Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3331/21 (Skup etažnih vlasnika ulaza zgrade na adresi Franje Markovića br. 12, Tuzla)

Odluka donesena 27. 02. 2025.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3331/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 02. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 27. februara 2025. godine, u predmetu broj AP-3331/21 rješavajući apelaciju Skupa etažnih vlasnika ulaza zgrade na adresi Franje Markovića br. 12, Tuzla, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Skupa etažnih vlasnika ulaza zgrade na adresi Franje Markovića br. 12, Tuzla podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Mals 333126 18 Pž od 12. jula 2021. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Skup etažnih vlasnika ulaza zgrade na adresi Franje Markovića br. 12, Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Selma Suljanović advokat iz Tuzle, podnio je 21. septembar 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenje Kantonalni sud u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 Mals 333126 18 Pž od 12. juli 2021. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 Mals 333126 18 Mals od 6. juna 2018. godine odbačena je tužba koju je apelant podnio protiv „Vodoins-održavanje“ d.o.o. Tuzla-u likvidaciji (u daljnjem tekstu: tuženi). Sud je obrazložio da je rješenje donio primjenom člana 336. stav 3. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), jer apelant nije postupio po rješenju suda za ispravku i dopunu tužbe.

3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 32 0 Mals 333126 18 Pž od 12. jula 2021. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje. U obrazloženju, Kantonalni sud je naveo da je u tužbi kao tužilac označen apelant, te je prvostepeni sud rješenjem od 6. juna 2018. godine vratio apelantovom punomoćniku tužbu radi ispravke i dopune. U tom rješenju sud je konstatovao da skup etažnih vlasnika ne može biti stranka u postupku. Sud je dalje naveo da je apelantov punomoćnik, u podnesku od 27. aprila 2018. godine, kao tužioca ponovo označio apelanta. Sud je ukazao da je odredbama člana 291. ZPP propisano, da stranka u postupku može biti svako fizičko i pravno lice (stav 1.), te da se posebnim propisima može odrediti ko može biti stranka u postupku osim fizičkih i pravnih lica (stav 2.). U vezi sa tim je istakao da skup etažnih vlasnika ne pripada ni kategoriji fizičkih, niti pravnih lica. Sud je istakao da ni odredbama Zakona o korištenju, upravljanju i održavanju zajedničkih dijelova i uređaja zgrade Tuzlanskog kantona, kao posebnim propisom, nije propisano da skup etažnih vlasnika ima stranačku sposobnost. Također je naglasio da skup etažnih vlasnika ne ispunjava ni uslove za priznavanje svojstva stranke u postupku iz odredbe člana 291. stav

3. ZPP. Slijedom navedenog je zaključio da je prvostepeni sud pravilno odlučio kada je odbacio tužbu.

4. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Ističe da mu je sud, u smislu člana 291. stav 3. ZPP, trebao priznati status stranke te da je zbog toga povrijeđeno njegovo pravo na pristup sudu. Apelant navodi da iz osporenih odluka proizlazi da bi u konkretnom slučaju svaki etažni vlasnik ponaosob trebao da podnese tužbu protiv tuženog. Smatra da to nije ispravno, jer je tuženi neovlašćeno uzeo novac sa zajedničkog računa svih etažnih vlasnika, a ne računa samo jednog etažnog vlasnika. Konačno, smatra da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom roku“, s obzirom na to da je postupak pred Kantonalnim sudom trajao tri godine.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio . (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu.

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispunio formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-1588/22 od 7. septembra 2022. godine).

7. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 336. stav 3. ZPP, postupi po nalogu suda i dostavi sudu uređenu tužbu. Prema tome, budući da nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je na isti način odlučivao o istim apelacionim navodima, u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, u postupcima koji su drugi skupovi etažnih vlasnika vodili protiv istog tuženog (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-3135/21 od 16. decembra 2021. godine i AP-1119/22 od 11. maja 2022. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3331/21 (Skup etažnih vlasnika ulaza… | Sudska praksa | Aktio