni udar u Republici Srpskoj! Ne žele izbore, ruše vlast na ulici!“. Dalje je naveo da je nesporno da je drugotuženi urednik informativnog programa prvotuženog, kao i da je prvotuženi objavio apelantov demanti povodom spornog teksta. Osnovni sud je ukazao da iz spornog teksta proizlazi da se u njemu pominje napadnuti novinar BN televizije. Dalje je ukazao da tekst počinje sljedećim sadržajem: „Posljednja dešavanja u vezi napada na novinara opoziciji naklonjene BN Televizije i 'spontano' okupljanje novinara pred Palatom Republike u Banjoj Luci dodatno podgrijavaju tvrdnje da je na sceni puzajući državni udar…“. Istaknuto je da se „isti taj napadnuti novinar (bez objave imena i prezimena) pominje u daljnjem sadržaju teksta, da je nedavno od USAID-a dobio 80.000,00 dolara za nekakav internet portal“. U vezi s tim, Osnovni sud je naveo da se u tekstu ne pominje apelantovo ime i prezime, ali da je prosječnom čitaocu jasno da se radi o apelantu budući da je medijski propraćeno da je apelant napadnut i pretučen nekoliko dana prije objave članka.
3. Osnovni sud je ukazao na odredbe člana 10 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), čl. 1, 5 i 6 Zakona o zaštiti od klevete (u daljnjem tekstu: ZZK) i čl. 198 i 200 Zakona o obligacionim odnosima. Dalje je ukazao da apelant navodi da je u spornom tekstu navedena neistina jer je predstavljen kao novinar naklonjen opoziciji i da je od USAID-a dobio 80.000,00 dolara za internet portal. U vezi s tim, ukazao je da tuženi nisu dokazali da je apelantov portal dobio sredstva USAID-a putem preciziranog konkursa. Osnovni sud je ocijenio da objava nepotvrđene tvrdnje da je apelantov portal dobio 80.000,00 dolara od USAID-a ne predstavlja povredu apelantovog ugleda. U vezi s tim, ukazao je da se radi o vijesti čija istinitost nije potvrđena, ali da ona nije takve prirode da izazove „pad“ apelantovog ugleda u društvu. Istaknuto je da dobijanje sredstava od USAID-a ne predstavlja sramotu za primaoca sredstava. Osnovni sud je takođe zaključio da ne predstavlja povredu apelantovog ugleda ni tvrdnja da je apelant novinar BN televizije naklonjene opoziciji u kontekstu navedene dodjele sredstava. U vezi s tim, obrazloženo je da činjenica da je neki medij naklonjen opoziciji ne predstavlja nešto što bi dovelo do povrede ugleda tog medija ili njegovog novinara. Dalje je naveo da nije kleveta činjenica da USAID finansira nezavisne medije jer se radi o zakonom dozvoljenom vidu finansiranja medija. Osnovni sud je ocijenio i da su neosnovani navodi da se apelant spornim tekstom dovodi u direktnu vezu s potencijalnim državnim udarom u Republici Srpskoj. U vezi s tim, istaknuto je da iz spornog teksta proističe da „neki mediji sa kojima se može dovesti u vezi [apelantov] medij plasiraju vijesti kojima se diskredituju porodice ljudi na vlasti.“ Takođe je istaknuto da se naslov „Puzajući državni udar u Republici Srpskoj! Ne žele izbore, ruše vlast na ulici!“ dovodi u vezu s grupom „Pravda za Davida“ i „Savezom za promjene“, koje, prema sadržaju teksta, aktivno podržava strani faktor.
4. Osnovni sud je ukazao da se čin klevete sastoji od davanja lažne ili neistinite izjave o drugom licu kojem se nastoji narušiti ugled tog lica u očima razboritih članova društva. U konkretnom slučaju, ocijenjeno je da spornim izražavanjem nije prouzrokovana šteta apelantovom ugledu pa je Osnovni sud odbio apelantov tužbeni zahtjev za naknadu štete zbog povrede ugleda. Osnovni sud je takođe odbio apelantov zahtjev za naknadu štete zbog duševnih bolova usljed pretrpljenog straha. U vezi s tim, obrazložio je da apelant nije dokazao da je trpio strah izazvan objavom spornog članka, odnosno nije dokazao intenzitet i dužinu trajanja eventualnog straha. Dalje je ukazao da ne posjeduje stručno znanje kojim bi bez prethodnog provedenog vještačenja mogao utvrditi postojanje, intenzitet i dužinu trajanja straha i njegove posljedice.
5. Presudom Okružnog suda broj 71 0 P 292123 20 Gž od 10. juna 2021. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđena prvostepena presuda. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno zaključio da se u spornom tekstu radi o apelantu, koji je novinar i koji je nekoliko dana prije objavljivanja spornog teksta napadnut i pretučen, što je medijski propraćeno. Dalje je naveo da okolnost da iz sadržaja teksta proizlazi da je apelant novinar naklonjen opoziciji predstavlja izražavanje mišljenja, odnosno vrijednosni sud, koji nije takve prirode da povrijedi apelantov ugled kao novinara i nema elemenata klevete koje propisuju odredbe ZZK. Takođe je ocijenjeno da je iznijeto mišljenje da neko koristi sredstva iz programa USAID-a javnog značaja i nema elemente klevetničkog izražavanja. Okružni sud je ukazao da iz provedenih dokaza proizlazi da su tuženi u spornom periodu objavili i druge tekstove u vezi s napadom na apelanta. U vezi s tim, navedeno je da je na portalu prvotuženog 26. avgusta 2018. godine objavljen članak pod nazivom „ATV najoštrije osuđuje brutalan napada na novinara [apelantovo ime i prezime]“, a 27. avgusta 2018. godine članke „Osude napada na novinara [apelantovo ime i prezime]“ i „Vlada Republike Srpske osuđuje napad na [apelantovo ime i prezime]“. Dalje je navedeno da su objavili i druge članke kojima su informisali javnost o napadu na apelanta i osude zbog napada. Stoga je Okružni sud, cijeneći sve izvedene dokaze, zaključio da izneseno mišljenje u spornom tekstu nije takve prirode da izazove povredu apelantovog ugleda. Slijedom toga, zaključio je i da su neosnovani apelantovi žalbeni navodi da način prenošenja, vrijeme objave i sadržaj teksta predstavlja eklatantan primjer klevete i etiketiranje apelanta kao lica koje učestvuje u državnom udaru s protestima „Pravda za Davida“ i novcem od USAID-a. Takođe je ukazao da je imao u vidu sadržaj spornog teksta, način na koji je objavljen, tj. prenijet s portala Informer, da je apelant javna ličnost, tj. novinar, kao i da je tuženi javno objavio apelantov demanti. Okružni sud je naveo da ni drugi žalbeni prigovori ne mogu da ishode drugačiju odluku u toj pravnoj stvari pa je odbio apelantovu žalbu i potvrdio prvostepenu presudu.
6. Apelant navodi da mu je osporenom odlukom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na privatni život iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije. U pogledu člana 8 Evropske konvencije, apelant ističe da sudovi nisu uopšte razmatrali kontekst u kojem je objavljen sporni članak. U vezi s tim, ukazuje da je nekoliko dana prije objave članka pokušano njegovo ubistvo. Dalje ukazuje na okolnost da se lica angažovana na projektima finansiranim od nevladinih organizacija ili ambasada u javnom prostoru označavaju kao nemoralna i izdajnička lica. Osim toga, apelant, suprotno stavu sudova, smatra diskreditirajućom tvrdnju da je novinar naklonjen opoziciji i da iz spornog teksta proizlazi da je član grupe koja planira državni udar. Apelant smatra i da sudovi nisu analizirali sporni tekst u kontekstu svih kriterijuma utvrđenih praksom Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda. U vezi s tim, traži da Ustavni sud na njegov slučaj primijeni stavove iz tač. 36 i 37 Odluke broj AP-3307/19. Osim toga, ističe da prvostepeni sud, suprotno praksi Ustavnog suda, traži da apelant dokaže postojanje i intenzitet straha, kao i da sudovi nisu citirali cijeli sporni tekst, već samo pojedine navode. U pogledu člana 6 Evropske konvencije, apelant smatra da osporena presuda ne zadovoljava standard obrazložene odluke iz člana 6 Evropske konvencije i ukazuje na nekonzistentnost sudske prakse istog suda. Naime, apelant tvrdi da su u parničnom postupku broj 71 0 P 292122 koji je vodio protiv JP „Radio-televizija Republike Srpske“ (u daljnjem tekstu: RTRS) u vezi s istim tekstom isti sudovi utvrdili da je sporni članak klevetnički i da vrijeđa apelantov ugled. Apelant traži naknadu štete u iznosu od 1.000,00 KM na ime kršenja ljudskih prava.
7. U dopuni apelacije apelant ukazuje da je Ustavni sud donio Odluku broj AP-4617/20 od 7. septembra 2022. godine u odnosu na parnični postupak broj 71 0 P 292122 koji je vodio protiv RTRS-a u vezi s istim tekstom. Smatra da iz navedene odluke Ustavnog suda proizlazi da je to što su tuženi objavili sporni članak bilo zlonamjerno i da je opravdano da se konkretna apelacija prioritetno riješi.
8. Zakon o zaštiti od klevete („Službeni glasnik RS“ broj 37/01) Za potrebe ove odluke koristi se tekst propisa kako je objavljen u službenim glasilima jer nije objavljen na svim službenim jezicima i pismima, a koji u relevantnom dijelu glasi: Član 11. stav 1.
1. Naknada štete vrši se isključivo sa namerom nadoknade štete nanesene ugledu oštećenog, a ta nadoknada mora biti proporcionalna prouzrokovanoj šteti. Pri utvrđivanju naknade štete, sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, naročito uključujući sve poduzete mere da bi se ublažila prouzrokovana šteta, kao što su: objavljivanje ispravke, opozivanje izjave ili izvinjenje, činjenicu da li je štetnik stekao novčanu korist učinjenim iznošenjem ili pronošenjem izražavanja, ili činjenicu da bi iznos dodeljene štete mogao imati za posledicu velike materijalne poteškoće ili bankrot štetnika.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18 stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu da opravdaju tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18 stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema svojoj praksi i praksi Evropskog suda, apelant mora da navede povredu svojih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, i Khudunts protiv Azerbejdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21, i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
11. Prije razmatranja konkretnog predmeta, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci broj AP-4617/20 od 7. septembra 2022. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) odbio apelaciju RTRS-a i Siniše Mihailovića podnesenu protiv Presude Okružnog suda broj 71 0 P 292122 20 Gž od 11. novembra 2020. godine. Tom presudom su navedena lica obavezana da apelantu isplate naknadu štete zbog klevete budući da je utvrđeno da su objavom spornog teksta „Puzajući državni udar u Republici Srpskoj! Ne žele izbore, ruše vlast na ulici!“ povrijedili apelantovu čast i ugled. Nakon analize osporene presude, u kontekstu kriterijuma uspostavljenih praksom Evropskog suda i Ustavnog suda, Ustavni sud je zaključio da nije došlo do kršenja prava RTRS-a i Siniše Mihailovića na slobodu izražavanja iz člana II/3h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10 Evropske konvencije.
12. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da se radi o još jednom parničnom postupku koji je apelant pokrenuo pred istim sudom protiv drugih tuženih (druga medijska kuća) za naknadu štete uzrokovane klevetom u vezi s istim tekstom, koji su tuženi prenijeli sa portala Informer. Imajući u vidu navedeno, za Ustavni sud se postavlja pitanje da li u situaciji kada je u jednom sudskom postupku utvrđeno da je objavom spornog teksta povrijeđena apelantova čast i ugled i apelantu dosuđena naknada nematerijalne štete opravdano ponovno utvrđenje kršenja ugleda i časti i obavezivanje na naknadu nematerijalne štete svakog ko je samo prenio isti tekst jer se potencijalno može raditi o velikom broju medija.
13. Odgovarajući na to pitanje, Ustavni sud smatra svrsishodnim da podsjeti da se kod satisfakcije zbog povrede ugleda radi o subjektivnoj zadovoljštini kojom se ispravlja, odnosno briše ljaga koja je oštećenom nanesena iznošenjem klevetničkih navoda kako bi se uspostavilo ono stanje koje je postojalo prije učinjene povrede (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-768/16 od 6. juna 2018. godine, tačka 55, dostupna na www.ustavnisud.ba). Dalje, Ustavni sud ukazuje i da, prema dobro utvrđenoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, mediji imaju zadatak da prenose informacije i ideje koje su od javnog interesa, a javnost ima pravo da dobije te informacije. Da nije tako, mediji ne bi mogli da izvršavaju svoju vitalnu ulogu „čuvara javnog interesa“. Stoga bi kažnjavanje novinara zbog prenošenja izjava drugih lica ozbiljno ugrozilo doprinos medija debati od javnog interesa i ne bi bilo opravdano, osim ako za to ne postoje naročito važni razlozi (vidi Evropski sud, Anatoliy Yeremenko protiv Ukrajine, presuda od 15. septembra 2022. godine, predstavka broj 22287/08, tač. 99 i 100 s referencama na drugu relevantnu praksu, i Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5204/15 od 13. marta 2018. godine, tačka 43, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 21/18). Osim toga, Ustavni sud je u predmetu broj AP 2751/19, koji se takođe ticao prenošenja određenog izražavanja, ukazao da „imajući u vidu da je sporno izražavanje bilo od javnog interesa, da su ga prenosili i ostali mediji u Federaciji BiH [...] apelant kao novinska izdavačka kuća navedeno izražavanje nije mogao ignorisati ili zanemariti jer tada ne bi radio svoj posao koji zahtijeva informisanje javnosti o značajnim temama“ (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2751/19 od 17. februara 2021. godine, tačka 46, dostupna na www.ustavnisud.ba).
14. Dovodeći navedene stavove u vezu sa činjenicama konkretnog slučaja, Ustavni sud primjećuje da je u parničnom postupku protiv druge medijske kuće već utvrđeno da je spornim tekstom koji je prenijet s internet portala novina Informer, identičnog sadržaja, povrijeđen apelantov ugled i čast, zbog čega mu je dosuđena naknada štete zbog klevete. Stavove redovnih sudova iz tog postupka potvrdio je i Ustavni sud svojom odlukom broj AP-4617/20. Dakle, iz navedenog slijedi da je apelantovom ugledu i časti pružena zaštita garantovana odredbama ZZK, Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelant ponovo traži naknadu štete, ali sada od drugog medija koji je prenio isto sporno izražavanje s internet portala novina Informer. Imajući u vidu da se radi o istim tekstovima koje su očigledno prenijeli razni mediji s istog portala i koji su već bili dobro poznati javnosti, Ustavni sud smatra da ne bi bilo proporcionalno legitimnom cilju zaštite prava tuženih na slobodu izražavanja i ciljevima ZZK da apelant, zbog istog izražavanja, u neodređenom broju zasebnih postupaka ostvaruje naknadu nematerijalne štete. Pri tome, Ustavni sud smatra da je u obrazloženju osporene odluke Okružni sud, suprotno apelantovim navodima, dao relevantne i dovoljne razloge za odbijanje tužbenog zahtjeva. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18 stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati.
15. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18 stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
16. Imajući u vidu odredbu člana 18 stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
17. U skladu sa članom VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić