Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3218/23 (B. K.)

Odluka donesena 28. 09. 2023.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3218/23

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

28. 09. 2023.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 28. septembra 2023. godine 2023. godine. godine u predmetu broj AP-3218/23, rješavajući zahtjev Borisa Kordića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Borisa Kordića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Boris Kordić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa advokat Niko Batinić iz Mostara, podnio je 14. jula 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. S1 2 K 022492 22 Kž od 21. februara 2023. godine i S1 2 K 022492 16 K od 28. juna 2022. godine. Apelant je, također, tražio od Ustavnog suda da „donese privremenu mjeru o obustavi izvršenja sudske presude koja je predmet apelacije“.

2. Sud BiH je presudom broj S1 2 K 022492 16 K od 28. juna 2022. godine (u daljnjem tekstu: prvostepena presuda) oglasio apelanta krivim da je radnjama opisanim u tač. 1-5. izreke prvostepene presude počinio krivična djela organiziranog kriminala iz člana 250. stav (3) Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZBiH) u vezi sa krivičnim djelom zloupotrebe položaja ili ovlaštenja iz člana 220. stav (2) u vezi sa stavom (1) KZBiH i krivičnim djelom iznude iz člana 295. stav (2) u vezi sa stavom (1) KZBiH. Za navedena krivična djela apelantu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 14 godina u koju se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru. Osim toga, presudom je apelantu izrečena mjera sigurnosti oduzimanja predmeta, te određeno oduzimanje protivpravne imovinske koristi u preciziranom iznosu, te mu je naloženo da plati troškove krivičnog postupka.

3. Presudom vijeća Apelacionog odjeljenja Suda BiH (u daljnjem tekstu: Apelaciono odjeljenje) broj S1 2 K 022492 22 Kž od 21. februara 2023. godine (u daljnjem tekstu: drugostepena presuda) djelimično je uvažena apelantova žalba izjavljena u odnosu na tač. 1, 2. i 3. izreke prvostepene presude, te u tom dijelu prvostepena presuda ukinuta i određeno održavanje pretresa pred Apelacionim odjeljenjem. Drugostepenom presudom je odbijena kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv prvostepene presude u odnosu na tač. 4. i 5. njene izreke, te je prvostepena presuda u tom dijelu potvrđena na način da je apelantu izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci u koju se uračunava vrijeme koje je apelant proveo u pritvoru.

4. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1, 2. i 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ističe da je osuđujuća presuda zasnovana na nezakonitim dokazima, te da su u krivičnom postupku prekršeni principi „jednakosti oružja“ i „pretpostavke nevinosti“, kao i da mu je prekršeno pravo na obrazloženu sudsku odluku. Također, apelant ukazuje i na kršenje prava na pravično suđenje „zbog prekoračenja razumnog roka suđenja“. S obzirom na navedeno, apelant predlaže Ustavnom sudu da usvoji apelaciju, utvrdi kršenje navedenih prava, te ukine osporenu drugostepenu presudu u osuđujućem dijelu i predmet vrati na ponovno suđenje. Također je postavio i zahtjev za naknadu nematerijalne štete u novčanom iznosu od 6.000,00 KM, zbog „načina i dužine trajanja postupka“.

5. U zahtjevu za donošenje privremene mjere opisanom u tački 1. ove odluke, apelant kao razlog navodi to što bi „apelacija izgubila svaki smisao, s obzirom kakve su teške povrede prava na pravično suđenje učinjene, a apelant bi u međuvremenu morao odslužiti kaznu“.

6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) i (5) Pravila Ustavnog suda.

7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

8. Član 64. stav (1) i (5) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

(5) Zahtjev za donošenje privremene mjere može podnijeti učesnik u postupku pred Ustavnim sudom iz člana 16. ovih pravila pod uvjetom da je prethodno, u skladu s mogućnošću propisanom zakonom, tražio odgađanje izvršenja odluka redovnih sudova ili organa uprave u postupku koji je vođen pred tim sudovima, odnosno organima.

9. Apelant zahtjev za donošenje privremene mjere temelji na stavu da mu je, na način opisan u apelaciji, prekršeno pravo na pravično suđenje. Međutim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji.

10. Dalje, s obzirom da apelant traži od Ustavnog suda da „donese privremenu mjeru o obustavi izvršenja sudske presude koja je predmet apelacije“, Ustavni sud podsjeća da se relevantnim odredbama Zakona Bosne i Hercegovine o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera - Službeni prečišćeni tekst („Službeni glasnik BiH“, broj 22/16) uređuje, između ostalog, postupak odgađanja izdržavanja kazne zatvora. U tom kontekstu Ustavni sud najprije ukazuje da apelant nije, u smislu člana 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda ni naveo, niti dokazao da je tražio odgađanje izvršenja kazne zatvora od nadležnog organa, iako se to pokazuje kao neophodan preduvjet za razmatranje apelantovog zahtjeva za donošenje privremene mjere. Osim toga, Ustavni sud smatra da razlozi koje je apelant naveo kao osnov za donošenje privremene mjere, koji se tiču merituma predmeta, ne predstavljaju razloge niti dokaze koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere, u okolnostima konkretnog slučaja, u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

11. Na temelju izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3218/23 (B. K.) | Sudska praksa | Aktio