Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2785/21 (D. T.)

Odluka donesena 14. 05. 2026.

Povreda
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Izvršenje
  • Nesrazmjerno veliki teret
  • Izvršni postupak
  • Šta se smatra imovinom
  • Propisano zakonom
  • Troškovi postupka
  • Proporcionalnost
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2785/21

Apelacija

Odluka o meritumu

14. 05. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-2785/21, rješavajući apelaciju Dragana Tolimira, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Angelika Nußberger, potpredsjednica

Helen Keller, sudija

Ledi Bianku, sudija

Marin Vukoja, sudija

Larisa Velić, sudijana sjednici održanoj 14. maja 2026. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Dragana Tolimira.

Utvrđuje se povreda prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Rješenje Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 318853 21 Gž od 18. juna 2021. godine.

Nalaže se Okružnom sudu u Banjaluci da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Okružnom sudu u Banjaluci da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Dragan Tolimir (u daljnjem tekstu: apelant), advokat iz Banjaluke, kojeg zastupa Aleksandar Tomašević, advokat iz Banjaluke, podnio je 3. avgusta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda iz Banjaluke broj 71 0 I 318853 21 Gž od 18. juna 2021. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) i zakonskog zastupnika Republike Srpske, Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne odnose (u daljnjem tekstu: izvršenik), zatraženo je 19. decembra 2022. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Svi pozvani su odgovore na apelaciju dostavili u periodu od 23. do 29. decembra 2022. godine. Odgovori učesnika u postupku su 12. maja 2023. godine dostavljeni apelantovom punomoćniku radi eventualnog izjašnjenja, ali izjašnjenje u ostavljenom roku nije dostavljeno.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

5. Komisija za izlaganje na javni uvid podataka o nepokretnostima (u daljnjem tekstu: Komisija), donijela je 2. septembra 2019. godine zaključak o troškovima postupka kojim je apelantu kao privremenom zastupniku u postupku određena naknada na ime troškova zastupanja u iznosu od 508,95 KM. Zaključkom je određeno da naknadu treba da uplati izvršenik. Rok za uplatu troškova zastupanja zaključkom nije preciziran.

6. Zaključak je postao izvršan i pravosnažan. Izvršenik nije ispunio obavezu iz izvršne isprave. Stoga je apelant 18. decembra 2019. godine pokrenuo izvršni postupak protiv izvršenika određujući rok u kojem je izvršenik dužan da isplati dug.

7. Iz raspoloživih dokumenata proizlazi da je izvršenik u toku izvršnog postupka, 17. februara 2020. godine, apelantu uplatio naknadu iz izvršne isprave.

8. Postupajući po apelantovom prijedlogu, Osnovni sud je 19. februara 2020. godine donio rješenje o izvršenju kojim je dozvolio predloženo izvršenje i apelantu dosudio troškove izvršnog postupka u iznosu od 304,00 KM. Apelant je u prijedlogu za izvršenje predložio rok u kojem izvršenik treba dobrovoljno da plati dug.

9. Izvršenik je protiv rješenja o izvršenju uložio prigovor u kojem je naveo da je potraživanje neosnovano jer je 17. februara 2020. godine postupio po izvršnoj ispravi. Odlučujući o prigovoru, Osnovni sud je Rješenjem broj 71 0 I 318853 19 I od 1. oktobra 2020. godine prigovor djelimično usvojio tako što je obustavio izvršni postupak i ukinuo sve sprovedene izvršne radnje u dijelu kojim je određeno izvršenje radi naplate glavnog duga u iznosu od 508,95 KM. Istovremeno, rješenje o izvršenju u dijelu kojim je određena naplata troškova postupka u iznosu do 304,00 KM ostavljeno je na snazi. Osnovni sud je obrazložio da je prilikom odlučenja imao u vidu da je izvršenik glavni dug izmirio 17. februara 2020. godine, nakon podnošenja prijedloga za izvršenje koji je sud primio 18. decembra 2019. godine. Stoga je sud ostavio na snazi odluku u dijelu dosuđenih troškova izvršnog postupka. Još je obrazloženo da troškove izvršnog postupka čine troškovi za sastavljanje prijedloga, pribavljanja klauzule pravosnažnosti i izvršnosti i PDV, te da je prijedlog za naknadu troškova sačinjen prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad advokata (u daljnjem tekstu: Tarifa).

10. Okružni sud je Rješenjem broj 71 0 I 318853 21 Gž od 18. juna 2021. godine izvršenikovu žalbu uvažio i preinačio navedeno rješenje u dijelu troškova izvršnog postupka tako što je u tom dijelu usvojio izvršenikov prigovor. Izvršni postupak je u tom dijelu obustavljen i ukinute su sve sprovedene izvršne radnje. Istim rješenjem apelant je obavezan da izvršeniku naknadi troškove sastavljanja žalbe. Okružni sud je naveo da je prilikom odlučenja imao u vidu odredbu člana 27. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP). Navedeno je da u izvršnoj ispravi nije određen rok za dobrovoljno izvršenje obaveze u smislu člana 27. ZIP-a, pa je u prijedlogu za izvršenje predložen rok od osam dana od dana prijema rješenja o izvršenju. Obrazloženo je da je izvršenik dug po osnovu izvršne isprave isplatio 17. februara 2020. godine, a da je rješenje o izvršenju doneseno 19. februara 2020. godine. To znači da je rok za dobrovoljno izvršenje isticao 27. februara 2020. godine. Shodno tome, sud je naveo da je izvršenik u roku koji mu je određen izvršnom ispravom dobrovoljno ispunio svoju obavezu, pa apelantu stoga ne pripada pravo na troškove izvršnog postupka. Primjenom člana 235. tačka 3. i člana 386. stav 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) u vezi sa članom 21. stav 1. ZIP-a, sud je odlučio kao u dispozitivu rješenja. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Navodi da je osporeno rješenje nezakonito jer je zasnovano na povredi prava na pravično suđenje zbog pogrešne primjene prava i nepostupanja suda u zakonskom roku. Dalje navodi da je u smislu člana 3. stav 1. ZIP-a pokrenuo izvršni postupak 18. decembra 2019. godine, pri čemu nije sporno da je izvršenik svoju obavezu izmirio 17. februara 2020. godine, skoro dva mjeseca nakon podnošenja prijedloga za izvršenje. Obrazlaže da je prvostepeni sud donio rješenje o izvršenju 19. februara 2020. godine, što je suprotno članu

15. ZIP-a kojim je propisan rok od osam dana u kojem je sud dužan da odluči o prijedlogu za izvršenje. U vezi s tim, apelant navodi da stranke ne mogu snositi štetne posljedice zbog toga što sud nije postupio u zakonskom roku. Stoga smatra da je obrazloženje Okružnog suda proizvoljno jer je sud morao da cijeni da je obaveza po izvršnoj ispravi izmirena u toku izvršnog postupka koji je iniciran 18. decembra 2019. godine. Apelant se pozvao i na odredbu člana 390. ZPP-a za koju smatra da je primjenjiva u konkretnom slučaju. Zbog iznesenog, apelant smatra da mu je prekršeno pravo na pravično suđenje, ali i pravo na imovinu jer mu je sud uskratio pravo na troškove postupka koji mu po zakonu pripadaju.

b) Odgovori na apelaciju

12. Okružni sud i Osnovni sud su naveli da ostaju pri razlozima koje su naveli u svojim odlukama i da pred tim sudovima nije došlo do kršenja apelantovih prava na koja se u apelaciji pozvao.

13. Izvršenik je naveo da je Okružni sud donio zakonitu odluku i da su svi apelantovi prigovori neosnovani, predloživši da se apelacija odbije kao neosnovana.

V.Relevantni propisi

14. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17 – odluka USRS, 60/17 – odluka USBiH, 115/17 – odluka USBiH, 58/18 – rješenje USBiH i 66/18)

Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:

Pokretanje postupka

Član 3. stav (1) (1) Izvršni postupak pokreće se prijedlogom tražioca izvršenja.

Hitnost i redoslijed postupanja

Član 5. (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno. (2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije.

Rokovi za postupanje

Član 15.

Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Troškovi postupka

Član 16. stav (4) (4) Izvršenik je dužan da tražiocu izvršenja nadoknadi troškove koji su bili potrebni za izvršenje.

Podobnost izvršne isprave za izvršenje

Član 27. (1) Izvršna isprava podobna je za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze. (2) Ako u izvršnoj ispravi nije određen rok za dobrovoljno ispunjenje obaveze, taj rok određuje se rješenjem o izvršenju. (3) U slučaju iz stava 2. ovog člana sud će predloženo izvršenje odrediti uz uslov da izvršenik u roku koji mu je određen ne ispuni svoju obavezu. (4) Odredbe st. 2. i 3. ovog člana ne primjenjuju se u postupku izvršenja na osnovu izvršne isprave notara.

15. Zakon o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 13/02, 87/07 – ispravka, 50/10 i 66/18) Za potrebe ove odluke koristi se tekst propisa kako je objavljen u službenim glasilima jer nije objavljen na svim službenim jezicima i pismima, a koji u relevantnom dijelu glasi: Član 106. st. (1) i (4)

U rešenju kojim se postupak o glavnoj upravnoj stvari završava, određuje se ko snosi troškove postupka, njihov iznos, kome se i u kom roku imaju isplatiti.

Ako organ u rešenju ne odluči o troškovima, navešće da će o troškovima doneti poseban zaključak.

IZVRŠENJE

1. Opšte odredbe

Član 255. st. (1) i (2)

Izvršenje rešenja donesenog u upravnom postupku sprovodi se radi ispunjenja nenovčanih i novčanih obaveza.

Rešenje doneseno u upravnom postupku izvršava se kad postane izvršno.

Član 256.

Zaključak donesen u upravnom postupku izvršava se kad postane izvršan.

Zaključak protiv koga se ne može izjaviti posebna žalba, kao i zaključak protiv koga se može izjaviti posebna žalba koja ne odlaže izvršenje, postaje izvršan saopštavanjem, odnosno dostavljanjem stranci.

Kad je zakonom ili zaključkom određeno da žalba odlaže izvršenje zaključka, zaključak postaje izvršan istekom roka za žalbu ako žalba nije izjavljena, a ako je izjavljena dostavljanjem stranci rešenja kojim se žalba odbacuje ili odbija.

U ostalim slučajevima zaključak postaje izvršan pod uslovima propisanim za izvršnost rešenja u članu 255. st. 3, 4. i 6. ovog zakona.

Odredbe ovog zakona o izvršenju rešenja važe i za izvršenje zaključka.

VI.Dopustivost i meritum

16. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uslove propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uslove dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

17. Apelant ukazuje da mu je u postupku povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.a)Pravo na imovinu

18. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

k) Pravo na imovinu.

Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi: Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na mirno uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i opštim principima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi regulisala korišćenje imovine u skladu s opštim interesom, ili da bi obezbijedila plaćanje poreza ili drugih doprinosa ili kazni.

19. Apelant smatra da mu je zbog odbijanja Okružnog suda da mu dosudi troškove izvršnog postupka povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da su osporene odluke donesene kao rezultat proizvoljne primjene prava.

20. Slijedeći sopstvenu praksu, Ustavni sud podsjeća da je u više svojih odluka zauzeo stav da troškovi postupka uživaju garancije prava na imovinu, odnosno da se odluke sudova o troškovima postupka, bez obzira na to da li je apelant bio tužilac ili tuženi koji je zahtijevao dosuđivanje troškova postupka ili osporavao dosuđene troškove, tiču imovine i rezultiraju miješanjem u to pravo (vidi, između ostalih, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2405/09 od 14. februara 2013. godine, tačka 31, dostupna na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud smatra da nema razloga da i u okolnostima konkretnog slučaja odstupi od ranije zauzetih stavova, tj. da se odluka o odbijanju zahtjeva za naknadu troškova izvršnog postupka u smislu člana 16. stav (4) ZIP-a tiče „imovine“ u smislu prava iz člana 1. Protokola broj 1, te da ona predstavlja miješanje u apelantovu imovinu.

21. Ustavni sud će dalje ispitati da li je miješanje bilo opravdano u svjetlu primjenjivih principa: a) principa zakonitosti, b) principa legitimnog cilja u javnom interesu i c) principa „pravične ravnoteže“.

a) Princip zakonitosti

22. Pri ocjeni zakonitosti miješanja u imovinu, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prvi i najvažniji zahtjev iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju onaj koji traži da miješanje javnih vlasti u pravo na imovinu bude „zakonito“. Naime, druga rečenica prvog stava člana 1. Protokola broj 1 dopušta lišavanje prava na imovinu samo „pod uslovima predviđenim zakonom“, a drugi stav člana 1. priznaje državama pravo kontrolisanja korišćenja imovine izvršavanjem „zakona“. Osim toga, vladavina prava, jedan od osnovnih principa demokratskog društva, dio je svih članova Konvencije (vidi Evropski sud, Lekić protiv Slovenije (VV), presuda od 11. decembra 2018. godine, predstavka broj 36480/07, tačka 94). Princip zakonitosti takođe podrazumijeva da su primjenjive odredbe domaćeg prava dovoljno dostupne, precizne i predvidive u svojoj primjeni (idem, tačka 95). Tek kada je zahtjev zakonitosti ispunjen, može se razmatrati da li postoji pravična ravnoteža između zahtjeva od opšteg ili javnog interesa i zahtjeva za zaštitu pojedinačnog prava na imovinu.

23. U konkretnom slučaju Okružni sud je odbio zahtjev za naknadu troškova izvršnog postupka jer je zaključio da je izvršenik svoju obavezu izmirio u roku koji mu je odredio apelant u prijedlogu za izvršenje. Okružni sud je imao u vidu da u izvršnoj ispravi nije bio određen rok za isplatu naknade, tako da je taj rok odredio apelant u prijedlogu za izvršenje. Shodno tome, kako je izvršenik obavezu iz izvršne isprave ispunio u toku izvršnog postupka u roku koji mu je apelant odredio u prijedlogu, apelant, prema mišljenju Okružnog suda, nema pravo na naknadu troškova izvršnog postupka. Sud se prilikom odlučenja pozvao na odredbu člana 27. stav (2) ZIP-a koja propisuje da ako u izvršnoj ispravi nije određen rok za dobrovoljno ispunjenje obaveze, taj rok se određuje rješenjem o izvršenju. Ustavni sud smatra da posljedice koje takva odredba ima s aspekta saglasnosti sa članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju predstavljaju materijalna razmatranja koja treba uzeti u obzir pri odlučivanju o tome da li su javne vlasti u primjeni propisanih mjera ili u nečinjenju postigle pravičnu ravnotežu između različitih interesa (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1191/08 od 25. marta 2011. godine, tač. 32−33. s daljnjim referencama, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 65/11, dostupna na www.ustavnisud.ba). Stoga će Ustavni sud nastaviti analizu uz prihvatanje da je miješanje u apelantovo pravo bilo „propisano zakonom“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

b) Princip legitimnog cilja u javnom interesu

24. Ustavni sud smatra da je miješanje u apelantovo pravo na imovinu bilo u opštem interesu, a to je osiguranje prava da pravosnažna sudska odluka bude izvršena u skladu sa zakonom i na vrijeme.

c) Princip „pravične ravnoteže“ između opšteg interesa zajednice i apelantovog prava na mirno uživanje imovine

25. Ustavni sud, slijedeći sopstvenu praksu i praksu Evropskog suda, ukazuje na to da u svakom pojedinom slučaju mora postojati „pravičan odnos“ između zahtjeva javnog interesa koji se želi postići i zaštite osnovnih prava pojedinaca, što nije moguće postići ako apelant mora snositi „poseban i pretjeran teret“. Čak i ako je do miješanja došlo u skladu s uslovima predviđenim zakonom i u javnom interesu, mora postojati i razuman odnos srazmjernosti između korišćenih sredstava i cilja koji se želi ostvariti bilo kojim mjerama koje država primjenjuje, uključujući i mjere predviđene da kontrolišu upotrebu imovine pojedinca. Taj je zahtjev izražen pojmom „pravične ravnoteže“, koja mora biti uspostavljena između zahtjeva opšteg interesa zajednice i zahtjeva zaštite osnovnih prava pojedinca (vidi Evropski sud, Stołkowski protiv Poljske, presuda od 21. decembra 2021. godine, predstavka broj 58795/15, tačka 61).

26. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant 18. decembra 2019. godine pokrenuo izvršni postupak zato što izvršenik nije postupio po izvršnoj ispravi. Sudovi su utvrdili da izvršna isprava nije sadržavala rok u kojem je izvršenik bio dužan da isplati troškove zastupanje, kako to propisuje član 106. Zakona o opštem upravnom postupku (u daljnjem tekstu: ZOUP). Ustavni sud zapaža da je članom 256. stav (1) ZOUP-a propisano da se zaključak izvršava kada postane izvršan. Kako je zaključak koji nije sadržavao rok za isplatu naknade postao izvršan i pravosnažan, a izvršenik svoju obavezu nije izmirio dobrovoljno, apelant je u momentu podnošenja prijedloga za izvršenje imao valjan razlog za pokretanje izvršnog postupka u smislu člana 3. stav (1) ZIP-a. Dalje, Ustavni ukazuje da je članom 15. ZIP-a propisano da je sud, u pravilu, dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana. Propisani rok od osam dana ukazuje na značaj izvršnog postupka i hitnost postupanja i naglašava osnovne principe izvršnog postupka istaknute u članu 5. ZIP-a. Ustavni sud smatra da se radi o instruktivnom roku u kojem u pravilu odlučuje sud, te da posljedice nepostupanja u zakonskom roku ne mogu snositi stranke.

27. U konkretnom slučaju, sud je rješenje o izvršenju donio 19. februara 2020. godine, odnosno dva mjeseca nakon podnošenja prijedloga, a izvršenik je dva dana prije toga, 17. februara 2020. godine, izmirio dug iz izvršne isprave. Ustavni sud zapaža da je izvršna isprava – zaključak Komisije donesen 2. septembra 2019. godine, te da je od tada izvršenik – javna vlast, bio upoznat sa svojom obavezom. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na stav Evropskog suda da lice koje ima pravosnažnu odluku protiv države obično ne mora otvarati poseban postupak da bi ostvario prinudno izvršenje (vidi Evropski sud, Nikoloudakis protiv Grčke, presuda od 26. marta 2020. godine, predstavka broj 35322/12, tačka 35. s daljnjim referencama). U okolnostima konkretnog slučaja apelant je zbog neblagovremenog ispunjenja obaveze javne vlasti, tj. izvršenika, koja je znala za obavezu, bio primoran da pokrene izvršni postupak. Za pokretanje izvršnog postupka protiv izvršenika apelant je imao troškove, koje mu je Osnovni sud priznao. Međutim, odlukom Okružnog suda, apelant ne samo da treba da snosi troškove izvršnog postupka, za čije je pokretanje imao opravdan razlog, već i troškove sastavljanja žalbe, što svakako stavlja pretjeran teret na apelanta. U takvim okolnostima, uskraćivanjem prava na naknadu neophodnih troškova za pokretanje izvršnog postupka, za čije je pokretanje apelant imao valjan razlog, na apelanta je stavljen pretjeran teret jer apelant mora da trpi posljedice propusta javne vlasti, za šta ne postoji razumno i prihvatljivo opravdanje.

28. Stoga Ustavni sud zaključuje da je odlukom Okružnog suda došlo do kršenja apelantovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

b) Pravo na pravično suđenje

29. Apelant takođe navodi da mu je povrijeđeno i pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Međutim, imajući u vidu zaključak Ustavnog suda u vezi s povredom prava na imovinu, Ustavni sud ne smatra potrebnim posebno ispitivati navode o kršenju prava na pravično suđenje.

VII.Zaključak

30. Ustavni sud zaključuje da je došlo do povrede apelantovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer osporena odluka ne zadovoljava princip proporcionalnosti u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u situaciji kada je odbijen apelantov zahtjev za naknadu neophodnih troškova za pokretanje izvršnog postupka za čije je pokretanje apelant imao valjan razlog jer je uskraćivanjem prava na naknadu troškova postupka na apelanta stavljen pretjeran teret jer na taj način mora da trpi posljedice propusta javne vlasti, za šta ne postoji razumno i prihvatljivo opravdanje.

31. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2785/21 (D. T.) | Sudska praksa | Aktio