Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3669/21 (A. B. i drugi)

Odluka donesena 25. 09. 2025.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Isplata duga
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Građanski postupak
  • Nasljedstvo
  • Obligaciono- pravni odnosi
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3669/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

25. 09. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 25. septembra 2025. godine, u predmetu broj AP-3669/21 , rješavajući apelaciju Ane Bobar i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1) i (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Ana Bobar, Tanja Bobar i Boško Bobar, protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 80 0 P 066263 21 Rev od 17. avgusta 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Ana Bobar, Tanja Bobar i Boško Bobar (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Bijeljine, koje zastupaju Milan Matić i Veselin Londrović, advokati iz Bijeljine, podnijeli su 27. oktobra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 80 0 P 066263 21 Rev od 17. avgusta 2021. godine, presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 80 0 P 066263 20 Gž 2 od 26. marta 2021. godine i presude Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 80 0 P 066263 20 P 3 od 24. jula 2020. godine.

2. Osnovni sud je presudom broj 80 0 P 066263 20 P 3 od 24. jula 2020. godine obavezao apelante da „Našoj banki“ a.d. Bijeljina (u daljnjem tekstu: tužitelj) isplate određene novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom. Ova presuda je preinačena presudom Okružnog suda broj 80 0 P 066263 20 Gž 2 od 26. marta 2021. godine na način da je iz dispozitiva brisana riječ „solidarno“. Revizija protiv drugostepene presude je odbijena presudom Vrhovnog suda broj 80 0 P 066263 21 Rev od 17. avgusta 2021. godine. Redovni sudovi su naveli da je utvrđeno da je prednik apelanata sa tužiteljem 27. juna 2012. godine zaključio ugovor o pristupanju dugu kojim se, između ostalog, obavezao da će tužitelju izmiriti potraživanje koje ima prema dužniku „TP Progres“, ako dužnik iz bilo kog razloga ne bude u stanju da izvrši svoju obavezu po dugoročnom kreditu. Kao sredstvo obezbjeđenja ugovora o pristupanju dugu, prednik apelanata je izdao bjanko mjenicu popunjenu na novčani iznos sa datumom dospjelosti 27. decembar 2014. godine. Utvrđeno je da je tužitelj sa preduzećem „Bobar Group“ d.o.o Bijeljina 27. septembra 2013. godine zaključio ugovor o kratkoročnom revolving kreditu koji je potpisao i prednik apelanata kao jemac i preuzeo obavezu da solidarno sa korisnikom kredita odgovora za njegove obaveze po osnovu kredita i kamata, kao i ostalih troškova koje banka bude imala u postupku namirenja tog kredita. Prednik apelanata je izdao vlastitu bjanko mjenicu popunjenu na dugovani iznos sa danom dospjelosti 28. septembra 2014. godine.

3. Prednik apelanata je umro 30. septembra 2014. godine a apelanti su u ostavinskom postupku proglašeni njegovim nasljednicima. Kako ni jedan od kredita nije u cijelosti otplaćen tužitelj je 14. aprila 2015. godine pokrenuo izvršni postupak protiv apelanata kao nasljednika. S obzirom na to da su apelanti podnijeli prigovor na rješenje o izvršenju, postupak je nastavljen po pravilima parničnog postupka. U vezi s tim, redovni sudovi su istakli da je odredbama člana 163. stav 3. Zakona o nasljeđivanju jasno propisano da kada ima više nasljednika oni odgovaraju solidarno za dugove ostavioca do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Navedeno je i da je članom 359. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) propisano da prava i obaveze iz ovakve obligacije prelaze na nasljednike jer su imovinskog karaktera, osim u slučaju ako je obaveza strogo vezana za ličnost dužnika ili povjerioca. S obzirom na to, redovni sudovi su zaključili da je neosnovan prigovor apelanata da nisu pasivno legitimirani zato što nisu, kako su isticali, potpisali ni ugovore niti mjenice.

4. Dalje je navedeno da je neosnovan i prigovor apelanata da je postupak trebalo riješiti kao mjenični spor. Naime, kako je obrazloženo, postupak je pokrenut kao izvršni, ali zbog toga što su apelanti izjavili prigovor protiv rješenja o izvršenju postupak je nastavljen prema pravilima parničnog postupka. Pri tome, tužitelj je uredio tužbu i postavio tužbeni zahtjev da mu apelanti, kao nasljednici njihovog prednika, naknade potraživanje. Nadalje je navedeno da je neosnovan prigovor apelanata da je potraživanje zastarjelo. Redovni sudovi su istakli da su obaveze nastale 27. juna 2012. godine i 27. septembra 2014. godine, a prijedlog za izvršenje je dobio karakter tužbe 14. aprila 2015. godine, pa je jasno da do tog datuma nisu protekli ni opći zastarni rok od 10 godina, niti trogodišnji rok zastare za povremena potraživanja. Redovni sudovi su istakli da je neosnovan i prigovor apelanta da tužitelj nije dokazao visinu potraživanja, s obzirom da je visina utvrđena u postupku na osnovu nalaza i mišljenja vještaka.

5. Apelanti su se pozvali na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Apelanti smatraju da su redovni sudovi pri donošenju osporenih odluka proizvoljno primijenili relevantne propise. Apelanti ističu da ne mogu odgovarati za dugove svog prednika jer nisu potpisali mjenice. Ističu da je postupak trebalo voditi kao mjenični spor a ne u formi parničnog postupka. Također ističu da je potraživanje nesporno zastarjelo. Navode da je kao datum dospijeća na jednoj od mjenica označen 28. septembar 2014. godine koji je neradni dan tj. nedjelja i tada mjenica nije mogla ni dospjeti. Apelanti smatraju da sporne mjenice nisu vjerodostojne jer bez obzira što je na njima naznačeno „bez protesta“ one su morale biti protestirane.

6. U Zakonu o nasljeđivanju („Službeni glasnik RS“ br. 1/09, 55/09 - ispravka, 91/16, 28/19-odluka Ustavnog suda RS i 82/19) relevantne odredbe glase:

Član 163. st. 1. i 3. (1)Nasljednik odgovara za dugove ostaviočeve do visine vrijednosti naslijeđene imovine. (3) Kad ima više nasljednika oni odgovaraju solidarno za dugove ostaviočeve i to svaki do visine vrijednosti svog nasljednog dijela, bez obzira da li je izvršena dioba nasljedstva.

7. U Zakonu o izvršnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17 – Odluka Ustavnog suda RS, 60/17 – Odluka Ustavnog suda BiH, 115/17 – Odluka Ustavnog suda BiH, 58/18 - Rješenje Ustavnog suda BiH i 66/18) relevantne odredbe glase:

Član 50. stav 4.

4) Ako se rješenje o izvršenju pobija u potpunosti ili samo u dijelu kojim je utvrđeno postojanje potraživanja, prijedlog za izvršenje smatraće se tužbom i u tom slučaju sud će postupati po odredbama parničnog postupka.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1) i (4) Pravila Ustavnog suda.

9. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

10. Član 18. st. (1) i (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. (4)Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

11. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, i Khudunts protiv Azerbajdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Europski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

12. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o kršenju ustavnih prava odnose na način na koji su redovni sudovi primijenili relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine) dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi, Europski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. sa daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. 42. do 45. s daljnjim referencama objavljena na www.ustavnisud.ba).

13. Na osnovu činjenica koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i navoda apelanata, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi dali detaljne, jasne i relevantne razloge kako o činjeničnim, tako i o pravnim zaključcima, zbog čega se ne može zaključiti da su takva utvrđenja proizvoljna ili „očigledno nerazumna“. Naročito, Ustavni sud ukazuje da su redovni sudovi jasno obrazložili zaključke o svim prigovorima koje su apelanti istakli tokom postupka i koje su ponovili i u apelaciji (vidi, tač. 3. i 4. ove odluke). Osim toga, redovni sudovi su jasno istakli da je konkretan postupak vođen po pravilima parničnog postupka, da je tužitelj uredio tužbu kojom je postavio navedeni tužbeni zahtjev, zbog čega se ne može govoriti o mjeničnom sporu. Ustavni sud također zapaža da apelanti ne navode, niti Ustavni sud zapaža da je u provedenom postupku prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na štetu apelanata. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.

14. Apelanti su se pozvali i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud zapaža da apelanti te navode zasnivaju na istim tvrdnjama na kojima su zasnivali i navode o kršenju prava na pravično suđenje, o čemu je Ustavni sud već odlučio. Stoga Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je pravo apelanata na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.

15. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

16. Imajući u vidu odredbu člana 18. st. (1) i (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3669/21 (A. B. i drugi) | Sudska praksa | Aktio