Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-388/23 (E.R.)
Odluka donesena 27. 06. 2025.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Procesna odluka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-388/23
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 06. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 27. juna 2025. godine, u predmetu broj AP-388/23, rješavajući apelaciju E. R., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio E. R. protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 04 0 U 012686 21 Uvp od 13. decembra 2022. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. E. R. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Ermin Redžić advokat iz Zenice, podnio je 23. januara 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 04 0 U 012686 21 Uvp od 13. decembra 2022. godine.
2. Apelant je podnio tuženom (Porezna uprava FBiH) zahtjev za odjavu poreskog obveznika „Mekton“ d.o.o. Zenica. Tuženi je 15. februara 2021. godine donio obavijest, kojom je obavijestio apelanta da odbija zahtjev, zbog neizmirenih poreskih obaveza, te da obustavlja postupak dok poreski obveznik ne izmiri navedene obaveze.
3. Rješenjem Kantonalnog suda u Zenici od 19. marta 2021. godine odbačena je apelantova tužba podnesena protiv navedene obavijesti tuženog, jer osporeni akt nije upravni akt.
4. Presudom Vrhovnog suda od 13. decembra 2022. godine odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje navedenog rješenja. U obrazloženju osporene presude Vrhovni sud je naveo da su obavijesti po svojoj prirodi pravni akti koji spadaju u dokumentarne isprave i predstavljaju samo dokazno sredstvo kojim se potvrđuju ili navode određene činjenice onakve kakve jesu u momentu izdavanja obavijesti. Takođe, naveo je da tuženi po zahtjevu za brisanje ne provodi upravni postupak i ne donosi upravni akt. Naime, ukazao je da tuženi, na osnovu podataka o kojima vodi službenu evidenciju, izdaje potvrdu o odjavi poreznog obveznika ukoliko nema neizmirenih poreskih obaveza. Međutim, ukoliko porezni obveznik ima neizmirene poreske obaveze, tuženi odbija zahtjev, obustavlja postupak dok poreski obveznik ne izmiri obaveze, te ga o tome obavještava u smislu odredbe člana 27. i 28. Pravilnika o dodjeljivanju identifikacionih brojeva, registraciji, idenifikaciji i evidencijama poreskih obveznika na teritoriji FBiH. Imajući u vidu da se navedenom obavijesti ne rješava upravna stvar, Vrhovni sud je istakao da obavijest ne predstavlja upravni akt protiv kojeg se može voditi upravni spor. Pri tome, ukazao je da je navedeni pravni stav zauzeo Vrhovni sud u odlukama broj U-3023/03 od 18. decembra 2008. godine i broj 04 0 u 012208 21 Upv od 28. jula 2022. godine. S obzirom na to, Vrhovni sud je ukazao da je nižestepeni sud pravilno odbacio apelantovu tužbu jer osporeni akt ne predstavlja konačan upravni akt u smislu odredbe člana 8. u vezi sa odredbom člana 25. stav (1) tačka 2) Zakona o upravnom sporu.
5. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi jasno ukazao da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv kada se radi o odlučivanju o „građanskim pravima i obavezama“ ili kada je odluka koja je u postupku donesena odlučujuća za utvrđivanje „građanskih prava i obaveza“ (vidi, Ustavni sud, između ostalih, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je u konkretnom postupku odbačena kao nedopuštena apelantova tužba jer osporeni akt ne predstavlja konačan upravni akt u smislu odredbe člana 8. Zakona o upravnom sporu, iz čega slijedi da se u konkretnom slučaju odlučivalo samo o procesnim pitanjima, tj. o procesnoj dopustivosti tužbe. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije raspravljano o apelantovim „građanskim pravima ili obavezama“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Također, Ustavni sud zaključuje da se nije odlučivalo ni o apelantovom pravu na „imovinu“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, već samo o procesnom pitanju, kako je to već navedeno.
8. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Europske konvencije, te član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju nisu primjenjivi u konkretnom slučaju, pa slijedi da su apelantovi navodi u vezi sa povredom prava na pravično suđenje i prava na imovinu ratione materiaeinkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da su i apelantovi navodi o kršenju prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman