Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3360/21 (T.L.)

Odluka donesena 27. 11. 2025.

Povreda
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Nesrazmjerno veliki teret
  • Proporcionalnost
  • Penzija
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3360/21

Apelacija

Odluka o meritumu

27. 11. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-3360/21, rješavajući apelaciju T. L., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Angelika Nußberger, potpredsjednica

Helen Keller, sutkinja

Ledi Bianku, sudija

Marin Vukoja, sudija

Larisa Velić, sutkinja na sjednici održanoj 27. novembra 2025. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija T. L.

Utvrđuje se povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 024196 20 Uvp od 11. augusta 2021. godine.

Predmet se vraća Vrhovnom sudu Republike Srpske, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Nalaže se Vrhovnom sudu Republike Srpske da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. T. L. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Boško Diljević, advokat iz Banje Luke, podnio je 24. septembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 024196 20 Uvp od 11. augusta 2021. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Fond PIO) i Filijale Banja Luka – Fonda PIO (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ) zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju.

3. Pozvani su dostavili odgovore na apelaciju, koje je Ustavni sud dostavio apelantu na eventualno izjašnjenje. Apelant se nije izjasnio na dostavljene odgovore u ostavljenom roku.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Uvodne napomene

5. Rješenjem prvostepenog organa od 9. aprila 2013. godine (u daljnjem tekstu: privremeno rješenje) apelantu je priznato pravo na starosnu penziju počevši od 16. februara 2013. godine u iznosu od 341,80 KM mjesečno. To rješenje je doneseno kao privremeno dok se ne kompletiraju podaci o apelantovim plaćama za period od 16. marta 2010. do 31. decembra 2011. godine.

6. Navedeno privremeno rješenje zamijenjeno je rješenjem prvostepenog organa od 28. decembra 2017. godine (u daljnjem tekstu: konačno rješenje) kojim je apelantu priznato pravo na starosnu penziju počevši od 16. februara 2013. godine u iznosu od 327,84 KM mjesečno (s tim što je određeno da apelantu pripada veći iznos penzije svakih nekoliko mjeseci, tako da je na kraju određeno da od 1. oktobra 2017. godine apelantova penzija iznosi 369,61 KM mjesečno). Protiv rješenja od 28. decembra 2017. godine apelant nije podnio žalbu.

Postupak u kojem je donesena osporena odluka

7. Rješenjem prvostepenog organa broj RP-665/2018-3 od 22. oktobra 2018. godine utvrđena je preplata novčanog primanja iz penzijskog i invalidskog osiguranja nastala u periodu od 16. februara 2013. do 31. decembra 2017. godine, koja je isplaćena apelantu, u ukupnom iznosu od 889,80 KM. Također, apelant je obavezan da navedeni iznos vrati Fondu PIO obustavom u visini 1/3 apelantove penzije sve dok se u cijelosti ne namiri preplaćeni iznos. Prvostepeni organ je u obrazloženju naveo da je preplata nastala jer je apelant primao penziju na osnovu privremenog rješenja, koje je zamijenjeno konačnim rješenjem, a kojim mu je umanjen iznos penzije, te je tako primio više nego što mu po zakonu pripada.

8. Rješenjem Fonda PIO broj RP-665/2018-8 od 6. februara 2019. godine odbijena je apelantova žalba podnesena protiv prvostepenog rješenja. Fond PIO se u obrazloženju pozvao na odredbe čl. 162. i 161. stav 1. tačka v) Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (u daljnjem tekstu: Zakon o PIO-u), te istakao da je nastanak preplate propisan kao objektivna činjenica koja za posljedicu ima obavezu vraćanja preplaćenog iznosa od lica kojem je taj iznos isplaćen, bez obzira na krivicu. Fond PIO je istakao da apelantu nije utvrđen pogrešan iznos penzije, nego je o njegovom zahtjevu odlučeno privremenim rješenjem do pribavljanja podataka o plaćama. Naime, kako je obrazloženo, nakon kompletiranja podataka doneseno je konačno rješenje kojim je zamijenjeno privremeno rješenje i apelantu određen ispravan iznos penzije, koji je niži u odnosu na iznos utvrđen privremenim rješenjem. Slijedom iznesenog, Fond PIO je istakao da je nastala obaveza vraćanja preplaćenog iznosa. Fond PIO je ukazao da bi u slučaju da je eventualno konačnim rješenjem apelantu utvrđen veći iznos od iznosa utvrđenog privremenim rješenjem, njemu bila isplaćena razlika penzije. Fond PIO je također istakao da se privremenim rješenjem nije mogao odrediti pravilan iznos penzije zbog nedostajanja podataka o apelantovim plaćama za određeni period, pa je tek nakon dobivanja tih podataka doneseno rješenje kojim se određuje pravilan iznos apelantove penzije.

9. Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 024196 19 U od 11. novembra 2019. godine uvažena je apelantova tužba i poništeno je rješenje Fonda PIO. Okružni sud je u obrazloženju ukazao da apelant smatra da je Fond PIO osporenim aktom povrijedio njegovo pravo na imovinu, koje je garantirano članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Okružni sud je ukazao šta je propisano odredbom člana 161. stav 1. tačka v) Zakona o PIO-u, pa je istakao da je u konkretnom slučaju izvršeno zakonito miješanje u apelantovo pravo na imovinu, koje ima legitiman cilj od javnog interesa. Međutim, Okružni sud je naglasio da iz podataka spisa ne proizlazi da je apelant svojim ponašanjem doprinio tome da mu budu priznata prava na starosnu penziju koja mu po zakonu ne pripadaju. Također, Okružni sud je naglasio da su Fondu PIO trebale četiri godine i osam mjeseci da kompletira podatke o apelantovim plaćama za periode od 16. marta 2010. do 31. decembra 2011. godine, koji period se čak i ne spominje u konačnom rješenju (u smislu da mu je taj period priznat u staž osiguranja). Pored toga, Okružni sud je ukazao da apelant prima penziju u iznosu od 377,00 KM, pa da bi mu zbog povrata preplaćenog iznosa mjesečno bio „odbijan“ iznos od oko 126,00 KM. Dakle, kako je obrazloženo, apelant bi zbog greške koju nije počinio preplaćeni iznos vraćao oko osam mjeseci, pri čemu bi u tom periodu primao mjesečni iznos penzije od 251,34 KM. Stoga je Okružni sud zaključio da bi apelant, koji je u poznim godinama, u konkretnom slučaju snosio pretjeran teret koji narušava pravičan balans između javnog interesa i apelantovog interesa, što je suprotno standardima zaštite prava na imovinu. Okružni sud je istakao da je takav pravni stav zauzet u Odluci Ustavnog suda broj AP-897/16 od 5. jula 2018. godine.

10. Presudom Vrhovnog suda broj 11 0 U 024196 20 Uvp od 11. augusta 2021. godine zahtjev Fonda PIO za vanredno preispitivanje sudske odluke je uvažen, presuda Okružnog suda od 11. novembra 2019. godine preinačena tako što je apelantova tužba odbijena kao neosnovana. Vrhovni sud je u obrazloženju istakao da se apelant brani prigovorom da preplata penzije nije nastala njegovom krivicom, što je tačno. Međutim, Vrhovni sud je istakao da je konačno rješenje, na osnovu kojeg mu je utvrđena preplata penzije, postalo pravomoćno. Vrhovni sud je istakao da se time ostvario osnov iz odredbe člana 161. stav 1. tačka v) Zakona o PIO-u da se apelantu utvrdi obaveza da preplaćeni iznos vrati. Vrhovni sud je istakao da nije sporno da apelant nije podnio žalbu protiv konačnog rješenja kojim je zamijenjeno privremeno rješenje. Naime, kako je obrazloženo, da je apelant to rješenje žalbom osporio, žalba bi bila osnovana na osnovu člana 205. stav 3. Zakona o općem upravnom postupku. Međutim, Vrhovni sud je naglasio da se zakonitost tog rješenja mogla osporavati samo u tom postupku, u kojem je doneseno. U situaciji kada je postalo konačno i pravomoćno, Vrhovni sud je istakao da predstavlja pravni osnov za utvrđivanje preplate, a što je propustio da uoči Okružni sud donoseći pobijanu presudu.

IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije

11. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je istakao da se Vrhovni sud nije osvrnuo na razloge koje je Okružni sud naveo u prvostepenoj presudi, da ih nije ocijenio, niti je dao valjane razloge za svoju odluku. Apelant je naglasio i da je Vrhovni sud zanemario da je apelant pravno neuko lice, a da je s druge strane Fond PIO – stručna služba, zbog čijih je propusta i nestručnosti u postupanju došlo do preplate penzije. Apelant je istakao i da je Vrhovni sud zanemario shvatanje Ustavnog suda iz Odluke broj AP-897/16 od 5. jula 2018. godine, na koju se apelant pozvao. Naglasio je da je do preplate došlo zbog neizvršavanja zakonske obaveze Fonda PIO, koja se tiče kompletiranja nedostajućih plaća u matičnoj evidenciji osiguranika i urednog vođenja te baze podataka, kao i zbog pasivnog držanja Fonda PIO koji je nedostajuće podatke o plaćama kompletirao tek nakon četiri godine i osam mjeseci. Apelant smatra da se na taj način propusti u postupanju Fonda PIO (neizvršavanje obaveza iz Zakona o PIO-u, koje se odnose na vođenje matične evidencije) de facto prevaljuju na teret apelanta. b)Odgovori na apelaciju

12. Vrhovni sud je, u suštini, istakao da su u osporenoj odluci, suprotno apelacionim navodima, pravilno primijenjene relevantne zakonske odredbe, pa je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

13. Fond PIO i prvostepeni organ su, u suštini, ukazali da su njihove odluke donesene na osnovu relevantnih odredbi Zakona o PIO-u, koji je lex specialis u konkretnom slučaju, pa da je apelacija neosnovana.

V.Relevantni propisi

14. Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 134/11, 82/13, 96/13 – odluka USRS, 103/15, 111/21, 15/22, 132/22 i 43/23 – odluka USRS)

U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 134/11, 82/13, 96/13 – odluka USRS i 103/15) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 161.

Lice kome je na teret Fonda izvršena isplata, na koju nije imao pravo po zakonu, obavezno je da vrati Fondu primljeni iznos ako je:

a) na osnovu neistinitih ili netačnih podataka koje je znalo ili je moralo znati da su neistiniti odnosno netačni, ili na drugi protivpravan način ostvarilo pravo iz penzijskog i invalidskog osiguranja, ili je ostvarilo pravo u većem obimu nego što mu po zakonu pripada,

b) koristilo pravo zbog toga što nije prijavio promjene koje utiču na korištenje, gubitak ili obim prava, a znalo je ili je moralo znati za te promjene i

v) primilo novčani iznos veći od iznosa koji mu pripada po zakonu.

Član 162. (1) U slučaju iz člana 161. ovog zakona Fond po službenoj dužnosti donosi rješenje o utvrđivanju preplaćenog iznosa novčanog primanja u kome navodi visinu preplaćenog iznosa, rokove i način vraćanja. (2) Preplaćeni iznos novčanog primanja iz stava 1. ovog člana Fond utvrđuje na osnovu konačnog rješenja kojim se određuje ispravan iznos penzije, u postupku koji vodi po službenoj dužnosti. Član 163.

Ako je lice iz člana 161. ovog zakona korisnik penzije, Fond rješenjem može odrediti da preplaćeni iznos bude nadoknađen obustavom do trećine mesečnog iznosa penzije sve dok se na taj način ne izmiri preplaćeni iznos.

VI.Dopustivosti meritum

15. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, da je podnesena u roku, kao i da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda te da nije očigledno (prima facie ) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

16. Apelant smatra da mu je u konkretnom slučaju prekršeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na imovinu

17. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

k) Pravo na imovinu.

18. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u relevantnom dijelu glasi:

Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi regulirala korištenje imovine u skladu s općim interesom, ili da bi osigurala plaćanje poreza ili drugih doprinosa ili kazni.

19. Ustavni sud zapaža da apelant ukazuje da mu je povrijeđeno pravo na imovinu jer je osporenom odlukom, u konačnici, zbog greške Fonda PIO obavezan da vrati preplaćeni iznos penzije, te da se u vezi s tim poziva na odluku Ustavnog suda u predmetu broj AP-897/16.

20. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je Odlukom broj AP-897/16 od 5. jula 2018. godine u identičnoj pravnoj situaciji usvojena apelacija apelanta u tom predmetu i utvrđena povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (dostupna na www.ustavnisud.ba). Naime, i u tom predmetu je osporenom odlukom apelantu bila utvrđena preplata novčanog primanja iz penzijskog i invalidskog osiguranja u određenom novčanom iznosu i apelant obavezan na vraćanje tog iznosa Fondu PIO, kao u konkretnom slučaju (samo za drugi vremenski period i u većem novčanom iznosu nego u konkretnom slučaju; vidi, op. cit., Odluku broj AP-897/16 od 5. jula 2018. godine, tačka 5). Također, i u tom predmetu su Vrhovni sud i organi uprave svoje odlučenje zasnovali na odredbi člana 161. stav 1. tačka

v) Zakona o PIO-u. U navedenoj odluci Ustavni sud je zaključio da je osporenom odlukom došlo do miješanja u apelantovo pravo na imovinu, da je miješanje bilo zakonito i da je bilo u legitimnom cilju u javnom interesu (vidi tač. 30–36. navedene odluke). Odgovarajući na pitanje da li je postignuta pravična ravnoteža između zahtjeva od općeg ili javnog interesa i apelantovog prava na imovinu, Ustavni sud je ukazao da apelant nije doprinio pogrešnom obračunu penzije, nego da je ona zapravo posljedica propusta Fonda PIO. U vezi s tim, Ustavni sud je ukazao na stav Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojem „greške počinjene od strane državnih tijela trebaju služiti na korist pogođenih lica, pogotovo kada niti jedan drugi sukobljeni privatni interes nije ugrožen“ (vidi Evropski sud, Marija Božić protiv Hrvatske, presuda od 24. aprila 2014. godine, predstavka broj 50636/09, tačka 56). Ustavni sud je istakao da je osporenom odlukom u konačnici „apelant, koji svojim ponašanjem dakle nije doprinio pogrešnom obračunu penzije, obavezan da zbog preplate iznosa penzije […] vrati Fondu PIORS iznos od 33.606,22 KM, i to obustavom 1/3 od prve naredne apelantove penzije po konačnosti rješenja. Imajući u vidu da iz činjenica predmeta proizlazi da apelant prima penziju oko 600,00 KM, proizlazi da bi apelantu zapravo mjesečno bio 'odbijan' iznos od oko 200,00 KM, što bi na godišnjem nivou iznosilo 2.400,00 KM. To dalje znači da bi apelant, koji je očito u poznoj životnoj dobi, zbog greške Fonda PIO, preplaćeni iznos vraćao 14 godina“. Na osnovu navedenog, Ustavni sud je zaključio da miješanje u apelantovo pravo na imovinu u tom predmetu nije bilo proporcionalno.

21. Imajući u vidu Odluku broj AP-897/16 od 5. jula 2018. godine, Ustavni sud smatra da je i u konkretnom slučaju došlo do miješanja u apelantovo pravo na imovinu, da je miješanje bilo zakonito i da predstavlja legitiman cilj od javnog interesa, pa se umjesto posebnog obrazloženja u ovom dijelu poziva na obrazloženja iz Odluke broj AP-897/16 (vidi tač. od 30. do 36). Naime, i u konkretnom slučaju nije bilo sporno da apelant svojim ponašanjem nije doprinio tome da mu budu priznata prava na starosnu penziju koja mu po zakonu ne pripadaju, tj. da dođe do preplate novčanog primanja iz penzijskog i invalidskog osiguranja. Također, Ustavni sud podsjeća da je apelantu privremenim rješenjem priznat privremeni iznos penzije dok prvostepeni organ ne kompletira podatke o apelantovim plaćama za određeni period. Nakon što je to kompletirano četiri godine i osam mjeseci nakon donošenja privremenog rješenja, utvrđen je konačni iznos penzije, a apelant obavezan da „višak“ koji je primio u tom periodu vrati. Ustavni sud zapaža da apelant svojim ponašanjem nije doprinio ni pogrešnom obračunu penzije niti vremenu koje je proteklo do utvrđenja konačnog iznosa njegove penzije. Također, Ustavni sud zapaža da je određeno da će se dosuđeni iznos vratiti Fondu obustavom 1/3 apelantove penzije sve dok se ne vrati preplaćeni iznos, a da je apelantova penzija, prema podacima iz apelacionog spisa, minimalna, tj. da iznosi 377,00 KM. Dakle, apelantu, koji je očito u poznoj životnoj dobi, zbog greške Fonda PIO bi bilo odbijano oko 126,00 KM od penzije sve dok ne vrati preplaćeni iznos.

22. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u okolnostima konkretnog slučaja došlo do neproporcionalnog miješanja u apelantovu imovinu jer apelant vraćanjem već isplaćenih iznosa po osnovu penzije mora snositi pretjeran teret koji narušava pravičan balans između javnog interesa i apelantovog interesa, što je suprotno standardima zaštite prava na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

23. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju prekršeno apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VII.Zaključak

24. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer je u konkretnom slučaju došlo do neproporcionalnog miješanja u apelantovu imovinu, uslijed čega apelant, obavezivanjem vraćanja preplaćenih iznosa po osnovu penzije, a da nije prouzrokovao grešku u obračunu penzije, mora snositi pretjeran teret koji narušava pravičan balans između javnog interesa i apelantovog interesa.

25. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

26. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3360/21 (T.L.) | Sudska praksa | Aktio