Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2534/23 (E. C.)

Odluka donesena 17. 07. 2023.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2534/23

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

17. 07. 2023.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 17. jula 2023. godine, u predmetu broj AP-2534/23, rješavajući zahtjev Elzedina Cerovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donijela je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Elzedina Cerovića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Elzedin Cerović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Dino Imamović advokat iz Sarajeva, podnio je 29. maja 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu ( u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 653 082 22 Gž od 13. aprila 2023. godine. Apelant osporava i rješenje Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 653 082 22 I 2 od 21. septembra 2022. godine. Apelant traži od Ustavnog suda donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio odlaganje izvršenja navedenih rješenja do donošenja konačne odluke po apelaciji.

2. Apelant je 12. juna 2017. godine podnio Općinskom sudu prijedlog za izvršenje pravosnažne presude tog suda broj 65 0 Rs 501734 15 Rs od 28. marta 2017. godine. Općinski sud je donio rješenje broj 65 0 I 653032 17 I od 13. septembra 2017. godine kojim je dozvolio izvršenje. Kanton Sarajevo, Ministarstvo privrede Kantona (u daljnjem tekstu: izvršenik) podnio je prigovor protiv navedenog rješenja u kojem je, između ostalog, istakao da troškovi postupka nisu pravilno obračunati. Općinski sud je rješenjem od 19. decembra 2017. godine odbio izvršenikov prigovor. Kantonalni sud je rješenjem od 8. decembra 2021. godine ukinuo navedeno rješenje i predmet vratio Općinskom sudu na ponovni postupak. Kantonalni sud je istakao da je nesporno da je obračun zateznih kamata izvršio prvostepeni sud a ne banka kao i da je apelant, kao tražilac izvršenja, bio dužan dostaviti obračun zakonskih zateznih kamata, kako bi se one mogle isplatiti a time utvrditi i vrijednost spora što apelant nije učinio. Navedeno je da iz tog razloga ni troškovi postupka nisu dosuđeni pravilno jer oni, između ostalog, zavise od vrijednosti spora odnosno visine dosuđenog potraživanja.

3. U ponovnom postupku Općinski sud je rješenjem broj 65 0 I 653032 I 2 od 21. septembra 2022. godine odbio izvršenikov prigovor od 19. septembra 2017. godine i obavezao apelanta da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 480,00 KM. Općinski sud je istakao da je apelant naknadno dostavio obračun zakonskih zateznih kamata i da ga izvršenik nije osporavao. Općinski sud je istakao da, imajući u vidu visinu glavnog potraživanja, obračunate zakonske zatezne kamate i troškove koje je u postupku imao izvršenikov zastupnik s obzirom da je apelant nedostavljanjem obračuna kamata prouzrokovao nepotrebne troškove, jasno proizlazi da je apelant obavezan da izvršniku naknadi troškove postupka u iznosu od 480,00 KM.

4. Kantonalni sud je rješenjem broj 65 0 I 653 082 22 Gž od 13. aprila 2023. godine usvojio apelantovu žalbu i preinačio prvostepeno rješenje na način da je apelant obavezan da izvršeniku naknadi troškove postupka u iznosu od 270,00 KM umjesto ranije dosuđenih 480,00 KM. Rješenjem je obavezan izvršenik da apelantu naknadi troškove za sastavljanje žalbe. Kantonalni sud je naveo da prvostepeni sud nije pravilno dosudio troškove postupka s obzirom da je vrijednost spora 6.701.16 KM zbog čega izvršeniku, shodno odredbama čl. 12. i 13. stav 5. tačka d) i člana 14. stav 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata, pripada ukupan iznos od 270, 00 KM (120,00 KM za sastavljanje prigovora na rješenje o izvršenju i 150, 00 KM za sastavljanje žalbe protiv rješenja).

5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1.Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Kršenje navedenih prava apelant vidi u proizvoljnoj primjeni prava. Apelant navodi da Kantonalni sud nije u potpunosti riješio njegove žalbene navode već se bavio isključivo troškovima postupka na koje izvršenik nema pravo. Apelant navodi da je u žalbi naveo da su on i izvršenik postigli vansudsku nagodbu, da mu je izvršenik isplatio potraživanje te da je postupak izvršenja trebalo obustaviti. Navodi da, međutim, Kantonalni sud nije dao odgovor na te žalbene navode. Apelant smatra da zbog toga, te kako je izvršenik budžetska institucija koja potraživanja može isplatiti tek kad se ta sredstva predvide u budžetu za šta se ne zna kada će se desiti, Ustavni sud treba donijeti privremenu mjeru kojom će obustaviti izvršenje osporenih rješenja. U suprotnom isplatom troškova postupka te eventualnim usvajanjem apelacije nakon toga, apelantu bi nastupila šteta, u vidu nemogućnosti povrata isplaćenih troškova postupka, čije bi otklanjanje zbog navedenog budžetskog statusa izvršenika bilo neizvjesno.

6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav (1) i (2). Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

(2) Izuzetno, predsjednik Ustavnog suda može, u nemogućnosti sazivanja sjednice, odrediti privremenu mjeru iz stava (1) ovog člana.

7. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Osim toga, Ustavni sud je brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na „pristup sudu“ što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP- 288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP- 774/04 od 20. decembra 2005. godine). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentirane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. Apelant kao razlog za donošenje privremene mjere, ističe da bi u slučaju isplate troškova postupka izvršeniku prije okončanja postupka po apelaciji, povrat tih sredstva, u slučaju da mu apelacija bude usvojena, bio neizvjestan zbog budžetskog statusa izvršenika, Dakle, apelant zahtjev za donošenje privremene mjere temelji na pretpostavkama. Ustavni sud ukazuje da ovakvom argumentacijom apelant nije ponudio relevantne razloge i dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenje postupka kako to propisuje člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

12. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Sekretar Redakcione komisije Sevima Sali-Terzić Predsjednik Redakcione komisije Mirsad Ćeman

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

REDAKCIONA KOMISIJA

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2534/23 (E. C.) | Sudska praksa | Aktio