Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-107/23 (J. S.)
Odluka donesena 27. 06. 2025.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku · čl. 54
- Zakon o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-107/23
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 06. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 27. juna 2025. godine, u predmetu broj AP-107/23, rješavajući apelaciju Josipa Schreilechnera, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Josip Schreilechner zbog „nepostupanja po Rješenju Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 653899 19 Gži od 15. marta 2022. godine“, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Josip Schreilechner (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 9. januara 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog „nepostupanja po Rješenju Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 653899 19 Gži od 15. marta 2022. godine“.
2. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) od 3. jula 2017. godine, na osnovu izvršne isprave – presude tog suda od 29. decembra 2012. godine, po prijedlogu tražilaca izvršenja (FBiH, Parlament FBiH i I. H.) protiv apelanta, kao izvršenika, određeno je izvršenje, radi naplate troškova parničnog postupka u iznosu od 6.046,56 KM. Obavezan je apelant da tražiocima izvršenja nadoknadi troškove izvršnog postupka u iznosu od 473,85 KM.
3. Rješenjem Općinskog suda od 16. maja 2019. godine djelimično je uvažen apelantov prigovor protiv navedenog rješenja, primljeno je na znanje povlačenje prijedloga za izvršenje tražioca izvršenja (FBiH, Parlament FBiH), te je u odnosu na njega obustavljen izvršni postupak. Takođe, ograničeno je izvršenje na naplatu novčanog potraživanja u iznosu od 3.023,28 KM i troškova izvršnog postupka u iznosu od 473,85 KM.
4. Rješenjem Kantonalnog suda od 15. marta 2022. godine uvažena je apelantova žalba, preinačeno je prvostepeno rješenje u dijelu odluke o troškovima izvršnog postupka, tako što su troškovi izvršnog postupka određeni u iznosu od 236,90 KM, dok je u preostalom dijelu žalba odbijena i potvrđeno navedeno rješenje. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je, nakon što je jedan tražilac izvršenja povukao prijedlog za izvršenje, ograničio izvršenje na ½ novčanog potraživanja. Naime, ukazao je da izvršnom ispravom nije određena solidarnost obaveze zbog čega se ukupan iznos potraživanja dijeli na jednake dijelove između tražilaca izvršenja. Imajući u vidu da je jedan tražilac izvršenja povukao prijedlog za izvršenje, Kantonalni sud je naveo da je odredio troškove izvršnog postupka u iznosu koji pripada tražiocu izvršenja u odnosu na kojeg je nastavljen izvršni postupak.
5. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je tokom izvršnog postupka, na ime troškova izvršnog postupka, na račun zajedničkog punomoćnika tražilaca izvršenja – advokata, uplaćen iznos od 473,85 KM. Pri tome, apelant navodi da mu nije vraćen iznos od 236,90 KM, koji je uplaćen na ime troškova izvršnog postupka za tražioca izvršenja u odnosu na kojeg je obustavljen izvršni postupak, iako je rješenjem Kantonalnog suda od 15. marta 2022. godine preinačena odluka o troškovima izvršnog postupka.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio . (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu.
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispunio formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju apelant je propustio da podnese prijedlog za protivizvršenje i da zatraži od suda da naloži tražiocu izvršenja da mu vrati ono što je izvršenjem od njega dobio na osnovu rješenja koje je preinačeno drugostepenom odlukom u smislu odredbe člana 54. Zakona o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17
– odluka USBiH, 55/18 – rješenje USBiH i 25/20 – odluka USBiH). Prema tome, budući da nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman