Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3747/21 (M. A.)

Odluka donesena 25. 09. 2025.

Nema povrede
Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Dostava
  • Izvršenje
  • Izvršni postupak
  • Nenadležnost za odlučivanje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3747/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

25. 09. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 25. septembra 2025. godine, u predmetu broj AP-3747/21 , rješavajući apelaciju Merice Adamović, na osnovu člana 18. stav (3) tačka a) i stav (4), člana 57. stav 2. tačka a), te člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Merice Adamović podnesena protiv obavještenja Općinskog suda u Sarajevu, broj 65 0 I 113368 09 I od 12. oktobra 2021. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda za odlučivanje.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Merice Adamović u odnosu na prigovor o povredi člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na nedostavljanje Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 113368 09 I od 27. marta 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Merica Adamović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva (adresa iz apelacije Derviša Numića broj 1B), podnijela je 2. novembra 2021. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv obavještenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 113368 09 I od 12. oktobra 2021. godine. Apelantica je podnescima u više navrata dopunjavala apelaciju.

2. Ustavni sud je odbio apelantičin zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi se odložilo provođenje izvršenih radnji u predmetu Općinskog suda broj 65 0 I 113368 09 I (vidi, Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri broj AP-3747/21 od 16. novembra 2021. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

3. Iz raspoloživih dokumenta proizlazi da je Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 I 113368 09 I od 27. marta 2019. godine usvojen prijedlog Intesa San Paolo Bank d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tražitelj izvršenja) da se izmijeni predmet i sredstvo izvršenja. Navedenim rješenjem izmijenjeno je ranije doneseno rješenje o izvršenju od 6. oktobra 2009. godine, te je određeno izvršenje na novom predmetu i sredstvu izvršenja – pljenidbom do ½ penzije do iznosa od 1.000,00 KM, odnosno 2/3 penzije preko iznosa od 1.000,00 KM, do namirenja cjelokupnog duga (vsp. 1.457,79 KM).

4. Apelantica tvrdi da joj nije dostavljeno osporeno rješenje. Iz raspoloživih dokumenata proizlazi da je Općinski sud apelantici neuspješno pokušao dostaviti osporeno rješenje na adresu Derviša Numića broj 1B Sarajevo. Nakon toga, Općinski sud je osporeno rješenje stavio na oglasnu ploču suda, počev od 18. oktobra 2019. godine do 4. novembra 2019. godine.

5. Apelantica dalje navodi da je za rješenje o promjeni predmeta i sredstva izvršenja saznala u aprilu 2021. godine, kada je primila penziju umanjenu za ½ iznosa koji je zaplijenjen po rješenju Općinskog suda. Apelantica se nakon toga u dva navrta obraćala Općinskom sudu sa zahtjevom da se izvršni postupak obustavi iz razloga što joj rješenje o promjeni predmeta i sredstva izvršenja nije dostavljeno. Iz priloženih dopisa vidljivo je da je apelantica navodila istu adresu stanovanja na koju je sud u više navrata pokušao dostaviti sporno rješenje (Derviša Numića broj 1 B, Sarajevo).

6. Općinski sud je 12. oktobra 2021. godine, referirajući se na apelanticine podneske, obavještenjem broj 65 0 I 113368 09 I od 12. oktobra 2021. godine, informisao apelanticu da je prema načelu formalnog legaliteta u izvršnom postupku dužan da omogući prinudnu naplatu potraživanja na način i u obimu kako je to izvršnim naslovom utvrđeno. Kako izvršna isprava nije pravomoćno izmijenjena, Općinski sud je bio dužan postupiti po rješenju o dozvoli izvršenja do potpunog namirenja potraživanja tražitelja izvršenja. Općinski sud je još naveo da se punomoćnik tražitelja izvršenja nije izjašnjavao na apelanticine podneske, tako da je, bez dokaza da je potraživanje namireno i bez prijedloga tražioca izvršenja da se izvršni postupak obustavi, izvršni sud dužan da prema načelu legaliteta omogući prinudnu naplatu.

7. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju od 11. novembra 2021. godine detaljno obrazložio radnje koje je preduzimao prilikom dostave osporenog rješenja. Također, sud je obrazložio da se sa istim problemom suočavao i prilikom dostavljanja rješenja o izvršenju od 6. septembra 2009. godine, kada je apelantici čak12 puta pokušao dostaviti rješenje na navedenu adresu. Iako je apelantica bila obaviještena o sudskom pismenu, ona ga nije podigla. Sud je obrazložio da je apelantica u komunikaciji sa sudom uvijek navodila istu adresu.

8. Apelantica smatra da joj je u izvršnom postupku povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u vezi sa pravom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravom na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropske konvencije. Kršenje navedenih prava apelantica vidi u proizvoljnosti Općinskog suda u primjeni odredaba Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) prilikom dostave rješenja. U tom pravcu tvrdi da je Općinski sud proizvoljno primijenio odredbu člana 348. st. (2), (3) i (4) ZPP-a. To je posljedično dovelo da se rješenje o promjeni predmeta i sredstva izvršenja dostavi Federalnom zavodu PIO na izvršenje, ali ne i apelantici zbog čega nije mogla uložiti prigovor koji joj je bio na raspolaganju. Kao rezultat nezakonitog postupanja Općinskog suda, apelantica se svaki mjesec suočava sa nezakonitim gubitkom penzije koja je za apelanticu jedini izvor prihoda (Romeva protiv Sjeverne Makedonije, broj 32141/10 od 12. decembra 2019. godine). Predloženo je da se apelacija usvoji da se ukine rješenje o promjeni predmeta i sredstva izvršenja od 27. marta 2019. godine, utvrdi kršenje apelantičinih prava na koja se pozvala, te predmet vrati Općinskom sudu na ponovno odlučivanje.

9. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, br. 53/03, 73/05, 19/06 i

98/15)

Član 352. st. (1), (5), (6) i (7) (1) Ako stranka ili njen zastupnik u toku postupka ili prije isteka roka od šest mjeseci po pravnosnažnom okončanju postupka promijene adresu na koju se dostavljanje vrši, dužni su o tome odmah obavijestiti sud. (5) Ako stranka ili njen zastupnik ne obavijeste odmah sud o promjeni adrese, sud će odrediti da se daljnja dostavljanja u parnici vrše objavljivanjem pismena na oglasnoj tabli suda, sve dok stranka ili njen zastupnik ne obavijeste sud o svojoj novoj adresi. (6) Dostavljanje iz stava 5. ovog člana, smatra se izvršenim po isteku 15 dana od dana objavljivanja pismena na oglasnoj tabli suda. (7) Kad punomoćnik za primanje pismena do isteka rokova iz st. 1. do 3. ovog člana promijeni svoju adresu, a o tome ne obavijesti sud, sud će stranci na njen trošak imenovati zastupnika za primanje pismena preko kojeg će vršiti sva dostavljanja, dok ne primi obavještenje stranke o postavljanju novog punomoćnika.

10. Prilikom razmatranja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka a) i stava (4) Pravila Ustavnog suda.

11. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

12. Član 18. stav (3) tačka a) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

a) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje; (4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

a) Nenadležnost za odlučivanje

13. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležnost iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj „Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini“.

14. Ustavni sud zapaža da apelantica osporava obavještenje Općinskog suda kojim je taj sud informisao apelanticu da ne može udovoljiti njenom zahtjevu da se izvršni postupak obustavi. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da nije nadležan da odlučuje o apelaciji, jer osporeni akt nema svojstvo presude, odnosno nema svojstvo odluke, u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-5489/15 od 6. decembra 2016. godine, AP-614/21 od 7. aprila 2021. godine i AP-961/22 od 20. aprila 2022. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija, u ovom dijelu, nedopuštena, jer Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje.

b) Dopustivost prima facie

15. Iako je apelantica formalno osporila obavještenje Općinskog suda, iz navoda apelacije proizlazi da apelantica ukazuje na kršenje njenih prava zbog nedostavljanja rješenja Općinskog suda broj 65 0 I 113368 09 I od 27. marta 2019. godine i nemogućnosti da protiv tog rješenja uloži prigovor.

16. U odnosu na ovaj prigovor, Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, i Khudunts protiv Azerbajdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

17. Apelantica smatra da joj je zbog nedostavljanja spornog rješenja prekršeno pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije u vezi s pravom na pravično suđenje i imovinu. U vezi s iznesenim prigovorima, Ustavni sud, prije svega, uočava da se apelantica neosnovano poziva na odredbe člana 348. ZPP-a koje se odnose na dostavu pismena i postupanje suda u slučaju promjene adrese osobe kojoj se pismeno dostavlja. Iz raspoloživih dokumenata nije vidljivo da je apelantica mijenjala adresu (vidi tačku 1 ove odluke), niti iz dostavljenih dokumenata proizlazi drugačije. Iz odgovora Općinskog suda proizlazi da apelantica u komunikaciji sa sudom uvijek navodila istu adresu, a Ustavni sud zapaža da je i u apelaciji navela istu adresu. Dalje, Ustavni sud zapaža da je izvršni postupak protiv apelantice pokrenut 2009. godine, donošenjem rješenja o izvršenju. Budući da apelantica nije mijenjala adresu, niti je u smislu člana 352. stav (1) ZPP-a obavijestila sud o promjeni adresi, a da dostava na naznačenoj adresi u spisu nije bila moguća, sud je postupio u skladu sa članom 352. stav (6) ZPP-a. Istekom roka od 15 dana od dana objavljivanja pismena na oglasnoj ploči dostava se smatra obavljenom. U takvim okolnostima, kada je sud postupio u skladu sa ZPP-om i u smislu člana 352. stav (7) ZPP-a izvršio dostavu spornog rješenja putem oglasne ploče, pozivanje apelantice na kršenje člana 13. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu očigledno je (prima facie) neosnovano.

18. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantičini navodi u ovom dijelu pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

19. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka a) i stav (4), Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

20. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3747/21 (M. A.) | Sudska praksa | Aktio